Ivanka Mazurkijević: Mrle izgleda ljutkasto, no nije takav!
Piše: redakcija On 21 Srp, 2015 At 06:25 PM | Categorized As Intervju, Naslovnica, Vijesti | With 0 Comments

Ekskluzivno….

Piše: Eta Kočić

Ivanka MazurkijevićIvanka Mazurkijević (42) na sceni je više od 20 godina. Osim što pjeva u bendu Stampedo, Ivanka posljednjih desetak godina radi u kazalištu, stvara kazališnu i filmsku glazbu, a nedavno je nastupala na svečanom koncertu na Malom Brijunu povodom 15 godina teatra Ulysses s Radom Šerbedžijom i Zapadnim kolodvorom, Josipom Lisac, Vlatkom Stefanovskim, Damirom Urbanom… Mazurkijević, koja je ujedno i jedna od najoriginalnije odjevenih pjevačica, ispričala nam je na svoj duhovit način zašto se ne želi vjenčati, kako je uspjela u kazalištu i filmu te što misli o današnjoj modi na estradi.

Scena: I ove godine bili ste na Brijunima gdje se održava teatar Ulysses. Prije nekoliko godina radili ste predstavu Don Juan, a ove godine nastupali ste s Radom, Josipom, Urbanom na tvrđavi Minor. Kako je uopće došlo do suradnje s teatrom?
Rade i ja često smo se znali sresti i uvijek smo se lijepo pozdravili kao što recimo ja pozdravim svakoga onog koga znam od nekud. Kad prođem kraj voditelja Dnevnika, ja se javim.  Znam da je to glupo, ali i meni ljudi isto tako prilaze iako sam polupoznata. To kažem zato što nisu sigurni tko sam, ali me znaju pa mi se jave. S Radom Šerbedžijom još nisam imala sreće surađivati, a na Brijune i gostovanje s predstavom Don Juan došlo je preko mog najomiljenijeg redatelja Paola Magellija. S njim sam dosta radila i kako je on radio tu predstavu, a glazbu pisao Ljupčo Konstantinov tako sam i ja postala dio ekipe koja je nastupala na Brijunima. U Don Juanu sam više pjevala nego glumila. Bilo je stvarno fora, a ja sam oduševljena ekipom koja vodi teatar od organizatora do samih tehničara. Tako su se stvorila i neka prijateljstva. Prvi put sam nastupala kad je teatar slavio deset godina i prije nekoliko dana na 15. obljetnicu. Rekla sam im u šali: pa nećete me valjda sad opet zvati za pet godina, možete i sljedeće.

Scena: Posljednjih godina posvetili ste se stvaranju filmske i kazališne glazbe. Radili ste glazbu za ‘Kauboje’ te za film ‘Sonja i bik’ za što ste i dobili Zlatnu arenu. Znači li to da je ljubav prema pjevanju zamijenila ljubav prema stvaranju glazbe za kazalište i film. Tko su vam uzori u tom poslu?
Posljednjih deset godina pjevački i autorski sam aktivna u kazalištu. Zapravo ne mogu vjerovati da to radim jer nisam obrazovana za tako nešto, a opet sam uspjela raditi s mnogim fantastičnim ljudima. Uzori su mi svakako Arturo Annecchino, Ljupčo Kostantinov, Stanko Kovačić, Javor Jeić, a u posljednje vrijeme moj životni partner Damir Martinović Mrle, zapravo svi oni koji su mi se našli na putu. Svatko je od njih ostavio neki trag. Kako nisam išla u takvu školu, sve mi je ovo škola. Učim u hodu. Uživam u stvaranju samo neka me puste na miru s primjerice harmama. Mrle i ja smo također napravili projekt za inozemstvo i iznimno mi je drago što je Lalo Schifrin, koji je radio glazbu za ‘Mission Impossible’ poslušao taj projekt. Barem smo dobili pismo u kojemu je pisalo da jest i to mi je iznimno drago.

Ivanka MazurkijevićScena: Kako izgleda suradnja s Mrletom? Je li teže raditi s osobom s kojom živite ili s nekim s kim ste prijatelj ili se do tada niste poznavali?
Lakše je raditi s nekim kome možeš reći da je nešto dosadno ili glupo, a on to neće shvatiti osobno. Kad ste u iskrenom odnosu ništa nije problem. Trudila sam se naći nekoga tko nije iz mog miljea, ali nije išlo. No nije mi nimalo žao. Mrle me je naučio profesionalizmu. I još više neobičnom eksperimentu.

Scena: Da vam se ponudi posao u inozemstvu, jeste li spremni odmah napustiti Hrvatsku?
Svakako bih otišla jer to je nešto što traje određeno vrijeme. Evo primjerice, moram se pohvaliti, prije nekoliko dana moj glas orio se rimskim Koloseumom. Magelli je radio glazbu za predstavu, a ja sam u Rimu snimila vokal za lik Medeje. Riječ je o soundtracku. Bilo bi još bolja fora da su me zvali da dođem tamo, ali eto, nisu vremena kao što su nekad bila. Dosta radim u Italiji i drago mi je što smo snimili taj CD. Isto tako svjesna sam da od toga neću zaraditi kuću s bazenom, ali sretna sam.  Obožavam Paola, čak i na Stampedo albumima imamo nekoliko pjesama iz njegovih predstava i jedna je super: “Papa Paolo, vodi me u Sao Paolo”.

Scena: Poznati ste kao žena s osebujnim stilom odijevanja. Kako ste izgledali u mladosti? Jesi li vam znali dobacivati na cesti?
Znali su vikati: ‘Maskenbal’, ‘Jel počeo karneval’? Kad sam bila mlađa znala sam se previše umaskirati. To danas nikako ne bih napravila. No dijelim mišljenje s mojom kolegicom koju obožavam, Ninom Violić, koja je rekla kako odijevanje nema granica i da je igra šala. Žene danas mogu nositi hlače što je nekad bilo nezamislivo. Moda mora biti igra i šala. Ako vidiš nekoga na cesti tko se obukao duhovito, ne vidim razloga zašto se ne bi tome nasmijali. Žao mi je onih koji se ne znaju nasmijati i našaliti. Znala sam i ja napraviti gafove koji me sada jako vesele.

Scena: Što mislite o stilu današnjih tinejdžera i estradnjaka?
Možemo to pogledati i sa sociološke strane. Danas u glazbi i kulturi vlada neimaština. Odrastala sam, srećom, u jednom dobrom razdoblju gdje je bilo puno različitosti što je dovodilo do raznih rasprava, diskusija, ignoriranja, ismijavanja, a s druge strane govorilo je o bogatstvu društva jer je bilo i različite glazbe, stilova odijevanja. Danas kad pogledam da sve žene izgledaju isto, to mi je zastrašujuće. Odjeću bi svakako stavila u kategoriju zabave i igre. Baš sam neki dan pogledala emisiju na televiziji gdje su komentirali deset najgore odjevenih Hrvatica. Meni je nevjerojatno da netko to javno može komentirati na takvom nivou. Ne razumijem ljude koji komentiraju što si odjenuo. Strašno mi je bilo čuti kako jači ljudi kao Martina Vrbos ne smiju odijevati uske kreacije. Možeš ti imati svoje mišljenje i reći ih prijateljicama na kavi, ali javno iznositi na taj način svoj sud gdje diskriminiraš takve ljude je neukusno. Žene danas hodaju polugole, pa ću se i ja zato našaliti. Neobično mi je da su odjevni predmet današnjice “tajice”. To su meni čarape i izgledaju kao da si zaboravio odjenuti suknju. Sad demantiram samu sebe od onoga što sam ranije rekla, ali pitali ste me. I eto, igre, eto šale.

Scena: Koji vam je najodvratniji odjevni predmet koji nikad ne biste odjenuli i zašto?
Kad god sam rekla da to nikad neću obući, na kraju sam odjenula tako da neću ništa izdvojiti. Prošla sam dosta dekada, moja garderoba također je preživjela razne dekade i mislila sam da se neke stvari poput špricanog trapera, majica sa šišmiš rukavima ili hlača visokog struka nikad neće vratiti u modu, ali sam se prevarila.

Scena: Organizirate li još buvljake po Rijeci?
Taj buvljak se povezivao s festivalom Hartera. Bio je super odaziv no trebalo je dosta stvari posložiti, grad nije imao novaca… Netko se mora pozabaviti time, a ja, koliko god sam to privatno htjela, nisam imala vremena. Da sam se toga primila, uspjelo bi. Čak mi i danas Riječani znaju prigovarati zbog čega više nema buvljaka.

Scena: Što mislite o stilistima?
Stilisti profitiraju na nesigurnosti društva i zašto ne bi? Ne vidim razloga zašto oni ne bi postojali jer ti svakako mogu pomoći. Oni sa sitnim prepravkama od srednje lijepe žene mogu napraviti ljepoticu. Ne volim kad se rugaju već volim kad pomažu. Nemam ništa protiv toga, neka ljudi rade. Sad ispada da ja ocjenjujem njih, ali kad me već pitaš mislim da su više potrebni nego nepotrebni.

Scena: Što je s bendom Stampedo? Svirate li?
Naravno da sviramo, a nakon 20 godina karijere sad smo prvi put dobili menadžera. U Petrčanima snimamo novi album, a spremamo i spot. Od jeseni krećemo u jednu novu priču na tragu cabarea. Bit će veselo, bit će koncerata, gostiju, ali nećemo daviti i od nastupa raditi predstavu. Napisali smo neke smiješne pjesme i zbog toga sam jako sretna. Osjećamo se s ovih 20 godina kao da smo na početku kraja srednje i htjeli bi tom bendu dati još jednu šansu. Stampedo mi je puno dao, a mislim da mu nisam dovoljno vratila.

Scena: Kakva je Eva djevojčica. Je li sličnija vama ili Mrletu?
Kad je vide, s obzirom da je plavokosa, mnogi kažu da ne sliči nikome. Simpatično mi je kad šećemo po Korzu, ljudi prilaze, jako su srdačni i onda znaju reći: Što je slatka, na koga li si? Ha, ha, ha, pa eto baš vam hvala na tom pitanju.

Scena: Izjavili ste jednom da ste se ispočetka bojali Mrleta. Čime vas je oborio s nogu?
Tko god ga upozna privatno zna da on nije mrka osoba s brčinama. Ima taj gard i izgleda ljutkasto, no nije takav. Godinama gradi karijeru zastrašujućeg, pa ću ja sad prestati govoriti da ne srušim taj mit.

Scena: Planirate li se vjenčati?
Ne planiramo. Što smo dulje zajedno, sve manje razmišljamo o tome. Mislim da je vjenčanje za one koji se nisu dovoljno upoznali.

Scena: Kako ćete provesti ovo ljeto?
Mrle i ja ćemo svirati jer imamo projekt ‘Mr. Lee & IvaneSky’. To je naša glazbena priča, a izvodimo desetak pjesama. Nije riječ o klasičnim koncertima nego o nastupima koji traju manje od sat vremena. To je sasvim dovoljno da se predstavi naša nova glazba.

Foto: Ivanka Mazurkijević priv. album

comment closed

>