Ljudevit Grgurić Grga: Život Amire dotakla je dušu žirija
Piše: Gordana Malašić Lazić On 7 Lip, 2015 At 04:41 PM | Categorized As Intervju, Naslovnica, Vijesti | With 0 Comments

Intervju…

“Esencijalne i trajne vrijednosti, poput moralnih vrlina velikih ljudi trebale bi i danas krasiti nas novinare na kojima je velika odgovornost u ovim ne baš lijepim vremenima – biti uporan, objektivan, marljiv, emotivan i pošten!”

Ljudevit Grguric 1Radijska emisija ‘Gladne uši‘, u kojoj je Ljudevit Grgurić Grga ugostio umjetnicu sevdaha Amiru Medunjanin, nominirana je kao jedna od deset najboljih u kategoriji talk show programa na Festivalu radijskih emisija iz cijelog svijeta u New Yorku. Riječ je o svjetskom priznanju i prosudbi stručnoga ocjenjivačkog suda sastavljenog od gotovo 150 vrhunskih radijskih profesionalaca najeminentnijih radijskih postaja diljem svijeta. Svečano proglašenje najboljih je 22. lipnja u New Yorku. Kako je doživio ovu fantastičnu vijest razgovarali smo s Ljudevitom. Osim o emisiji, Ljudevit nam je otkrio detalje iz svog života i bogate karijere.

Scena: Vaša emisija ‘Gladne uši’ nominirana je kao jedna od deset najboljih u kategoriji talk show programa na Festivalu radijskih emisija u New Yorku. Jeste li se iznenadili, imate li očekivanja? Zašto ste poslali baš tu emisiju?
Ne znam je li se ikada u povijesti HRT-a dogodilo da se nakon odluke našeg ocjenjivačkog suda koji je jednu od ovogodišnjih nagrada za osobit doprinos u programskom sadržaju HRT-a dodijelio mojoj emisiji, na najljepši način potvrdi i još jednom lijepom vijesti koja je stigla iz New Yorka dan uoči svečane proslave Dana HRT-a 15. svibnja da je i emisija u kojoj sam ugostio umjetnicu sevdaha Amiru Medunjanin, nominirana među deset najboljih u kategoriji talk show programa na njujorškom Festivalu radijskih emisija iz cijelog svijeta! Emisiju s Amirom odabrao sam iz jednostavnog razloga budući je njezina životna priča koju je toga dana ispričala mojim slušateljicama i slušateljima bila naprosto neponovljivo emotivna te u isto vrijeme i tužna i optimistična! Naime, Amira je već bila na putu za Bruxelles, grad u kojem ju je čekao stalni posao kad je doživjela, kako ona kaže snoviđenje dala otkaz i odlučila se posvetiti pjevanju! Potencijal svog glazbenog talenta po prvi je puta osjetila upravo u Dalmaciji, točnije u Divuljama u kojima je radila za UNPROFOR! Za vrijeme marende, nakon koje po dobrom starom običaju padne pisma, Amiru je čula Lada Lušić voditeljica mješovite klape Sedam Kaštela. Očarana njezinim glasom pozvala je da se pridruži njezinoj klapi. Taj poziv i pjevanje u klapi Amiru je nakon bijega iz ratnog Sarajeva počelo vraćati u život. U pripremi emisije ovaj sam detalj odredio kao ključni trenutak dramaturgije u razgovoru s Amirom budući se gđa. Lada i Amira od tada nisu niti vidjele niti čule! Kad sam uspio doći do gđe. Lade, pojasnio sam joj tko mi dolazi u goste te zamolio da bude kraj telefona u vrijeme emitiranja emisije. Ostalo je još samo željeti i vjerovati da će se Amira na moje pitanje o sličnosti klapske duše pjevanja i sevdaha prisjetiti upravo dana koje je provela pjevajući u dalmatinskoj klapi! Kad je Amira u svojoj priči o sevdahu spomenula i svoju dalmatinsku klapu, pa gđu. Ladu Lušić i kad sam joj rekao da je nakon toliko vremena može zagrliti u radijskom eteru – nastala je erupcija emocija… Volim Te ljubavi … pratim Tvoju karijeru… samo su neke od rečenica koje su jedna drugoj govorile kroz suze…
Nakon ovog dirljivog susreta, Amira je ipak smogla snage otpjevati u živo s gitaristom Antom Gelom pjesmu: Što te nema? A, kad se još na samom kraju emisije telefonom javio slušatelj Sead Muhamedagić veliki intelektualac, slijepi književnik i jedan od najboljih prevoditelja s njemačkog jezika riječima: “Moje gladne uši vas  slušaju, a ja plačem!”… znao sam da je emisija bila izuzetna… Ukratko, sva ta silna snaga čistih emocija, Amirina životna priča i poruke kako treba dosanjati san u kojeg vjeruješ, zasigurno su dotakle u dušu i članove Međunarodnog stručnog žirija u kojem sjede ugledni međunarodni medijski profesionalci, a u savjetodavnom i nadzornom odboru poznati glazbenici, dramski umjetnici i sveučilišni profesori. Vijest iz New Yorka dragocjena je već sada jer je riječ o svjetskom priznanju i prosudbi stručnog ocjenjivačkog suda koji čini gotovo 150 vrhunskih radijskih profesionalaca najeminentnijih radijskih postaja diljem svijeta.  Uz ‘Gladne uši’ kao jedinu emisiju izvan engleskoga govornog područja, za nagradu njujorškog Festivala nominirane su jedna emisija iz Kanade, dvije iz Novog Zelanda, tri iz Velike Britanije i tri iz SAD-a. Ovo je veliko priznanje i za moje drage kolege u redakciji: Jadranku, Jasminu, Tinu, Gorana i Davora! Za nas je sam ulazak među deset naj talk-show emisija svijeta poput divnog sna iz kojeg se ne želimo buditi prije 22. lipnja kad će biti poznata imena dobitnika radijskog Oscara!

Scena: Već šest godina hranite uši slušatelja zanimljivim temama, a ova nagrada je kruna vašeg rada. Kako odabirete teme, goste?
Veliko mi je zadovoljstvo iz dana u dana tražiti zanimljive ljude, sa zanimljivim životnim sudbinama. Volim na primjerima hrabrih ljudi koji su dosanjali svoj san pokazati da se može, usprkos ovim teškim vremenima. To je na koncu i Amirina životna priča. Vjerujem da je i međunarodni žiri prepoznao tu poruku životnog optimizma i vjere u naš unutarnji glas kojeg bi češće trebalo znati slušati.

Scena: Koja još gostovanja su vam ostala u posebnom sjećanju?
Jedan od najtežih zadataka naše glavne urednice HR2 Jadranke Rilović je bio koju emisiju poslati u konkurenciju njujorškog Festivala od tristotinjak do danas realiziranih sadržaja. Izbor sam nakon dugo promišljanja suzio na tri: razgovor sa sirijskim maestrom i pijanistom Malekom Jandalijem koji je zbog rata bio primoran pobjeći iz voljene domovine, emotivno jako potresnu priču slijepog prof. Bojana Berteka koji je inzistirao da upravo u mojoj emisiji javno oprosti svojim roditeljima čije su odgojne metode nerijetko bile i tjelesno kažnjavanje te umjetnicom sevdaha Amirom Medunjanin! No konačni je izbor pao na Amirinu čudesnu životnu priču, i po svemu sudeći sam pogodio!
Scena: Koliko vam se promijenio životni ritam od odlaska s televizije?
Na sam spomen televizije prva asocijacija je Sedma noć projekt koji će za sva vremena ostati na samom vrhu mog profesionalnog života na HRT-u! Sedma noć je, dopustite mi biti slikovit poput djeteta o kojem sam brinuo i u scenarističkom i u uredničkom, produkcijskom i na kraju voditeljskom dijelu posla. Nadam se da sam opravdao povjerenje naših gledatelja i moje željezne lejdi – šefice Zabavnog programa gđe. Ksenije Urličić. Rušili smo sve postotke gledanosti, a za svako naše gostovanje tražila se karta više. No kako je po meni najveće umijeće u životu povući se u pravom trenutku, napravio sam kratku inventuru životnih prioriteta i donio odluku da je došlo krajnje vrijeme napustiti svjetla reflektora i posvetiti život svojoj dragoj obitelji te uploviti u puno mirnije radijske vode! Na radiju sam nastavio i dalje predano i pošteno raditi, a posebno je zadovoljstvo spoznaja da su taj rad prepoznale i moje kolege koji su mi ove godine po treći puta dodijelile godišnju nagradu HRT-a!

Scena: Zašto ste zavoljeli novinarstvo, i koliko se novinarstvo promijenilo od početaka vaše karijere?
Oduvijek sam želio istraživati i propitkivati, pa od kockica u mozaiku slagati lijepe cjeline koje će u ljudima izazivati želju za osobnim propitkivanjem ili razmišljanju o vremenu i sredini u kojoj žive!! Svojim kolegama nerijetko kažem kako svi mi koji se bavimo ovim poslom trebamo biti sretni, jer nam je Bog, slikovito rečeno, omogućio da se i kao odrasli ljudi igramo. Kao što sam u vrtiću propitkivao tete, tako sada pun znatiželje propitkujem pametne ljude koji mi dolaze u goste i njihove lijepe poruke i znanja eterom šaljem u svijet. No nemojmo se zavaravati, ovaj današnji dinamični način života ne voli duge radijske formate, ono traži i da se uređivanje radijskih programa koncipira tako da on bude što dinamičniji, sa što manje priče, a što više glazbe. Ne kažem, takve radiostanice i formati moraju postojati, ali mislim da mora postojati i ono za što ja kažem da je sadržaj namijenjen radiju koji se sluša. Baš tako da čovjek sjedne i u miru odvoji vrijeme za slušanje. Da upije misli nekih pametnih ljudi, upamti neke pametne savjete koji mu možda otvore i neke nove svjetonazore, zaintrigiraju za dobru knjigu.  Esencijalne i trajne vrijednosti, poput moralnih vrlina velikih ljudi trebale bi i danas krasiti nas novinare na kojima je velika odgovornost u ovim ne baš lijepim vremenima – biti uporan, objektivan, marljiv, emotivan i nadasve pošten! Ja svoj posao živim, to je moj život, od vremena kada sam počinjao na Stojedinici, i u vremenima kada sam vodio velike televizijske projekte i evo sada na HR2 na kojem ću nadam se doživjeti i odjavnu špicu. Svojoj djeci često govorim da se nemaju čega bojati u životu ako će ljubav u onome što će raditi biti stvarno čista i poštena, bez zadnjih misli. Bit će, naravno, puno i uspona i padova, ali snaga ljubavi će sve pobijediti i posložiti na svoje mjesto!

Scena: I vaš sin je upisao novinarstvo, koji je najbolji savjet koji ste sinu dali kod odabira zanimanja?
Moj Ivan je upravo taj fakultet  još od srednje škole istinski želio. Jako me se dojmilo kad je, na vijest da mi je dodijeljena godišnja nagrada HRT-a te vijest o nominaciji u New Yorku na Facebooku napisao svojim kolegama, kako mu je nerijetko u mislima slika njegovog tate koji u kasnim noćnim satima sjedi za kompjuterom i da su ova priznanja u njemu, a nada se i u njima probudila vjeru da se u životu mora prepoznati pošten rad!
Ova je epizoda dokaz da djeci ne treba puno govoriti, djeca, siguran sam, jako dobro percipiraju i upijaju ono što vide, ono što s nama proživljavaju.

Scena: U svojoj emisiji već planirate i neke novosti, jedna od njih je dolazak slavnih svjetskih imena. Nešto o tome, možda koje ime?
Sada je najvažnije uzeti mali predah, napuniti baterije i odmah po povratku iz New Yorka krenuti u potragu za novim zanimljivim temama i gostima koji će hraniti gladne uši mojih slušateljica i slušatelja. Svijet je već odavno jedno Globalno selo u kojem će traga ostaviti i ljudi iz naših krajeva kojima se u pravilu, više dive diljem svijeta, nego kod nas. U vremenima koja su pred nama želja mi je ugostiti što više upravo takvih sugovornika! Mario Ančić i ja već imamo dogovoren susret u New Yorku!

Foto: Ljudevit Grgurić priv. album

comment closed

>