Unterstadt daje glas svemu zguranom u ormare!
Piše: Snježana Županović On 9 Tra, 2015 At 07:18 PM | Categorized As Događanja | With 0 Comments

Predstava…

Medijski pokrovitelj Scena.hr

UnterstadtU HNK Osijek 17. i 18 . travnja 2015. godine će igrati predstava ‘Unterstadt’ pod redateljskom palicom Zlatka Svibena, a prema istoimenom romanu Ivane Šojat Kuči. Ova predstava je nadmašila sva očekivanja publike te je osvojila veliki broj nagrada i priznanja. Nabijena emocijama,prožeta generacijama,i može se reći da je to otvorena knjiga o bremenu šutnje. U predstavi glume Sandra Lončarić Tankosić (Katarina Pavleković), Branka Cvitković (Jozefina), Jasna Odorčić (mama Elza), Tatjana Bertok Zupković (Viktorija), Aleksandar Bogdanović (Rudolf Meier), Miroslav Čabraja (Francek), Mladen Vujčić (Adolf Meier) te ostala glumačka imena HNK Osijek.

UnterstadtO predstavi:
Kako ćemo znati tko smo, ako nam prije rođenja oduzmu ime i zamijene ga prikladnijim, ako nas zataje, prešute, pa ostanemo bez prošlosti?
Kako ćemo se ikada objasniti, opravdati, spoznati pred nama samima ako nam istinom nisu povratili tijek od svega što je dovelo do nas, do svega kamo ćemo se odvesti? Jer postoji sramota ili prevelika bol, postoje tabui, osude zbog kojih bi nas, uvjereni smo, oni koji nas trpe, vole i čuvaju svojom ljubavlju strpali u nekakvu kutiju, ladicu ili vagon namijenjen velikim grešnicima, propalicama, ruglima, pa bismo preko noći bez svega ostali, postali poput šugavih pasa koje nitko ne želi ni nahraniti, ni napojiti. Zato šutimo. Zato šute. Zato se u obiteljskoj škrinji za miraz gomilaju prividno u nevidljivost pretvorene teške stvari: samoubojstva, preljubi, nerođena djeca, mrtva djeca, pijanstva, staračka ludila i mladenački grijesi. Zato ne znamo što bismo s licima koja nas progone u snu. Unterstadt daje glas svemu proglašenom avetinjskim i zguranom u ormare. Od osobnih trauma, do prešućenih povijesnih istina. On govori o gradu, o Osijeku, ali i bilo kojem srednjoeuropskom gradu kroz mijene vremena, bojanke diktatura, totalitarizama, političkih sustava koji su ljude uvijek dijelili na podobne i suvišne, dostojne i nepoželjne. Kroz priču o četiri generacije obitelji osječkih Švaba, kroz osobne, ljudske priče on bez zadrške progovara o povijesti razgolićenoj do bolnih detalja, do čovjeka, popunjava povijesnu ‘crnu rupu’, zrakoprazni prostor svega što se zbivalo na povijesnoj prekretnici 1945. godine. O radnim logorima u Krndiji i Valpovu, o nacionalizaciji kojom se u ime naroda preko noći ljudima oduzimalo ono što se generacijama stvaralo, o pogubljenjima i odmazdama, pretvaranju čitavog jednog naroda u kolektivnog krivca, ideologiji koja u konačnici uvijek zaboravi svoje ljudsko lice.
Kroz lik Katarine koja se kroz do tada nikad ispričanu povijest vlastite obitelji vraća sve do istine i lik obiteljske prijateljice, Jozefine, koja istinu konačno pretače u riječi i niže ih poput dijapozitiva, niže se povijest jedne duboko građanske obitelji njemačkih korijena, do srži se isprepliću tri povijesti: ona intimna, obiteljska i ljudska, povijest Grada kroz mijene ideologija, te europska povijest čiji smo sastavni dio oduvijek bili. U ritmu ratova i pošasti, laži i obmana. Sve kako bismo pronašli sebe, vlastito mjesto u divovskoj slagalici, nastavili dalje bez bremena šutnje.

Foto: Press

comment closed

>