Tradicionalni ‘Koncert za Dušni dan na sceni HNK Split’!
Piše: redakcija On 30 Lis, 2015 At 02:33 PM | Categorized As Kazalište, Kultura | With 0 Comments

Split…

Koncert za Dušni danZbor i Orkestar splitskog Hrvatskog narodnog kazališta pod ravnanjem maestra Roberta Homena izvest će tradicionalni ‘Koncert za Dušni dan na sceni HNK Split‘ u subotu 31. listopada 2015. godine s početkom u 20,00 sati. Na programu su Adagio za gudače Samuela Barbera i Requiem Gabriela Fauréa. Kao solisti nastupit će solistica splitske Opere sopranistica Antonija Teskera i nacionalni operni prvak bas Ivica Čikeš.
Termin Adagio uvriježen je za spore stavke simfonijskih i komornih višestavačnih cikličkih formi, a do danas adagio asocira na neke od najljepših stavaka takvih djela koji su stekli samostalan status na koncertnim repertoarima. Među njima je i Adagio Samuela Barbera, začet kao spori stavak njegova jedinoga gudačkog kvarteta, skladanog u Austriji 1936. godine. U Adagiu, koji ostaje jednom od najomiljenijih i najizvođenijih njegovih skladbi, Barber je Robert Homenrabio najjednostavnija glazbena sredstva, sklada u b-molu, ali s prizvukom frigijskog crkvenog modusa, koji evocira romantizam 19. stoljeća i modalnost srednjega vijeka. Označena s molto adagio espr. cantando, skladba počinje jednostavnom lirskom frazom, donesenom isprva u violinama, a potom naboj raste čestom promjenom mjere i bogate sonorne harmonije. Barber sklada kompoziciju koju je lako analizirati, ali, slično kao i kod drugih slavnih kompozicija u osnovi jednostavnog zapisa, teško je otkriti koji joj ton, boja ili melodijski pokret daju dimenziju remek-djela.
Requiem Gabriela Fauréa suptilnaje i eterična skladba koja svojom naizgled lebdeće slobodnom frazom podsjeća na melodijsku i ritamsku strukturu gregorijanskog pjeva. Fauré uglazbljuje standardni latinski tekst mise za mrtve, ali ne zazire od toga da povremeno preuredi riječi po svojem nahođenju, izbacujući određeni fraze ili umećući neke nove, koje su odgovarale njegovoj viziji. Fauréovo je uglazbljenje Requiema neobično krotko, u njemu se uopće ne pojavljuje mrtvačka sekvenca Dies irae, sa slikama Božjeg gnjeva i paklene vatre, već su dodana posljednja dva stiha te iste sekvence, Pie Jesu, i molitva na putu prema grobu prilikom ukopa, In Paradisum, koji zajedno donose blagu i smirujuću viziju smrti.

Foto: Press

comment closed

>