I u modi vrijedi lekcija: Slušaj i ponavljaj
Piše: redakcija On 29 Stu, 2016 At 05:51 PM | Categorized As Branka Vučetić Atletić, Kolumne, LifeStyle, Moda, Naslovnica, Vijesti | With 0 Comments

Modni osvrt…

Piše: Branka Vučetić Atletić

Lekcija prva – Slušaj i ponavljaj
lekcijaAko odlučimo učiti strani jezik valjano je savladati njegov izgovor i gramatiku, recimo engleskog, njemačkog ili hrvatskog ili bilo kojeg drugog jezika pravilo glasi:
‘Lesson one: Listen and repeat’ ili na hrvatskom jeziku – Lekcija prva: slušaj i ponavljaj.
Ovo pravilo slušaj i ponavljaj uči kako bi trebali usvojiti gradivo svi koji upravljaju i nameću estetske kriterije. Morali bi savladati lekcije iz osnova estetike, etike, sociologije; slušati i ponavljati, ali i učiti na greškama.

Nažalost danas se moć loše estetike širi internetom i ostalim medijima uvjeravajući sve nas kako je estetsko ruglo savršeno i u trendu europskih kretanja modernog društva. Posvuda kao gljive niču ružne zgrade, devastiraju se ulice, grade se i uređuju prostori u malograđanskom duhu, dok pločnicima šeću nakaradno odjeveni ljudi.
Kad je pak u pitanju mode, svakodnevno smo izloženi primjerima modnog kiča. Baš oni koji nisu savladali osnovno gradivo iz lekcije broj jedan, uvjeravaju mase svojim senzacionalističkim izjavama: ‘Kako je nevrijedno postalo vrijedno’, ‘Kako je ružno postalo lijepo’ i ‘Kako su nositelji vrijednosti neobrazovani, a ne obrazovani dizajneri’. Moto današnjeg modnog stvaranja su ishitrena rješenja poput: ‘Pa i ja to mogu’ ili pak osobni ukus – ‘To se meni sviđa’.

lekcijaZato su medijski naslovi koji propagiraju modne kolekcije od kojih nam zastane dah postali uređivački modni trend. Sve se svodi na besprijekorno modno savršenstvo, sve ima izričaj, sve je napravljeno za modne zaljubljenike. Mase svakodnevnim čitanjem upijaju afirmativne naslove o fantastičnim modnim revijama, o genijalnim modnim komadima. Na društvenim mrežama instant fotografije poznatih osoba postale su sinonimom dobrog izgleda. Više nije ne etičan izgled onaj koji graniči s pornografskim izričajem i ima prizvuk kiča. Takav izgled reklamira se kao nešto posebno i namijenjeno samo za odvažne ljubiteljice elegancije. Postalo je važnije imitirati, otkrivati stražnjicu, nositi usko pripijenu haljinu, imati žirafa trepavice i banana usne, nego ostati na margini anonimnosti. Bolje je biti žrtva bezvrijednog dizajna i nakaradne estetike,nego biti nezamijećeni pojedinac.
Moda je postala idealan medij gdje kategorija osobnog izbora igra veliku ulogu. Jedan dio onih koji kreiraju i lansiraju modne kolekcije kao da nije savladao lekciju broj jedan gdje se uči što je dobar, a što je loš dizajn. Stvaranjem loše dizajnirane odjeće čini se ogromna šteta u odgoju generacija koja uz dodatne medijske pritiske počinju vjerovati i usvajati bezvrijednost kao pozitivan kriterij koji se bezuvjetno konzumira.

U masi odjeće, koja se tijekom godine izradi i dolazi u dućane, izgubila se i vrijednost dizajna i kvalitete. Najvažniji adut postala je cijena koja mora biti niska. Rijetki su kupci koji posežu za skupom odjećom jer je njezin modni rok postao jako kratak. Ne kupuju se ni haljine, ni bluze, ni kaputi za višesezonska nošenje. Odjeća je postala kao i hrana, a to znači da se konzumira, probavi i brzo odbaci. Zato vrijednost dizajna postaje sve više i više upitna. Modne prezentacije su sve češće, dok su riječi i slike s društvenih mreža postale važnije od riječi krike. Kritički osvrt trebalo bi kao i lekciju valjano čitati. Tako se može dosta naučiti jer uvijek čak i kad kritika nije afirmativna, ona vjerno ukazuje na nepravilnosti i razliku između dobrog i lošeg dizajna.
Kako se sve više gubi objektivnost, tako se sve više gube riječi onih koji se bave kritičkim osvrtom. Jer je u modnom svijetu zavladalo neznanje koje je dobilo svojeg vjernog pratitelja, a to su društvene mreže i portali prepuni senzacionalističkih naslova. Tako je zaokružena cjelina koju prati statistika s brojem klikova i lajkova.

PakracNažalost, i u ostalim granama dizajna situacija je slična. Eto dokaz je vapaj kulturnjaka iz područja arhitekture. Očajnički traže pomoć i protive se gradonačelnici Pakraca, čijom se odlukom želi srušiti secesijsko remekdjelo najznačajnijeg pakračkog graditelja Stjepana-Stefana Golubića koji je za sebe sagradio prekrasnu kuću 1906. godine. Ona je sada je na otpisu, spremna za rušenje, bez obzira na to što se krši zakon i pravni propisi. Postajemo li svjesni kako ‘lekcija jedan’ nikada nije naučena, pa jezik primitivizma i neznanja govori da je secesija bezvrijedno razdoblje s niskom estetskom vrijednosti. To je razlog da se u jezgri grada unište sva kulturna dobra i unese ‘nova plastična revolucija’. Takve primjere možemo vidjeti u Zagrebu, Osijeku, Splitu… Šire se kao virus za koji kao da nema lijeka.
Hoćemo li usvojiti estetiku ružnog, hoće li kič biti kvalificiran kao modno umjetničko djelo? Hoćemo li se usprotiviti besramnoj kopiji svega onog što nam moderan PR i propaganda nudi?
Hoćemo, usprotivit ćemo se samo ako u ruke primimo kvalitetnu literaturu i počnemo učiti od lekcije broj jedan kako se čuva, stvara i vrednuje sve što je povezano s umjetnošću i dizajnom.
Jedan dio će sigurno reći: Ma tko još uči i zar ne postoji svemogući internet!

Piše: Branka Vučetić Atletić
Foto: Screenshot YouTube, klaster-kuna

comment closed

>