Sekelez: Kao ravnateljica ostvarila sam sve što sam željela
Piše: Gordana Malašić Lazić On 7 Ožu, 2016 At 04:37 PM | Categorized As Intervju, Kazalište, Kultura | With 0 Comments

Intervju…

Ravnateljica GK ‘Žar ptica’ ove godine odlazi u mirovinu, a za portal Scena.hr napravila je presjek svoje uspješne karijere te otkriva da će se sad više posvetiti glumi

Marija Sekelez‘Bajka o Žar ptici’ je posljednja premijera u ravnateljskom mandatu Marije Sekelez. Ravnateljica GK ‘Žar ptica’, Marija Sekelez, ove godine odlazi u mirovinu. Marija je 1972. diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nastupala je u brojnim predstavama, a među njima su ‘Majstorska klasa Marije Callas’, ‘Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja’, ‘Isadora ili prva bosonoga plesačica’… Od lipnja 2000. godine obavlja funkciju ravnateljice kazališta ‘Žar ptica’. Uz 79 osvojenih nagrada na domaćim i stranim festivalima, u njezinom ravnateljskom mandatu kazalište ‘Žar ptica’ postalo je peterostruki dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju predstavu za djecu i mlade, i to: 2002. Bajka o ribaru i ribici,  2005. Palčica, 2008. Zločestobija, 2013. Mrvice iz dnevnog boravka i 2014. Ja i moji osjećaji. U razgovoru za portal Scena.hr Sekelez je napravila presjek svoje uspješne karijere.

Scena: Kako biste opisali godine svog umjetničkog rada?
Za opisivanje tih godina trebala bi jedna poduža knjiga, no ukratko rečeno bile su to godine inspiracije, istraživanja, iznimno napornog rada, a istodobno i uživanja u postignutom , no sve se svodilo na jedan uspješan umjetnički desetoboj.

Scena: Odlazite u mirovinu, kako to proživljavate?
Marija SekelezUživam u pomisli da ću, ako Bog da, uspjeti pomalo nadoknaditi sve propušteno, od druženja s bliskim osobama do odlazaka u prirodu, čitanja podužeg popisa knjiga koje su kupljene, ali još uvijek nepročitane te do jednostavnog ‘Umijeća uživanja u mirovanju’ kako glasi jedan svježi bestseller.

Scena: Posebne uspomene iz kazališta Žar ptica?
Svakako potpuno posvećenje da iz pepela vinem u neslućene kazališne visine jedno zapušteno kazalište i da nadiđem sve poteškoće uz nadljudski napor mene i mojih Žar ptića.

Scena: Na što ste posebno ponosni?
Marija SekelezNa međunarodni uspjeh i domaću nezaobilaznost u kazališnom životu o čemu svjedoče: 59 premijera, 79 nagrada na domaćim i inozemnim gostovanjima, a od toga pet Nagrada Hrvatskog glumišta i 750 000 gledatelja u ovih 15 godina te gostovanja po cijelom svijetu od New Yorka, Pariza, Venezuele, Bugarske, Rumunjske, Izraela, Beča, Varšave, Kaira, Tunisa pa sve do Mongolije.

Scena: Jeste li ostvarili sve što ste željeli?
Kao ravnateljica ostvarila sam sve što sam željela, ali moram priznati da sam glumu zapustila jer ne možete raditi istodobno dva posla koja traže potpunu predanost.

Scena: Godine umjetničkog rada kao glumica proveli ste kao slobodnjak. Kako biste opisali to vrijeme?
Odgovor na ovo vaše pitanje opet zahtijeva mnogo, mnogo prostora, no želja za samorealizacijom,  uz pomoć talenta te vrhunske naobrazbe, radoznalosti i upornosti učinila je da nemoguće postane mogućim.

Marija SekelezScena: Kako su izgledale te prve godine, prve uloge?
Već na drugoj godini Akademije počelo je s malim ulogama u ITD-u i snimanja na televiziji i to su bila najveća moguća uzbuđenja i očekivanja koje su premašile svu realnost, ali to je naravno posljedica mladosti koja se ne boji ničega. Budući da sam upisala Akademiju 1968. sazrijevala sam uz onu poznatu :”Budimo realni, tražimo nemoguće”.

Scena: Lani ste dobili Nagradu za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti, za petnaestogodišnje ravnateljstvo kazališta ‘Žar ptica’. Koliko vam to znači?
Naravno, da mi puno znači budući je to nagrada struke i prvi put dodijeljena za ravnateljski posao što znači da je prepoznato sve što je prethodilo velikom uspjehu Žar ptice.

Scena: Kad i zašto ste se zaljubili u kazalište, glumu, umjetnost?
Marija SekelezJoš kao dijete, sjeća se moja mama, penjala sam se na klupicu i recitirala gostima, htjela zadobiti svoj dio pažnje, da bi se to produbilo mojim odrastanjem, odlaskom i upisom u Splitu na Tribinu mladih gdje sam pod vodstvom dramske umjetnice Božene Kolničar recitirala i pripremala se za Akademiju. Istodobno sam glumila u malim ulogama u Titovim mornarima i HNK Split.

Scena: Hoće li vam nedostajati kazalište?
Kazalište mi neće nedostajati jer ću se sada umjesto ravnateljstvu opet posvetiti glumi i nastojati barem djelomično nadoknaditi ono što mi je svim ovih godina uistinu nedostajalo.

Scena: I za kraj, je li se kazalište i glumački svijet promijenio od vaših prvih koraka na sceni do danas?
Da, izmijenilo se i to na lošije, osim naravno, kao što se uvijek kaže, rijetkih izuzetaka jer je pristup glumi i glumačkim obvezama mnogo površniji nego prije. Na primjer, u razdoblju dok sam glumila od mladosti do zrele dobi nikada se nije moglo dogoditi da se zbog bilo kakvih razloga otkaže kazališna predstava, a da se za to ne snosi financijska i moralna odgovornost što je danas normalno. Tim sam više ponosna što za vrijeme mog šesnaestogodišnjeg  mandata u Žar ptici nikad niti jedna predstava nije otkazana.

Marija Sekelez

Foto: Marija Sekelez priv. album

comment closed

>