Nikolina Fistrić – učiteljica i zgodna rokerica!
Piše: Gordana Malašić Lazić On 8 Srp, 2015 At 11:14 AM | Categorized As Glazba, Kultura | With 0 Comments

Intervju…

“Ima stvari koje je bolje započeti nego odustati od njih, iako mogu loše završiti“

Nikolina FistrićPrije nekoliko mjeseci Nikolina Fistrić postala je članica grupe ‘Markiz‘. Nikolina je od djetinjstva u glazbi. Pjevala je u najpoznatijem dječjem zboru ‘Klinci s Ribnjaka’, išla je u glazbenu školu, a onda je zavoljela rock glazbu te je bila i prateći vokal mnogim glazbenicima. Osim što je započela samostalnu glazbenu karijeru, Nikolina radi kao učiteljica. U razgovoru za portal Scena.hr saznali smo više o životu najljepše članice ‘Markiza’.

Scena: Kako su prošli prvi nastupi s Markizom?
Prvi nastupi održali su se u sklopu Karlovačko RockOff turneje gdje smo u društvu Vatre kao headlinera te Gatuza, Radija Luksemburg i Sare Renar posjetili Split, Zadar i Osijek. Osim toga, obilježili smo nastupom i Svjetski dan glazbe u Zagrebu. Vrlo sam zadovoljna, publika je odlično reagirala i prihvatila novi singl ‘Koga se bojiš’ snimljen sa mnom kao novom frontgirl Markiza, nema ljepšeg osjećaja kad čuješ i vidiš da ljudi znaju tekstove pjesama, a to je ono što daje poticaj za dalje. 23. kolovoza nastupamo na Špancirfestu, pripreme polako kreću i vrlo se veselimo.

Scena: No grupa Markiz nije vaše prvo iskustvo. Počeli ste pjevati još u djetinjstvu u zboru ‘Klinci s Ribnjaka’, pa kako je izgledalo vaše raspjevano djetinjstvo?
Da, prva pjevačka iskustva započela su prilično rano, već s četiri godine sam krenula u glazbenu avanturu u Klincima s Ribnjaka, nešto kasnije i u glazbenu školu, otac je glazbenik te je vrlo brzo primijetio moje zanimanje za glazbu i da stalno nešto pjevušim po kući. Djetinjstvo okruženo glazbom i pjevanjem donijelo je mnogo iskustva koje mi je u kasnijem glazbenom sazrijevanju puno koristilo, drugačije je kad ste od malena naviknuti na pozornicu, studijska i televizijska snimanja i putovanja nego kad to prolazite kasnije, više ste opušteni u nastupima i to postaje dio vas na neki način.

Scena: Od Klinke s Ribnjaka otišli ste u rock. Zašto ste zavoljeli rock glazbu?
Doma sam uvijek ‘kopala’ po starim pločama i kasetama od roditelja, nalazila ono što me zanimalo, u osnovnoj školi sam često bila usamljena u svojim glazbenim afinitetima, jednostavno tada klinci kojima sam bila okružena nisu previše slušali rock, tako da sam na svoj teren došla tek u srednjoj školi krenuvši na Rock akademiju na nagovor prijatelja iz razreda. Tada je sve krenulo, počela sam se družiti s mladima koji su voljeli isto što i ja, susrela se prvi put s pjevanjem u bandu gdje smo izvodili covere rock bandova koje smo voljeli. Bilo je tu svega, od AC/DC i Van Halena do Led Zeppelina i Iron Maidena. Bile su to lijepe tinejdžerske godine, taj period će mi uvijek ostati u lijepom sjećanju. Kasnije sam pjevala u cover-bandovima i prateće vokale mnogim poznatim izvođačima na našoj sceni, a onda je došla potreba da radim nešto svoje u smislu autorskog benda, a Markiz je baš ono što mi odgovara, band koji se bazira na kvalitetnom pop-rocku.

Scena: Koje emocije može rock glazba izbaciti na površinu?
Rock glazba je vrlo općenit pojam, ovdje postoji mnogo podžanrova i često ljudi povezuju tu vrstu glazbe s nekom vrstom agresije, što je, po mom mišljenju, zapravo neka energija koja je vrlo intenzivna pa zbunjuje i često se zamjenjuje upravo tim nekim negativnim osjećajima, što nije točno. Kad pjevam pjesme koje su mi drage, a spadaju u domenu rocka, mogu se u potpunosti izraziti i dati baš sve od sebe, ne volim osjećaj sputanosti u pjevanju; kontrola onoga što radiš – da, ali sputanost – ne.

Scena: Učiteljica ste, pa kako ste spojili te dvije ljubavi?
Vrlo uspješno, učiteljski posao je usko povezan s glazbom, u posao učitelja spada i nastava glazbene kulture tako da ne mogu pobjeći glazbi ni da želim… Često pjevam s učenicima, radim male glazbene radionice, djeca to vole i odlično prihvaćaju, lakše se povežete s njima kad prepoznaju da i vi uživate u toj zajedničkoj aktivnosti.

Scena: Prepoznajete li u svom razredu neke mlade glazbene talente?
Škola u kojoj radim kao pripravnik je vrlo specifična jer se mnogo važnosti pridaje glazbi i dječjem glazbenom stvaralaštvu. Mnogo djece ide u glazbene škole i dječje zborove što me posebno veseli, a od ove godine u sklopu škole mogu se pridružiti i školskim rock bendovima s kojima su već imali nekoliko nastupa. Razred i škola vrve glazbenim talentima, često se organiziraju i mali koncerti na hodnicima gdje djeca i učitelji sviraju i pjevaju. Jako sam sretna što sam dobila priliku svoje prvo učiteljsko iskustvo dobiti baš u tom vrlo kreativnom i glazbeno orijentiranom kolektivu.

Scena: Možete li živjeti samo od glazbe?
Trenutno ne mogu živjeti samo od glazbe, zato sam se nakon što sam dobila diplomu u ruke i odlučila upustiti u razvijanje i ove druge karijere osim glazbene. ‘Malo love’ je zadnjih nekoliko godina hrvatska mantra, ni u ovom svijetu nije ništa drugačije, važno je vjerovati u ono što radiš i velika je vjerojatnost da rezultati neće izostati.

Scena: Što vaši roditelji kažu na to da ste u bendu?
Dok sam bila student i na vagi hoću li završiti fakultet ili krenuti u potpunosti u smjeru glazbe, često su bili glas razuma koji me poticao da ipak ne zapostavim i taj fakultetski dio života i na tome sam im jako zahvalna. Ponekad ti treba netko da malo popravi kompas. Oduvijek su bili ogromna podrška i govorili da ako sam ja sretna s onim što radim, da su oni onda još sretniji od mene. Često uskaču kad je potrebno i jako su ponosni kada se možemo skupa radovati pjevačkim uspjesima.

Scena: Kakvo je stanje na ljubavnom planu?
Haha, znala sam da će negdje ‘isplivati’ i to pitanje… Tipičan odgovor, ali je stvarno istina, trenutno nemam vremena se baviti ljubavlju i svime onime što ona nosi zbog hrpe obaveza, iako, volim biti zaljubljena…

Scena: Za kraj stih koji često citirate?
Često se ne sjetim stiha, već citata mog najdražeg pisca J.R.R. Tolkiena: “Ima stvari koje je bolje započeti nego odustati od njih, iako mogu loše završiti.“

Foto: Nikolina Fistrić priv. album

comment closed

>