fbpx

Jesenja sonata: Mira Furlan, Marija Tadić, Leon Lučev…

HNK Zajc…

Medijski pokrovitelj Scena.hr

Prva premijera u novoj godini bit će ona Hrvatske drame, Jesenja sonata i to u četvrtak 12. siječnja 2017. u 19.30 sati s predstavom i publikom na pozornici HNK Ivana pl. Zajca. Obiteljsku dramu slavnog švedskog redatelja Ingmara Bergmana iz 1978. godine, u desetoj godišnjici od njegove smrti, režirala je nagrađivana mlada beogradska redateljica Ana Tomović kojoj je ovo prvi angažman u Hrvatskoj. U predstavi glume Mira Furlan, Marija Tadić, Jelena Lopatić i Leon Lučev kojem je, nakon uloge u Nad grobom glupe Europe, ovo prva uloga kao novog člana ansambla Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca.

Mira Furlan

Intendant Marin Blažević rekao je da iako plakat predstave citatom filmskog plakata sugerira predstavu nastalu prema filmu, ona je potpuno autonomni projekt autorskog tima i glumaca kroz koju se tijekom 24 sata, kao u grčkim tragedijama, pokušavaju riješiti traume. „Predstava nema tragičan kraj, ali ima tragičnu svijest.” Dodao je kako se Ana Tomović upustila u rizičan projekt pokušavajući pronaći vlastiti pristup toj obiteljskoj priči i uspjela pronaći svoj kut gledanja. „Riječka publika ovom predstavom dobiva inscenaciju punokrvnog dramskog teksta“, završio je Blažević.
Ravnateljica Hrvatske drame Jelena Kovačić podsjetila je kako već riječ ‘sonata’ iz naslova Bergmanove drame, skladba pisana za solo instrument i pratnju, predstavlja bazu odnosa majke Charlotte i kćeri Eve.
Redateljica Ana Tomović puno se bavila izrazito plodnim (režirao je 62 filma i preko 170 kazališnih komada) švedskim autorom Bergmanom (1918 – 2007) i koji je, prema njenim riječima, i dalje ostao nedokučivim. Od tema kojima se bavio, u ovoj predstavi dominira tema ljubavi, žudnje za majčinskom ljubavlju. Tomović kaže kako je ta tema bliska i njegovom osobnom odnosu s majkom, nerazriješenom, nepopravljivom, nedosegnutom. „Četvero izuzetnih glumaca uspjeli su u nimalo lakom zadatku, senzibilni i u svakom smislu izvrsni, osjetili su sve nijanse međusobnih odnosa. Suradnja je to potpomognuta bogatstvom teksta i života, dinamična i uzbudljiva”, zaključila je redateljica Tomović.

Mira Furlan, Jelena Lopatić, Marija Tadić

Kazališna i filmska glumica velikog iskustva Mira Furlan kazala je kako tekst kao filmski scenarij ima realistični kod i na prvi se pogled čini laganim, a riječ je o odnosima koje su svi osjetili, doživjeli. Međutim, nastavila je Mira Furlan, što su više “grebli” po tekstu, nalazili su puno više slojeva no što se u prvom čitanju može primjetiti. Spomenula je i zanimljivu crticu iz svojih gimnazijskih dana kada je učila švedski ne bi li mogla upravo Jesenju sonatu Ingmara Bergmana gledati na originalu i od tad je priželjkivala raditi upravo ovo što se konačno i ostvaruje. Čak je i živjela u Švedskoj oko godinu dana.
Njena partnerica na sceni, Marija Tadić u ulozi kćeri Eve, rekla je kako ova predstava zahtijeva prisutnost i istinitost, te da je Bergman kroz lik Eve izrekao mnoga mišljenja i stavove koji su filozofski i metafizički.
Novi Riječanin, kako se sam predstavio, Leon Lučev kaže kako je najiskreniji i najtočniji trenutak predstave potreba za komunikacijom, za ljubavlju, ljudska potreba za bliskošću koju ne mogu ostvariti jer su uvjetovani svatko svojim traumama, neostvarenjima…
Jelena Lopatić, za čiju je izvedbu intendant Blažević naglasio kako se radi o ingenioznoj glumačkoj minijaturi u kojoj se sažima čitava tragedija te obitelji, u pozitivnom je tonu kazala kako trebamo komunicirati, slušati i čuti se kako bi se naši odnosi otvorili ljubavi.
Dramaturginja Olga Dimitrijević predstavu vidi kao vrstu platna u koje se svatko može utisnuti jer radi se o različitim obiteljskim problemima, u kojima se zaista svatko može prepoznati. „Naša je predstava šira od samog odnosa ostajanja Eve u sjeni majke Charlotte, pijanistice sa svjetskom karijerom”, kaže Dimitrijević.

Leon Lučev

Vuk Ršumović, dramaturg je predstave, ali i scenarist i redatelj čiji je dugometražni igrani film Ničije dete trostruki pobjednik Međunarodnog tjedna kritike 71. Venecijanskog filmskog festivala, a nagrađen s više od trideset međunarodnih nagrada i prikazan na više od pedeset festivala u svijetu. On pak ističe kako su pokušali opravdati i Charlotte i Evu, sagledati likove kroz njihovu ranjivost i težnju za bliskošću, maksimalno ogolivši sve, što je glumcima otežavajuće, ali u takvoj vizuri gledatelja kao voajera, daje se iznimno dragocjena emocija.
Skladatelj i instrumentalist Josip Maršić već je surađivao s Hrvatskom dramom, a sada je autor originalnog soundtracka za predstavu Jesenja sonata, ne koristeći se citatima Chopina ili Beethovena što je bio slučaj u filmu.
Scenografkinja Ljerka Hribar likove je smjestila u prostor u kojem su posve izloženi kao na vjetrometini, bez topline doma koji se tek nazire i ostaje samo simbol i vječna čežnja.
Jesenja sonata Ingmara Bergmana izvodi se u prijevodu Željka Takača, redateljica je Ana Tomović, dramaturzi su Vuk Ršumović i Olga Dimitrijević, skladatelj je Josip Maršić, scenografkinja je Ljerka Hribar, kostimografkinja Momirka Bailović, oblikovatelj svjetla Boris Blidar, a asistentica redateljice je Alisa Debelić, asistent kostimografkinje Tin Vlainić, asistentica scenografkinje Paola Lugarić. U predstavi sudjeluje i dječak Sebastian Macan.
Predstava se izvodi u dogovoru s društvom „Josef Weinberger Limited, London”, u ime Zaklade Ingmara Bergmana.
Reprize predstave su 13, 14. i 16. siječnja 2017. u 19.30 sati s predstavom i publikom na pozornici HNK Ivana pl. Zajca, a zatim 18, 20, 21, 26. i 27. siječnja 2017. u 19:30 sati s predstavom i publikom na pozornici HKD-a na Sušaku.

Foto: Press