Književnica Sanja Lovrenčić za portal Scena.hr
Piše: Gordana Malašić Lazić On 15 Tra, 2015 At 04:38 PM | Categorized As Književnost, Kultura | With 0 Comments

Intervju…

Sanja LovrenčićPoezija je za mene najčišći oblik umjetnosti riječi. Polje književnosti najotvorenije eksperimentu i najudaljenije od prikazivanja stvarnosti, govori književnica. Sanja Lovrenčić autorica je projekta ‘Uberi priču‘, a nedavno je izdala i novu zbirku pjesama  ‘Iz ateljea’. Za portal Scena.hr  književnica priča o lijepom projektu za djecu i poeziji.

Scena: Kako je nastao projekt ‘Uberi priču’?
Projekt ‘Uberi priču’ započeo je prije deset godina, a izravan povod bila je slika koja mi je jednom zgodom pala na pamet: slikovnice vise po drveću, a djeca biraju. U jednom luckastom trenutku odlučila sam to i ostvariti. U suradnji s Ksenijom Rožman iz Centra mladih Ribnjak nabavila sam nešto slikovnica, pozvala njihove autore i nekoliko artista te smo priredili prvu ‘berbu’ – autori su pričali priče, artisti zabavljali djecu, djeca brala slikovnice. Mislila sam da će to biti jednokratan događaj, no pokazao se toliko uspješnim te je izazvao toliko zanimanja da traje u kontinuitetu već čitavo desetljeće. Nakon Zagreba, akciju sam počela organizirati i u Bjelovaru, Koprivnici i Krapinskim Toplicama, zahvaljujući interesu i angažmanu voditelja dječjih odjela njihovih knjižnica. U ‘berbama’ je dosad nastupilo tridesetak autora, a djeci je podijeljeno više od tri tisuće slikovnica, uz nastupe njihovih autora.

Sanja LovrenčićScena: Što se dogodilo s poezijom u Hrvatskoj?
Teško mi je postaviti neku općenitu dijagnozu, no mislim da je poezija marginalizirana jednako kao i veliki dio kulture koja ne pripada u mainstream, a koji se pak održava vidljivim u javnosti zahvaljujući kojekakvim, često izvan umjetničkim čimbenicima. Poezija, sa svojom apartnošću i tradicionalno manjim krugom čitatelja, prolazi u tom svijetu osobito loše. Ne mislim da je drastično pao broj ljudi koje zanima poezija – oni su ionako uvijek bili u manjini, ali ukidanjem  javnog prostora namijenjenog prikazima i kritikama knjiga te događanjima vezanim uz poeziju, ona nastavlja postojati u nekim usko osobnim sferama, a objavljivanje knjiga poezije postaje sve teže.
 
Scena: Što je za vas poezija, i kad ste se zaljubili u nju?
Poezija je za mene najčišći oblik umjetnosti riječi. Polje književnosti najotvorenije eksperimentu i najudaljenije od prikazivanja stvarnosti. U književnost sam ušla kao pjesnikinja, no ta se ljubav razvijala i mijenjala s vremenom, a nadam se da će se taj proces i nastaviti.

Sanja LovrencicScena: Izdali ste novu zbirku ‘Iz ateljea’. Koliko dugo ste je stvarali?
Zbirka je nastala tijekom pet godina, nakon prethodne zbirke ‘Noćno doba’, a pjesme u njoj pisala sam zamišljajući svijet oko sebe kao svojevrsnu radionicu – atelje. Zbirka je polagano dobivala oblik, nekoliko puta sam iznova započinjala rad na već postojećem materijalu, vjerojatno bih mu se ponovno mogla vratiti, no u nekom je trenutku potrebno proglasiti knjigu dovršenom.

Scena: Za čitatelje Scena.hr jedan stih iz nove zbirke?
Teško je izabrati jedan stih – zato: jedna od najkraćih pjesama u zbirci:
(arte povera)
u pijesku kopaš rupa se urušava hoćeš tekućim učvrstiti sipljivo
natačeš svoje rujno pjenušavo s peharom u ruci obilaziš pokušavaš razmijeniti vino za vodu

Foto: Sanja Lovrenčić priv. album

comment closed

>