26 godina karijere: Nela Kocsis: Tek na pola svog glumačkog puta!
Piše: Snježana Županović On 11 Tra, 2016 At 06:23 PM | Categorized As Naslovnica, Vijesti | With 0 Comments

Ekskluzivno…

Lijepa glumica u razgovoru za portal Scena.hr sjeća se prvih koraka na kazališnim daskama, otkrila je najdramatičniji trenutak u karijeri, prisjetila se suza, radosti, strasti i treme na pozornici, tragova koje je ostavila na glumačkoj sceni, zahvalila se ljudima koji su omogućili da živi svoj san, osvrnula se i na statistike. Ali na kraju razgovora, važno je ono što je osjećala i na početku karijere, a to je ljubav prema svom pozivu

Nela Kocsis- Spoznaja da je prošlo 20 godina od naše prve predstave koju smo zaigrali kao profesionalci, u meni izaziva osjećaj zaprepaštenja i mislim:”Zar je već toliko vremena prošlo? Prošlo je 20 godina od 1996. godine i prve predstave koju sam odigrala kao diplomirana glumica, a čak 26 godina od 1990. kad sam odigrala svoju  prvu predstavu u životu i to s profesionalnim ansamblom HNK Osijek. Puno je vode proteklo od te 1990. godine i predstave Kraljevo od Krleže na ljetnoj pozornici u Pečuhu, predstave u koju me ‘ubacila’moja mentorica Vlasta Ramljak koja me je u to vrijeme pripremala za prijemni ispit na ADU Zagreb. Ona je u meni prepoznala glumački talent, volju za učenjem i odlučnost da postanem glumica u punom smislu te riječi. Bez njezine podrške i njezine vjere u moj talent, možda nikada ne bih bila tu gdje sam sada. U Pečuhu sam spoznala što znači osjetiti daske pod nogama, publiku ispred sebe, tremu, strast, odgovornost prema ulozi  – prisjetila se Nela Kocsis za portal Scena.hr. Lijepa glumica je punih 26 godina na glumačkoj sceni. Od 1995. godine bila je stalna članica HNK u Osijeku, a 2011. godine kao prvakinja drame HNK u Osijeku Nela prelazi u zagrebačko kazalište ‘Gavella‘. Nela nam je otkrila i najvažniji trenutak u karijeri.

Delirij, pitanje života i smrti, eksplozija emocija
Nela Kocsis- Najdramatičniji trenutak mog života kojeg živo pamtim i danas, raskrižje života, napetost i doslovno pitanje ‘života i smrti’ – intendant HNK Osijek Zvonimir Ivković čita imena kandidata koji su prošli prijemni i na kraju izgovara moje ime. Delirij! Eksplozija emocija, skakanje, vrištanje, plač, smijeh, euforija, a nakon toga godine i godine ‘dubokog oranja’. HNK Osijek dobio je mladu ekipu snova – 11 veličanstvenih – ’11 Oceanovih’: Dražen Kolar (nažalost prerano preminuo kolega) Slaven Špišić, Vjekoslav Janković, Mario Rade, Hrvoje Barišić, Saša Anočić, Krešimir Mikić, Lidija Florijan, Tatjana Bertok, Sandra Lončarić i ja – sjeća se Nela te nastavlja:

Tragovi
- Vrijedno smo radili svih tih godina, naravno u sinergiji sa starijim kolegama od koji smo učili mi i koji su učili od nas!! Uslijedili su divni naslovi i uloge kroz koje smo sazrijevali kao glumci i ljudi i vrijedno pekli svoj ‘zanat’. Odgajali su nas profesori – Drago Krča, Damir Munitić, Ružica Lorković,Tomislav Radić, Tonko Lonza, Vlasta Ramljak, Damir Lončar, Ksenija Zec, Nikola Batušić, Vladan Švacov, Stanislav Marijanović  i stariji glumci koji su nas učili profesionalizmu u glumačkom svijetu, trikovima i glumačkoj vještini, metodama… Izrasli smo u vrsne glumce i u jednom trenutku postali (bez lažne skromnosti) najbolji dramski ansambl u Hrvatskoj. Dorasli smo svim zadacima koje su pred nas mogli postaviti i najzahtjevniji redatelji. No kako svakoj idili dođe kraj tako je došao i našoj. Tadašnja novopostavljena uprava HNK-a (koja je trajala 12 godina) nije baš razumjela dramsku umjetnost, pa je, kako ja slikovito volim reći, ‘na Macintoshu igrala Nela KocsisPasijans’. Muški dio ansambla nezadovoljan postojećim stanjem krenuo je put Zagreba gdje je njihov talent i njihova kazališna estetika mogla doći do punog izričaja. Danas su jedni od najcjenjenijih imena u hrvatskom glumištu. No u ovih mojih 26 godina umjetničkog rada mogu se pohvaliti da sam ostavila traga u četiri teatra: HNK Osijek gdje sam provela 20 godina, Hrvatsko kazalište u Pečuhu s kojim sam surađivala punih 10 godina i gdje sam odigrala neke od svojih najdražih uloga. Jedno veliko hvala nedavno preminulom Antunu Vidakoviću, osnivaču Hrvatskog kazališta u Pečuhu, vizionaru i neumornom promotoru hrvatske riječi, kulture i kazališne umjetnosti u dijaspori. Glumačkoj družini Histrioni gdje sam igrala šest godina i  odigrala oko 400 predstava. Veliko hvala Zlatku Vitezu i mojoj trenutnoj matičnoj kući GDK ‘Gavella’ gdje sam već šestu godinu u stalnom angažmanu, teatru koji zadovoljava sve moje glumačke apetite i gdje stojim bok uz bok s najboljim i najtalentiranijim glumcima u Hrvatskoj – ispričala je Nela. A kako njezina karijera izgleda u brojkama…

“Ljubavi za svoj poziv imam puno”
Virginia Woolf- Statistički gledano iza mene je 80 odigranih premijera – pokušala sam izračunati izvedbe, pa je ispalo da sam u ovih 26 godina igrala predstave svaka tri dana – kazala je uz osmijeh lijepa glumica. A koja je prednost glumačke zrelosti:
- Glumačka zrelost i godine donose sa sobom i još jednu privilegiju ili pogodnost, a to su glumačke poslastice… Uloge koje su vas fascinirale cijeli glumački  vijek, a bili ste premladi i prezeleni da ih igrate. Trenutno uživam u igranju Marthe u predstavi ‘Tko se boji Virginije Woolf’ INK – Pula koja će konačno gostovati u Zagrebu u ‘Gavelli’ 20. svibnja  i uloga Laure Lenbachove u Krležinoj drami ‘U agoniji’ – ističe glumica i kaže kako je tek na pola svog glumačkog puta.
- Ima se još puno toga naučiti proživjeti i odglumiti! samo neka je zdravlja i inspiracije! Ljubavi za svoj poziv imam puno – zaključila je Nela za portal Scena.hr.

Foto: Nela Kocsis priv. album, Press

comment closed

>