Endi: Moji uzori su roditelji, menadžer i Jacques Houdek
Piše: Gordana Malašić Lazić On 6 Svi, 2015 At 02:53 PM | Categorized As Glazba, Intervju, Kultura | With 0 Comments

Intervju…

EndiTinejdžerska zvijezda Endi izdaje svoj šesti videospot za naslovnu pjesmu albuma prvijenca ‘Da se mene pita’. Iako je jako mlad zakoračio na glazbenu scenu i svijet odraslih, Endi je svjestan da njegov put prema uspjehu neće uvijek biti lagan. Kaže da je spreman na puno odricanja kako bi ostvario svoje snove. Vjeruje da glazba ima nevjerojatnu snagu koja može oplemeniti ljude, probuditi emocije i promijeniti svijet nabolje. U razgovoru za portal Scena.hr  Endi govori o novoj pjesmi i spotu, uzorima u životu i ljubavi prema glazbi…

Scena: Snimili ste novu pjesmu, pa kakva su očekivanja od pjesme? Koja je emocija naglašena u pjesmi?
‘Da se mene pita’ naslovna je pjesma mog albuma prvijenca i zaista mi puno znači. Radi se o sjajnoj pjesmi mojih autora Andree Čubrić, Bojana Šalamona Shalle i Zdeslava Klarića. Volim takve plesne, moderne, poletne pjesme. Pjesma govori o ljubavi dvoje tinejdžera, uvijek je ljubav i zaljubljenost u pitanju..haha. Volio bih da pjesma zaživi među publikom, baš je dobra za ovo razdoblje godine, kasno proljeće i početak ljeta.

EndiScena: Kažete da se može sve ostvariti ako je čovjek dovoljno uporan. Što vi želite ostvariti u svom životu?
Da, zaista u to čvrsto vjerujem. Moj je trenutni san upisati plesnu akademiju u Zagrebu ili negdje u inozemstvu. Sljedeće godine ću biti maturant, a onda me čeka velik izazov na koji sam spreman. To je oduvijek moj san – postati plesač, sada se školujem u srednjoj školi suvremenog plesa Ane Maletić, a kasnije bih volio nastaviti na plesnoj akademiji.

Scena: Jeste li spremni i na razočaranja i poraze?
Svjestan sam ih, a koliko mogu biti spreman, kao i svi ostali, to ću vidjeti u određenoj situaciji. No nisam osoba koja lako odustaje ili se ne bori. Spreman sam dizati se i padati, i ponovno se dizati. Najvažnije je ne odustati, shvatiti uspone i padove kao normalnu stvar i ići dalje, ustrajno, ponosno!

Scena: Tko je na vas u životu najviše utjecao?
Moji roditelji, svakako, koji su se trudili i odricali da odgoje brata, sestru i mene i omoguće nam školovanje i da postanemo marljivi, pošteni i iskreni ljudi. Utjecao je i moj krizmeni kum i menadžer, koji mi je ogromna podrška i dobronamjerno me usmjerava na mome putu. Imam sreću da funkcioniramo kao jedna velika obitelj i to me jako veseli.

EndiScena: Puno ulažete u svoje obrazovanje i glazbu. Jako mladi ste se osamostalili i krenuli u svijet odraslih, mislite li da će vam dječaštvo ipak jednom nedostajati?
Mislim da neće jer sam imao prekrasno djetinjstvo i sada imam prekrasno mladenačko razdoblje. Ljudi ponekad misle da se zbog ovog posla moraš odreći dijela sebe ili razdoblja u životu, no ja na to ne gledam tako. Ovo je moja odluka i nemam za čime žaliti. Ne mislim da sam nešto izgubio. Imam puno više obveza od svojih vršnjaka, dan mi traje od ranog jutra do navečer, raspored je pun obveza, ali to mene veseli, to me ispunjava, i to je moj odabir. Imam vremena za sve, uz dobru organizaciju vremena, i odem u kino, i na piće s prijateljima, i na nogomet i rukomet s društvom iz doma, i putujem, odlazim na koncerte, tako da mi ništa ne nedostaje.

Scena: Jesu li roditelji sasvim zadovoljni vašim izborom da ovako mladi krenete u glazbene vode?
Moji su me roditelji uvijek podržavali u mojoj želji da se bavim plesom i glazbom. Zaista, nikada ni najmanje nisu pokušali utjecati na moju odluku, samo smo puno razgovarali o tome i upozorili su me, naravno, da sam se odlučio na struku i kasnije posao koji nije baš siguran i da trebam biti spreman nositi rizik toga. No njima je jasno da se nikako ne bih mogao pronaći u nečem drugom i da ne bih bio zadovoljan, a kao roditeljima, važno im je samo da budem sretan i zdrav. Oni su uvijek tu kao podrška, idu sa mnom na nastupe, zajedno putujemo, uživamo kad god možemo, i jako sam im zahvalan na svemu što su učinili za mene.

EndiScena: Što je za vas slava? Kako ćete izbjeći negativne pojave koje donosi slava?
Hvala Bogu po prirodi sam skroman i ne razmišljam o slavi kao takvoj. Slava mi nije primarni motiv, ali jasno mi je da bavljenje ovim poslom to sa sobom donosi ako si uspješan. Ljudi me prepoznaju na ulici, traže autogram ili fotografiju, no to je meni lijepo, nikada to ne smatram nekim teretom. Mislim da je najvažnije kako si čovjek postavi stvari u glavi i odredi koji su mu prioriteti. Iako sam poznat i na koncertima zna biti nekoliko tisuća mladih, zna vladati i prava histerija, ja, primjerice, živim u učeničkom domu i odrastam sa svojim vršnjacima, i to mi ne predstavlja nikakav problem. Sa svojim roditeljima i menadžerom procijenio sam da je to najbolje za mene i da nema nikakva smisla da živim sam u nekom stanu, već da trebam živjeti sa svojim uzrastom, proživljavati mladenačke probleme…

Scena: Jeste li spremni da dolaskom slave izgubite i veliki dio svog privatnog života, da će svaki vaš korak, riječ ili izbor možda biti na meti kritika?
Jesam, živim tako od svoje trinaeste godine kad sam se natjecao u Supertalentu, a kasnije započeo i s glazbenom karijerom. Ne smetaju me i nemam ništa protiv dobronamjernih kritika. No s obzirom na svoje godine, i uspjeh koji se prati virtualno u velikoj mjeri, često znam biti na meti tzv.hejtera, na koje se zaista ne obazirem, i zaista bih volio da i oni pronađu svoj put, svoj cilj i postanu bolji ljudi jer trošiti mladost na zle komentare o nečijem radu – zaista je besciljno i loše za njih. Energiju treba usmjeravati na pozitivne stvari i podržavati dobre stvari, talente, lijepe namjere. Ja sam ponosan na svoj put, na trud i odricanja, na svoj tim koji radi sa mnom, na svoje obožavatelje koji podržavaju i prate moj rad, tako da čvrsto stojim iza svega i ne odustajem!

Scena: Što kažu prijatelji na vaš uspjeh?
Pravi prijatelji su sretni i podržavaju me, jedva čekaju nove koncerte, spotove, pa onda zajedno komentiramo. A kao sreću gledam i to što sam shvatio tko mi je možda bio lažan prijatelj, tako da sve treba gledati pozitivno. No kako se ja nisam puno promijenio, osim što me sada prepoznaju na ulici, mislim da se nisu ni prijatelji promijenili prema meni – ja sam za njih Endi, njihov prijatelj, i ne gledaju na mene kao na zvijezdu, ali se vesele mojim uspjesima.

EndiScena: Da se vas pita, što biste promijenili u Hrvatskoj?
Volio bih da mladi imaju posla, da ne moraju bježati izvan države u potrazi za poslom. Također, volio bih da dostupnost nekih specifičnih škola bude bolja i u manjim mjestima jer nisu svi talenti spremni ili u mogućnosti doći školovati se u Zagreb. Isto tako, jako me žalosti što opet ne radi plesna akademija, što je prestala s radom već nakon upisa prve generacije. To bih jako volio da se promijeni jer iduće godine i ja završavam srednju i volio bih imati kvalitetnu edukaciju ovdje, imamo sjajne stručnjake, plesne pedagoge, a akademije nema. Eto, to su neke moje želje za promjenama!

Scena: Tko su vam uzori u životu?
Mama i tata, moja obitelj, prijatelji, menadžer, svi ljudi koje jako volim, poštujem i koji mi puno znače u životu. Imam sreću da sam zaista okružen divnim ljudima, moji suradnici postali su moji prijatelji, učimo jedni od drugih… A pjevački uzori su mi Jacques Houdek, Jessie J, Bruno Mars, Michael Jackson…

Scena: Ispričajte nam neku emotivnu scenu s nastupa?
Desila mi se više puta slična scena, koja, evo i sada se ježim od emocija, uvijek objašnjava smisao i daje mi najveću snagu. Više puta mi se dogodilo da mi nakon nastupa priđe roditelj s djetetom s poteškoćama u razvoju, koje je možda i nepokretno ili ne može govoriti, no kažu mi da pokazuju osjećaje jedino kad slušaju moju glazbu, da reagiraju jedino gledajući moje spotove. I to objašnjava koliku moć glazba ima, koliko nas spaja bez obzira koliko smo različiti, i da ne glazba ne poznaje granice. Takve situacije zaista su mi najveći dar za moj trud i rad!

Scena: Vjerujete li da možete svojom glazbom promijeniti svijet, utješiti i razveseliti tužne?
Vjerujem jer glazba ima nevjerojatnu moć. Ta energija, ako je iskrena, mora mijenjati svijet, treba oplemeniti ljude, buditi emocije. Baš sam jučer razmišljao kako Tajčina pjesma ‘Hajde da ludujemo’, koju sam imao čast obraditi, živi već 25 godina i spaja generacije i generacije. I mi mladi, koji 1990. nismo bili ni u planu, znamo za nju, njenu pjesmu, njen nastup u narančastoj haljinici. I danas se osjeća ta energija koju je pjesmom prenijela, poruka koja živi i dalje, tako da zaista vjerujem da glazba može i treba uljepšavati svijet, da treba uvijek slati poruku, razvijati kreativnost, poticati dobro!

Scena: Kad ste spoznali svoj životni put?
Odmalena obožavam glazbu, ples… Za mene svi kažu da sam prije plesao nego hodao. Na sceni se osjećam kao doma, volim svoju emociju podijeliti s publikom, volim taj osjećaj kad oni osjete što im želim poručiti svojim plesom ili pjesmom. Oduvijek znam da se želim baviti umjetnošću, plesati, pjevati, pa sam tako bio i odlučan u svojoj odluci da se školujem u Zagrebu, u srednjoj plesnoj školi koje, nažalost, nema u mome gradu Pakracu, no za školovanje i svoj san bio sam spreman i na to veliko odricanje, da s 13-14 godina dođem živjeti u Zagreb i školovati se.

EndiScena: Na što se najviše oslanjate u svojim mladim godinama kad posumnjate?
Na ono što smatram Božjim darom, a to je moja upornost i vjera da je sve moguće. Kao i svaki čovjek, a posebice mlad, desi mi se da se pitam koji je smisao i bude mi ponekad naporno, ali onda se desi nekakav sjajan koncert, ili prekrasan komentar obožavatelja, ili samo pogledam u oblake i zaljubim se u njihovu ljepotu, mašta me iznova odvede na najljepše putovanje za koje znam da može postati stvarnost, i tako dobijem energiju i snagu da se ponovno uzdignem i borim za svoje snove!

Scena: Za kraj, što biste poručili mladim ljudima?
Da uvijek vjeruju u sebe, da ostanu svoji, da ne silaze sa svog zacrtanog puta radi mišljenja drugih ili utjecaja okoline. Često mladi zatomljuju svoje talente ili svoju posebnost jer se boje da ih okolina ne bi prihvatila ili sumnjaju u sebe jer dolaze iz manje sredine pa misle da nisu dostojni velikih postignuća. Budite uporni, maštajte, dozvolite si i pobjede i poraze, i greške su samo dio na putu ka ostvarenju vaših ciljeva, ali uvijek, uvijek vjerujte u sebe i svoje snove!

Foto: Damjan Fiket

comment closed

>