Mateja Majerle: Tek sam na početku glumačkog puta!
Piše: Gordana Malašić Lazić On 31 Sij, 2016 At 07:55 PM | Categorized As Intervju, Kazalište, Kultura | With 0 Comments

Igra u predstavi Male scene…

Mateja MajerleMateja Majerle završila je Učiteljski fakultet u Rijeci, a magistrirala studij glume na Akademiji dramske umjetnosti. Glumicu je javnost zapazila u mjuziklu ‘Footloose‘. Osim u glumu, Mateja je zaljubljena i u glazbu. Surađuje s brojnim glazbenim zvijezdama, pa je tako nastupala kao vokalna pratnja Letu 3, Massimu Saviću, Zdravku Čoliću, Teškoj industriji, Severini, Oliveru Dragojeviću u Royal Albert Hallu u Londonu… Mateja trenutno igra u predstavi ‘Puž’, koja je na programu Male scene od 30. siječnja. U razgovoru za portal Scena.hr talentirana glumica priča o novoj ulozi u predstavi za djecu,  o ljubavi prema glumi i glazbi, ali nam je i otkrila je li požalila zbog zaluđenosti piercingom u mladosti. Na tijelu je u jednom trenutku imala 19 piercinga.

Scena: Igrate u predstavi Male scene ‘Puž‘.
Mislim da je predstava preslatka i nadam se da će se svidjeti djeci. Moram spomenuti svoje kolege u predstavi Sanju Milardović, Paška Vukasovića i našeg redatelja Stašu Zurovca, koji su se zaista jako potrudili da uobličimo predstavu u jednu lijepu cjelinu.

Scena: Koja je najvažnija poruka predstave?
Djevojčica Nora u predstavi stalno govori kako želi odrasti. Nekako me podsjeća na mene kad sam bila dijete jer sam i ja, kao i ona, željela što prije odrasti. I jesam, jako brzo sam odrasla. Djetinjstvo mi je prošlo, a da se nisam ni okrenula. I znate što ću vam reći: “sada mi je žao što sam žurila odrasti jer nema ljepšeg doba od djetinjstva.” To je najvažnija poruka predstave: Ne treba žuriti u odrasli svijet, već uživati u trenutku, u slobodi, u neobaveznosti djetinjstva, biti dijete što je duže moguće, ako je moguće i vječno jer odrasti ćemo prije ili kasnije, a odrasli ćemo biti jako dugo.

Scena: Što vas je privuklo glumi?
Zapravo nisam sigurna što me točno privuklo glumi. Glumu sam zavoljela još kao malo dijete igrajući u mjuziklima opatijskog SKAM-a pod vodstvom glumice i redateljice Rajne Miloš. I iako sam ja u jednom trenutku otišla u drugom smjeru, u glazbene vode, a ta ladica u glavi s dječjom željom da postane glumica, uvijek je ostala lagano otvorena. U trenutku kad sam se već skoro pomirila s tim da vjerojatno neću biti glumica, ponovo me jedan mjuzikl, mjuzikl ‘Footloose’, vratio na scenu i tu opet počinje moja glumačka priča. Ja sam tek na početku svoga glumačkog puta, a hoću li se na njemu zadržati – to ćemo tek vidjeti.

Scena: Mjuzikl, kazalište, film ili sapunica… Što vam je od toga draže?
Prvo je bio mjuzikl, sada je trenutno kazalište i mislim da je vrijeme za jedan film. Tek ću tada moći odgovoriti na ovo pitanje.

Scena: Imate li tremu na predstavama i audicijama?
Naravno da imam. Određena doza treme uvijek je prisutna prije svake izvedbe, međutim u igri ona nestaje. Trema na audicijama je malo drugačije prirode i nije uvijek najugodnija trema. A kako se nositi s njom? Nikako, samo prihvatiti da je ona tu, ponekad zna biti i korisna.

Scena: Možete li živjeti odlično samo od glume ili pak krpate kućni budžet s nekim dodatnim poslom?
Ne mogu živjeti baš odlično, ali živjeti mogu. Gluma ima sreću što mi je još uvijek draga, pa se i dalje njome bavim iako od nje ne živim kao kraljica (što ne znači da neću jednog dana). U trenucima kad treba pokrpati kućni budžet imam još jedan posao, kojim sam se bavila prije glume. Još uvijek, s vremena na vrijeme, pjevam prateće vokale. Trenutačno pripremamo turneju s Massimom Savićem i tome se jako veselim.

Scena: Koja je najveća ludost koju ste napravili u životu? A koju ludost biste željeli napraviti?
Najveća ludost mislim da je bio bungee jumping. A ludost koju bih željela napraviti u životu, a znam da neću je base jumping.

Scena: Zašto je dobro biti glumica? A zašto je dobro biti slavna glumica?
Glumica: svako toliko možeš biti netko drugi.
Slavna glumica: iako si brutalno plaćena svejedno na dar dobiješ  sponzorske haljine, frizure, šminku, aute… Možeš biti ambasadorica dobre volje, posvojiti puno djece, učiniti nešto važno u svijetu, započinjati modne trendove… Sada kad malo čitam što pišem zapravo je genijalno biti slavna glumica.

Scena: Volite i glazbu, zašto niste ostali u glazbenom svijetu? Tko vas je odveo u svijet glazbe?
Tako se dogodilo. Nisam nikada potpuno ni izašla iz njega, ali takav je bio splet okolnosti. Upisala sam Akademiju, doselila se u novi grad i pjevanje je nekako palo u drugi plan. U svijet glazbe uvela me sestra Martina, iako sam uvijek govorila da nikada neću biti pjevačica. Kažu nikad ne reci nikad i to je živa istina.

Scena: Koji je najbolji koncert na kojem ste pjevali i s kime, a koji je najbolji koncert na kojem ste bili?
Teško pitanje, toliko je koncerata pod mojim nogama, ali mogu izdvojiti koncert Massima u Sava Centru u Beogradu. U dvorani je bio ogroman emotivni naboj, ljudi su pjevali, plesali po prolazima, a meni su od emocija kojima je bila ispunjena dvorana, potekle suze. To su stvari zbog kojih se i bavim ovim poslom. Pružiš čovjeku ljepotu i on ti ju vrati. A najbolji koncert na kojem sam bila je definitivno koncert od Sade u zagrebačkoj Areni. To je bilo čisto savršenstvo.

Scena: U kojoj fazi ste imali puno piercinga?
Piercingom sam se zaludila kad sam imala 14 godina, i danas od svih tih 19 piercinga ostao je samo jedan. Naučila sam da rupe od piercinga, ukoliko ste nosili piercing duže od šest mjeseci, ne zarastaju i onda ako jednoga dana želite biti glumica i možda se pojaviti na filmu, to može biti problem.

Scena: Imate li tetovaže?
Nemam. Nevjerojatno, ali mislim da mi čak nikada nije ni palo na pamet.

Scena: Kakvo je vaše mišljenje o estetskoj kirurgiji?
Mislim da ne postoji osoba koja je u potpunosti zadovoljna svojim izgledom, uvijek postoji nešto što bi na sebi promijenili. Ali što sam starija to mi je jasnije da bilo kakvom estetskom promjenom to više ne bih bila ja, a ne znam bi li mi se svidjela nova Mateja. Mislim da je, iako teže, veći uspjeh kad naučimo zavoljeti sebe onakve kakvi jesmo. Ja još učim.

Foto: Karolina Krasniqi

comment closed

>