Lara Liović: Društvo ne može bez seljaka i poljoprivrede
Piše: Snježana Županović On 5 Ruj, 2016 At 06:58 PM | Categorized As Naslovnica, Vijesti | With 0 Comments

Razgovor…

Lara Liović  kaže da se u politiku uključila jer je bila umorna od nepravde koja ne cijeni nacionalnu baštinu naše zemlje, niti njezine građane. A najviše je boli što je politička arogancija stigla i u selo.

Scena: Karijera i povratak na selo?
Lara LiovićPrije svega sam žena. Majka sam dvojice dječaka, Ksavera i Bone, koji sada imaju 10 i 7 godina. Kandidatkinja sam na 2. listi Koalicije za premijera ispred Hrvatske seljačke stranke – Stjepan Radić u IV. izbornoj jedinici. Mi smo stranka koja je nastala zbog neželjene koalicije HSS-a sa SDP-om iz uvjerenja da je ovo pokušaj da se po zadnji put uništi slavonsko selo i zatre obitelj na selu. Živim u Čepinu, najvećem selu u Hrvatskoj. Rođena sam u Njemačkoj prije 41 godinu i znam što znači kruh sa sedam kora. Svoj ljudski kapital sam stekla kroz različite prizme školovanja od elektronike, teologije i transfera tehnologije u komercijalizaciji inovacija i nisam slutila u nekim svojim mladenačkim vizijama da ću se vratiti na selo i ovdje u biti naći uporište i smisao svog života. Djetinstvo sam provela u Čepinu i srednju školu u Elektrometalskom školskom centru u Osijeku, ali početkom Domovinskog rata završila sam u Zagrebu, tamo maturirala na Tehničkoj školi za elektroniku i potom zbog želje za razvojem Lara Liovićdiplomirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu na temu Psihologija religije. Uz to sam paralelno završila Londonsku školu za odnose s javnošću i školu za novinarstvo. Razvojem odnosa s javnošću nastavljam rad u jednoj od najpoznatijih agencija u Hrvatskoj. Nakon odluke da je ipak život na selu bolji zbog djece, vraćam se u Čepin i počinjem raditi kao direktor ljudskih resursa u građeivnskoj i drvnoj industiji u Osijeku i Đakovu. Tada su te tvrtke zapošljavale preko 1200 ljudi i Slavonija i Baranja su napokon procvale i ljudi su radili i zarađivali. Upisala sam magisterij i na poduzetništvu Ekonomskog fakulteta u Osijeku stekla titulu magistra znanosti s radom Sinergija znanosti i poduzetništva – transfer tehnologije od istraživanja i razvoja u poslovni sektor. Mojim radom koji se bazirao na jednoj kokošjoj farmi koja je proizvodila jaja obogaćena omega-3 kiselinama. Tu sam primjetila neslućeni kapacitet poljoprivrede u Slavnoiji i Baranji na temu funkcionalne hrane. A onda je sve krenulo u jednom potpuno krivom smjeru uvjetovanom svjetskom gospodarskom krizom. Ljudi su masovno ostajali bez posla, u kreditima, rasulu obitelji i svemu onome što ovakve krize donose. Lara LiovićKako nije bilo nekog prevelikog izbora posvetila sam se razvoju moje magistarske teze i razvijala ideju o tramsferu tehnologije kroz princip trostruke ovojnice te je nazvala TripleHelixSynoptic, i kao takvu zaštitila pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Teza se bazira na marketingu znanosti i suradnji tri čimbenika u ovom slučaju Vlade RH, akademske zajednice i poslovnog sektora, ali kroz funkcionalnu, interesnu i vidljivu suradnju. Trenutno je u procesu razvoja kao softverska aplikacija. A kako živim u Čepinu, naravno da imam i ogromno dvorište i veliki vrt. Tu sam našla svoj hobi vrtlarenje. Kroz dugi niz godina vrtlarenja sam podosta počela pratiti i stručnu literaturu vezanu uz ekološki uzgoj i kompostiranje, tako da sam pokusima i analizama otkrila izvrsnu kompostnu smjesu za gnojidbu ruža i za taj projekt dobila nagradu od Osječko-baranjske županije u rangu poduzetničkih ideja. Osvojenu novčanu nagradu sam uložila u daljni razvoj ove inovacije. Osim toga aktivna sam u udruzi Čepinski kupus, koju sam u suradnji s Općinom i OPG-ima osnovala zbog brendiranja i komercijalizacije čepinskog kupusa od kojeg se motaju najbolje sarme. Nedavno sam i pokrenula Centar za poduzetništvo Općine Čepin prvenstveno kako bih ojačala žensko poduzetništvo u selu i Medijski centar Općine zbog jačanja lokalnih vijesti i događaja. Izdala sam i nekoliko znanstvenih radova kao koautor kroz prizmu Panon Instituta – Thin Tanka za strateške studije u Slavoniji i Baranji. Naravno, nemojte misliti da baš sve sama radim, ali puno je ovakvih vršnjaka poput mene, visokoškolovanih i obrazovanih koji su selo odabrali kao opciju života.

Scena: Kako je započela vaša politička karijera?
Lara LiovićZapočela sam jer sam bila sita i umorna od mora nepravilnosti i nepravde koja ne cijeni nacionalnu baštinu naše domovine, a još manje njene građane. Uvijek je u meni postojao taj pritajeni revolt naspram televizijskih obećanja i izbora i sveopće velike priče o domoljublju. Ali kad sam uvidjela da je i ta svjetska kriza i politička arogancija stigla i u naše selo, odlučila sam se aktivirati. Ispočetka sam pisala na lokalnom portalu, a onda su me pitali bi li htjela sudjelovati na lokalnim izborima na listi nezavisnih. Pristala sam bez puno razmišljanja što to znači za mene, već što znači za našu općinu. Bila sam kao nezavisni kandidat za zamjenika načelnika i kandidat na nezavisnoj listi na vijeće. Obzirom na veličinu općine, u vijeću zasjeda 17 kandidata i mi smo kao nezavisna lista osvojili dva mandata. Moram priznati da smo se stvarno naradili kako bi predizborni program od 10 veoma funkcionalnih i jednostavnih prijedloga zaživio. Uspjeli smo. Za sada od 10 tih točaka smo pet ostvarili, obzirom na financijsko stanje općine i svijest građana, izrazito sam ponosa, pogotovo kad se sjetim kako sam sjela i napisala projekte u noći da sumještanima budu realni i prihvatljivi i naravno ako uspijemo da budu i ostvarivi. Jer obećavati infrastrukturu i bolje ceste i vodu i struju i kanalizaciju, neovisno tko je na vlasti, to će se izgraditi jer je potreba svim stanovnicima. Ali posebno sam ponosna ne jednu moju inicijativu u vijeću, a kako sam bila podosta neiskusna u politici i zasjedanju takvih vijeća, nekoliko puta sam morala tražiti napominjati pa već i moliti metalnu vizualnu barijeru kod našeg ulaza u vrtić. Kako sam redovito vodila djecu u vrtić primjetila sam da pojedinci vole natjerati auto na sam ulaz, tako da je svima bio onemogućen ulazak, pogotovo dječijim kolicima, a uz sam vrtić je i veoma prometna cesta. Obzirom na nezaštićenost, djeca su biti iz vrtića mogla ravno istrčati na cestu kojom uredno prometuju i teretni kamioni jer je u blizini velika tvornica, i to je bio moj test, mene same – mogu li ishodovati ogradu duljine dva metra na između vrtića, pješačke staze i prometne ceste. Kad su je napokon postavili, odahnula sam i priznala to je samo mali problem oko kojeg sam dosta rasprave potezala, kako će tek biti s većim i zahtjevnijim problemima. Tu je naravno uslijedila i koalicija s HSS-om i HDZ-om koji su permanentno na vlasti unatrag 20 i više godina koji su u meni prepoznali dobrog suradnika te se na taj način točke programa koje smo si zadali počeli realizirati. Kad me sad pitate zašto politika, više nije iz revolta i nezadovoljstva, već iz želje da se pomogne onima koji to ne znaju niti umiju, a i dalje su nezaštićeni i s puno problema. Iako se ulaskom demokracije u naše društvo bitno promijenio način razmišljanja, najveću degradaciju političkog života napravili su upravo sami političari. Svjesna sam da jedan dio tog bremena nasljeđujem i ja. Ali sam uvjerena da pojavom novih ispravnih i školovanih ljudi na političku scenu imamo još jednom priliku ispraviti pojam ‘tko kome služi u državi’.

Scena: Što vas vodi u životu?
Mene oduvijek prati ‘Ockhamova britva’ u životu. Wiliam od Ockhama je bio franjevac iz Engleske koji je postavio princip, u slobodnom prijevodu, najednostavnije rješenje je najbolje rješenje. Bio je skolastik te je pratio nauk Aristotela i sv. Tome Akvinskog. Što znači da je pratio logiku, metafiziku i ontologiju. U vrijeme dok je živio (cca. 1288 – 1348) moram napomenuti da su njegove ideje za crkvene krugove bile izuzetno napredne te je nekoliko puta bio pred sudom optužen kao heretik, ali je uspio u pomirbi s papom.

Scena: Je li vam obitelj podrška?
Lara LiovićMoja obitelj je mala, nas je troje. Funkcioniramo kao mala zadruga. Svi znamo svoje zadatke u njoj i toga se držimo. Djeca kao i sva djeca, ne razumiju za što sam se kandidirala te imaju puno više pitanja nego bilo koji birač. I sad se vraćam na politička obećanja, djeci ne možete obećati, a ne misliti ispuniti obećanje, oni imaju razvijeno šesto čulo na entu. Pored njih veliku podršku dobivam od roditelja i sestre, koji me potpuno razumiju zašto sam se upustila na ovaj put. Na kraju krajeva, omugućili su mi vrhunsko školovanje i razvili izuzetno kritički pristup rješavanju problema. Volim naša obiteljska vijećanja jer je to jedinstvena prilika da se i oko nekih stvari lijepo i kvalitetno posvađamo. Dok s druge pak strane veoma osuđujem nasilje u obitelji, posebno nad ženama i djecom. Smatram da su to najniže psihičke devijacije pojedinaca i njihovog kukavičlika kad se ženu i djecu izloži  verbalnim i psihičkim ponižavanjima.

Scena: Kako biste opisali našu trenutnu političku situaciju?
Trenutna politička situacija ne bi se nažalost mogla opisati pristojnim riječima. Naša politička situacija, u kojoj sam se i sama zatekla je svađalačka, zapela u povijesti, nekulturna, neškolovana, vulgarna, sirova i neadekvatna zbog uvjeta u kojima živimo. Selo je marginalizirano, određene slobode se ne poštuju, živimo u sferi skandala i kriminala, ne znamo kojim smjerom idemo, strategije nemamo, a o viziji da ni ne pričam jer naravno zbog nje nemamo ni strategije. Međusobno se optužujemo i podmećemo, a sela nam nestaju, ljudi se raseljavaju, demografska politika je ravna pobačaju. Zbilja ne mogu naći više pristojnih riječi kojima bih opisala trenutnu političku situaciju.

Scena: Po vašem mišljenju kolika je snaga žena u politici u donošenju nekih važnih odluka?
Snaga žene u dosadašnjim političkim odlukama je potpuno marginalizirana. Većinom je promatrana kroz sferu seksualnosti, to spominjem zbog neumjesnih replika i u samom Saboru. Lara LiovićMalo je političarki koje su uspjele nametnuti odvažnost i znanje te pokazati hrabrost da se nose sa problemima. Mnoge naše političarke su ušle u anale prepoznatljivosti po gafovima, modnim izričajima, aferama i sličnim problemima nego po snazi i mudrosti. Politika jest nezahvalno područje, moguće je napraviti milijun dobrih i korisnih stvari, dok jedna greška, jest ta koja se zauvijek pamti. Nemam posebne uzore žena u politici. Smatram da političarka mora biti nositelj pozitivnih i stvarateljskih svjetonazora. I k tome, ne bi trebali slaviti dan žena ili dobiveno pravo za glasanje. Nama to pravo po samoj prirodi pripada. To ne znači da se u okruženju u kojem živimo ne trebamo prestati boriti za pravo glasa. Jednim dijelom smo i same krive jer nismo kao takve više aktivnije u politici. Ravnopravne smo u svemu muškarcima. Jednake u svim aspektima života, a jedan od aspekata života je i politika. Meni osobno je to razvrstavanje muško-ženskih uloga potpuno nelogično. Dok sam pohađala srednju školu, od nas 36 učenika, bilo je 35 muških i ja sama. Ni u jednom trenutku se nisam osjećala izolirano, obeshrabreno niti u bilo kojem omalovažavajućem položaju, a sada se nalazim u situaciji da se mora poštivati ravnopravnost spolova i u kvotama na kandidacijskim listama. Mislim da bi mi kao žene morale se više odlučiti i na taj aspekt javnog djelovanja. Ne želim biti dio priče koja se hvali kako ima najveći broj žena na kandidacijskim listama, a opet moram jer jedino mogu tako ohrabriti i druge žene da politički djeluju ako imaju interesa za istu. Znam da je kontradiktorno, ali nas je trenutna društvena situacija dovela u takvu poziciju.

Scena: Crkva i politika… ?
Diplomirani sam teolog, žena sam. Što mislite kakav je uopće moj stav po tom pitanju? Sjećam se kao studentica na nagovor jednog profesora, danas izuzetno radikalnog biskupa, pisala sam jedan rad na temu Žensko lice Boga, naime Jahve u Starom zavjetu opisan je i s podosta ženskih epiteta – Ja sam te rodio, Ja sam te dojio i sličnih termina – rad je objavljen u studentskom listu. Drugi dan po objavi su mi neke kolege rekli da me treba spaliti na lomači kao vješticu, naravno kroz šalu. Ali crkva je oduvijek odgajala i malo naprednije ideje od onoga kako je mi sami doživljavamo – izuzetno konzervativnu i strogo politički obojanu. Papa Franjo je unio duh poniznosti i otvaranja prema svim porama društva i posebno onima koji su na margini. Sad se tek vraćam na Williama od Ockhama i njegov nauk. Božje djelovanje je nedokučivo razumom, već vjerom. Ali razumom možemo doći do znanstvenih otkrića i napretka.  Zbog toga je i moj cijeli intelektualni rad baziran u biti na suradnji znanosti i vjere.  Imala sam priliku razgovarati s jednim našim znanstvenikom, koji je radio na CERN-u u trenutku kada je otkrivena božanska čestica, na temu kako su u tijeku otkrivanja još manje čestice, na što sam se našalila kako nam Bog postaje sve manji i manji. Stoga odnos crkve i politike treba biti dijalog jedino na temeljima morala koje crkvena zajednica zastupa, i to na subjektivnim moralnim zapovijedima, a nama su poznate kao Isusove zapovijedi ljubavi. Sve ostalo je za mene politiziranje u koje se obadvije strane dovode na klizak teren. Crkva kao instituacija ima pravo u javnosti izreći svoje mišljenje, jer je religijska organizacija određenog broja ljudi, no ne bi zbog toga trebali tvrditi da su svi ostali u zabludi. Ako je Isus objavio svoj nauk kao jedan oblik tolerancije i uvažavanja, onda ne vidim razloga za daljnju politizaciju izjava rimokatoličkih biskupa. Mislim da politika više koristi neke jasne crkvene stavove po pitanju određenih društvenih stavova kao političke poene pri skupljanju glasova. Često se spominje sekularizacija države. Mi jesmo sekularna država, samo u određenim segmentima politka koristi crkvena obilježlja na javnim mjestima kako bi docirala građanima o moralu. I zato jest u zadnjih nekoliko godina se dogodila sprega između određenih izjava crkvenih uglednika i političara, koja nas je na kraju i dovela do pitanja, a što su zapravo moralne vertikale? Za mene su moralne vertikale oni ljudi koji žive po principu Zapovijedi ljubavi, iz toga proizlaze ostale objektivne moralne zapovijedi – ne kradi, ne laži itd. Vrijeme će pokazati stvarnu skromnost određenih biskupa i propovijedi s oltara i određenih političara i govora s govornica. Vjera je poprilično osobna stvar, to vam nitko ne može niti oduzeti niti zabraniti, ali to ne znači da je možete drugima agresivno nametati. Postali smo agresivno društvo vjernika, mislim da uopće nije trenutak za takve razlike, već prihvaćanja i praštanja. Što je više motivirajuće od same Godine Milosrđa?

Scena: Kako biste opisali trenutnu situaciju u Hrvatskoj?
Lara LiovićTrenutno stanje u Hrvatskoj nije instant novonastalo stanje, ono se akumulira već dugi niz godina kroz dvije, meni vrlo mrske korelacije, koje sam jednom davno pročitala u intervjuu s jednim frontmenom izuzetno popularne grupe, u njemu je bio pasus “Koja je razlika između seljaka i seljačine i Hrvata i Hrvatine?“ . Baština našeg nacionalnog ponosa i obilježja je toliko degradirana da se stvarno moram pitati jesam li ja to u prilici da non stop moram dokazivati svoje domoljublje. Ili je domoljublje jednostavno moj stav koji svi prepoznaju. Je li to netko stvorio nekakve kriterije domoljublja koje moram zadovoljiti ili je dovoljno ono koliko iskazujem. Zbunjenost ljudi i k tome što je još gore manipulacija ljudima kroz medije dovela je do ovakvog stanja u kojem smo se zatekli. Mi smo u biti nespremni prihvatiti jednu očiglednu činjenicu, da smo prevareni i izmanipulirani političkim obećanjima osoba koje u biti nikada nisu imale snagu niti odgovornost ta obećanja provesti do kraja.  Kako živim na selu, jako dobro znam što su obećanja seljaku. I znam koliko su puta ta obećanja naspram sela neispoštovana i kako taj seljak i dalje vjeruje i nada se. Jedino što novonastalim procesima migracije sve više i više sumnjam da će političke veličine svojim obećanjima zaustaviti uništavanje sela i poljoprivrede. Moj moto je “Vjera u Boga i hrvatska sloga“, niti seljak može sam niti društvo može bez njega. Ali izgleda da su političari zaboravili na seljaka i čini se kao da društvo može bez seljaka i poljoprivrede. Može li društvo opstati na prehrambenim navikama uvozničkih lobija sa proizvodima sumnjiva porijekla i kvalitete? Onda pozivam da se ne kuka za mirisom bakine kuhinje i kako smo nekada imali marmeladu, kako je rajčica iznutra bila crvena i kako je krumpir bio kao dva dlana, a žito je bilo prvoklasno. Dokle god je i poljoprivrednemafije i lošeg Zakona o poljoprivredi uvijek ćemo misliti da je negdje trava zelenija. Ovaj put kroz ove izbore i Hrvatski seljačku stranku – Stjepan Radić, bi trebali napokon napraviti ogromni zaokret u poljoprivredi i njegovu do sada nedoživljenu reformu pretvoriti u renesansu gospodarenja najvećim i primarnim sirovinama Republike Hrvatske, a to su šume, vode i zemlja. Mi kao država nemamo drugih nacionalnih rezervi, osim toga navedenoga. Stoga je fokus na te tri bitne reforme kroz Ministarstvo poljoprivrede, ali ovaj put u suradnji sa Ministarstvom financija, ali i pravosuđa, te gospodarstva. Europska unija nam je dala direktive po kojima bi se našli zakoni trebali stvarati. Mi smo kao nacija izgleda zadojeni kampanjskim poslovima, pa tako i zakone prepisujemo kako bi nešto reda radi bilo, a zakoni se donose kao vrlo štetni za vlastitu državu, ali zato kao olakotnu okolnost za strance. Protiv toga sam. Imamo priliku stvarati za sebe, a mi se sustavno uništavamo. I to većinom iz neznanja i nezainteresiranosti. Osobno ću se angažirati da se prosljeđuju svi prijedlozi zakona i pravilnika i mjera prema krajnjem korisniku, a to znači i prema onom poljoprivredniku koji živi u onom selu koje ne možete više naći na karti. Seljak je za mene poljoprivrednik, a ne osoba koja živi na selu. Mnogo je bilo bezuspješnih pokušaja transformacija i reorganizacija sela i poljoprivrede. Ovaj put se zalažem da se više ne pravimo pametni i ne komentiramo kako je tamo negdje u Europi sve stotinu puta bolje, već da zauzmemo stav oko onoga što stvarno imamo i iz toga izvučemo najbolje što možemo. Ako imamo nezaposlene žene u selu, a one vrtlare, izvucimo iz toga najbolje za njih a ne za nas. S njihovim Lara Liovićzadovoljstvom doći će i nama osmjeh na lice. Propast velikog broja Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava je odraz loše razvojne poljoprivredne politike. U poticajima nije rješenje. Poticaji bi trebali biti isključivo usmjereni na sekundarne probleme OPG-a, a to su školovanje i zadržavanje tih istih mladih školovanih ljudi na selu, poticaji bi trebali biti usmjereni na istraživanje i razvoj određenih inovacija u poljoprivredi, pogotovo mladim i inovativnim poljoprivrednicima. I sami seljaci tvrde da im ovi dosadašnji poticaji su samo donijeli probleme u poslovanju, a ne olakšanje. Isto tako taj novac usmjeriti više na očuvanje ravnoteže prilikom elementarnih nepogoda pogotovo suše, tuče ili mraza. OPG-a su baza ili nucleus poljoprivrede. Omogućiti što bolji, brži i transparentiji transfer tehnologije s akademske zajednice na područje agrara, financirati više istraživanja koja idu za opće dobro, a ne u vlasništvo korporacija, kod nas poznatija kao vlasništvo nad sjemenom ili DNA. Sve su to loše političke odluke koje su na kraju i dovele u krizu poljoprivredu, loše povlačenje novaca iz EU fondova i ne snalaženje poljoprivrednika u zakonskoj regulativi upakiranoj u zakone i pravilnike.

Scena: Vaš program…?
Lara LiovićKako smo 2. lista – dakle Koalicija za premijera, nekada se znamo našaliti s gosp. Bandićem i poručiti ne trebaju nam fontane, ali izgradimo zajedno sustave za navodnjavanje, tako da naš izborni program, program Hrvatske seljačke stranke – Stjepan Radić  fokusiran je na osam jednostavnih i izvedivih točaka. Mnoge od njih sam i u prethodnim odgovorima već donekle objasnila, pogotovo kroz prizmu poljoprivrednika:
1. Za Hrvatsku blagostanja, rada i solidarnosti – poticanje malog i srednjeg poduzetništva, razvoj inovativnih industrija utemeljenih na transferu tehnologije iz akademskih zajednica u poslovni sektor
2. Razvoj hrvatskog sela – poljoprivreda i stočarstvo, prerada hrane, hrvatske šume i vode, lovni i kontinentalni turizam, konjogojstvo i ribolovstvo, smanjenje PDV-a na hranu
3. Demografska politika – zaštita majčinstva i porodiljstva, pronatalitetna politika, plaća za roditelja s troje i više djece iz aspekta sela
4. Hrvatski branitelji – dostojanstvo i dignitet
5. Socijalna sigurnost i stabilnost – društvo jednakih mogućnosti u obrazovanju i zapošljavanju
6. Zdravlje građana i zdrastvo – od prevencije do rehabilitacije s najkvalitetnijim uslugama
7. Odnosi s drugim državama – ekonomski prosperitet i mir
8. Umrežavanje Zelene i Plave Hrvatske – umrežavanje kontinentalne i mediteranske Hrvatske

Scena: Posao i obitelj…
Meni je to sve isprepleteno. Radim ono što jesam, jesam ono što radim. Dečki imaju isto tako svojih obaveza. Ja sam se unatrag godinu dana povukla u dom i radila, razvijala neke ideje i projekte. Tako da smo navikli da je naš privatan dom i radno mjesto i učenje i igralište i okupljalište i rasadnik i kuhanje i odmor. Ali stvarnost je takva da ne bih puno postigla bez podrške i pomoći mojih roditelja, pogotovo kada je nužno potreban baka-servis / djeda-vozač.

Scena: Što vas opušta?
Moj najveći hobi je vrtlarenje i fotografija. Vrtom sam se počela baviti kad sam postala majka i odlučila djecu zdravije hraniti. Prvo sam bila u šoku kako korov može tako brzo rasti, jer se sjećam da je kod bake bile sve pod špagom, čisto i uvijek uredno i okopano. Počela sam skupljati iskustava Lara Liovićstarijih susjeda, razmjene rasade, a onda sam počela uočavati i stvarne probleme na selu. I osluškivati njihove riječi. S vremenom sam počela upoznavati i puno profesionalnije poljoprivrednike koji obrađuju na desetke i desetke hektara zemlje. A kako sam magistrirala na temu i poljoprivrede ali iz aspekta poduzetnika sve više sam upoznavala materiju pogotovo iz domene zakona i njegove kontradiktornosti, pa putem natječaja iu EU fondova i tako sam jedno 10 godina pratila te razne strategije i naravno politička obilježja kroz poljoprivredu. Mislim da smo jedini realno i smisleno pristupili rješavanju problema. Ne zato što volimo obećavati, to mi je u biti mrsko. Već zato što je rješenje tako jednostavno.

Scena: Poruka…
Lara LiovićPoruka glasačima bi naravno bila u IV. izbornoj jedinici neka zaokruže listu br.2 i potom zaokružite na toj listi kandidata br.5, tj. mene. Ne zbog toga što sam romantična spram vrtlarenja, već zato što je problem u nama samima. Moja slika ruralne reforme je puno većih razmjera i puno veće percepcije zbog različitih stajališta iz kojih sam stekla iskustvo, pa želim da me se shvati kroz prizmu -  Ja vam neću obećati, već ću vas naučiti.

Foto: Lara Liović priv. album

comment closed

>