Isobel Bowdery: Pretvarala sam se da sam mrtva
Piše: Gordana Malašić Lazić On 15 Stu, 2015 At 09:08 AM | Categorized As Naslovnica, Vijesti | With 0 Comments

Potresna priča…

“Slike tih ljudi, koji su kružili oko nas poput lešinara, će me proganjati do kraja moga života. Dok sam ležala na podu u krvi stranaca i čekala svoj metak koji će prekinuti mojih 22 godine života zamišljala sam svako lice koje sam ikada voljela i prošaptavala sam ‘ Volim te’, ponovo i ponovo…”

Isobel BowderyStudentica Isobel Bowdery bila je na koncertu u dvorani Bataclan u vrijeme stravičnog terorističkog napada u Parizu u kojem je ubijeno 80 ljudi. Isobel je na društvenoj mreži opisala horor koji je proživjela.
- Nikad nećete pomisliti da će se to vama dogoditi. Bio je to samo izlazak petkom navečer na rock koncert. Atmosfera je bila vesela i svi su plesali i smijali se. I onda je ušao muškarac kroz prednji ulaz i započeo pucati. Mi smo naivno povjerovali da je to bio dio showa. To nije bio samo teroristički napad, to je bio masakr. Deseci ljudi su bili ispred mene, pod je bio natopljen krvlju, vriskovi odraslih muškaraca koji drže tijela svojih mrtvih djevojaka odzvanjali su prostorom. Budućnost demolirana, obitelji slomljenog srca u jednom trenu. Šokirana i sama, pretvarala sam se da sam mrtva više od sat vremena. Ležeći među ljudima koji su mogli vidjeti svoje nepomične kako leže zadržavajući svoj dah, pokušavajući se ne micati, ne plakati, ne davati tim ljudima da vide strah. Bilo je potrebno nevjerojatno puno sreće za preživjeti. Isobel BowderyNo mnogi nisu. Ljudi koji su bili tamo iz istih razloga kao što sam i ja, da se zabave petkom navečer, bili su nevini. Ovaj svijet je okrutan. Slike tih ljudi, koji su kružili oko nas poput lešinara, će me proganjati do kraja moga života. Nasumice su pucali po ljudima širom tog područja, a ja sam se našla u središtu te bezobzirnosti prema ljudskom životu. To se nije osjećalo kao stvarno. Svakog trenutka sam očekivala da će netko reći da je to sve bila noćna mora, ali preživjeti ovaj užas daje mi mogućnost da pokažem prave heroje. Ovo je za čovjeka koji me uvjeravao i koji me pokušavao zaštititi dok je moj mozak cvilio, za par čije su posljednje riječi o ljubavi i vjeri o dobrome u svijetu, za policiju, koja je uspjela u spašavanju stotina ljudi, za potpunog stranca, koji me pokupio sa ceste i utješio me tijekom tih 45 minuta kad sam vjerovala da je dečko kojeg volim mrtav, za ozlijeđenog čovjeka kojega sam zamijenila i kasnije prepoznala da on nije Amaury , koji me držao i uvjeravao da će sve biti u redu iako je i sam bio prestrašen, za ženu koja je otvorila svoja vrata preživjelima, za prijatelja koji mi je ponudio utočište i otišao kupiti novu odjeću tako da ne moram nositi krvavu majicu, za sve one koji su poslali brižne poruke podrške. Vi mi dajete nadu i vjeru da ovaj svijet ima potencijala biti bolji. Da se nikada ne dopusti da se ovo ponovi. Ali najviše od svega za 80 osoba koje su ubijene na ovom mjestu, koji nisu bili te sreće, koji se nisu probudili danas da vide svu bol i patnju prijatelja i obitelji kroz koju prolaze. Tako mi je žao. Ne postoji ništa što će izliječiti tu bol. Osjećam se privilegiranom biti ovdje u njihovim posljednjim uzdasima. Njihove posljednje misli nisu bile usmjerene prema životinjama koje su sve ovo prouzrokovale. Misli su bile usmjerene prema ljudima koje vole. Dok sam ležala na podu u krvi stranaca i čekala svoj metak koji će prekinuti mojih 22 godine života zamišljala sam svako lice koje sam ikada voljela i prošaptavala sam ‘ Volim te’, ponovo i ponovo, prisjećajući se vrhunaca svog života želeći da oni

Isobel Bowdery

koje volim znaju koliko je to, želeći da znaju bez obzira što će se meni dogoditi, da vjerujemo u dobro u ljudima i da se ne dopusti da ovi ljudi pobijede. Prošle noći životi mnogih su se zauvijek promijenili i na nama je ostalo da vjerujemo i da budemo bolji ljudi. Da živimo živote nevinih žrtava ove tragedije i njihove snove, ali nažalost njihove snove nikada nećemo moći ostvariti. Počivali anđeli, nikada nećete biti zaboravljeni – napisala je Isobel na društvenoj mreži.

Foto: Isobel Bowdery društvena mreža

comment closed

>