Što je zajedničko Arsenu Dediću, Aleksandru Stankoviću i Domagoju Jakopoviću Ribafishu? Svi su nekad pjevali u zboru Ivan Goran Kovačić. Danas su Goranovci u potrazi za novim glasovima, možda i budućim zvijezdama, a uskoro spremaju i jednu sasvim posebnu proslavu, povodom 65. obljetnice djelovanja. U ekskluzivnom intervjuu za portal Scena.hr Luka Vukšić, dugogodišnji dirigent IGK, najavljuje nastup s Tonyjem Cetinskim te otkriva kako i možete postati dio najpoznatijeg hrvatskog zbora, prijavite li se na audicije, koje će i ove godine biti održane 15. i 18. listopada 2013., od 19.30 sati u prostorijama zagrebačkog FER-a. Maestro Vukšić progovorio je i o neformalnim dražima života sa zborom – o nadaleko poznatim putovanjima i tulumima Goranovaca, ali i ljubavima koje su ondje planule.
Scena: Kako je voditi tako veliki zbor u kojem pjevaju amateri, a ne profesionalni glazbenici?
Divno. Rad s amaterskim zborom je poseban po mnogočemu, ali istaknuo bih ispred svega njihov ogroman pjevački entuzijazam, disciplinu rada i svježu, pozitivnu energiju za koju je ansambl kao ‘Kovačić’ pravo pojačalo. Već sam s njima preko deset godina i još uvijek mogu reći da uživam raditi glazbu i družiti se s njima kao i na početku. Profesionalni dirigent se, naravno, mora prilagoditi tehničkim zahtjevima i mogućnostima amaterskih pjevača, ali nakon ovako duge prakse tu prilagodbu i ne osjećam, ona se događa sama.
Scena: Bliži se godišnja audicija za zbor Ivan Goran Kovačić. Kakve kandidate trebate i što oni zapravo trebaju pokazati?
Prvenstveno trebamo ljude koji vole i žele pjevati, jer amateri svi počinju s različitih startnih pozicija. Neki su učili pjevanje i imaju već postavljen glas, neki nikad nisu ni pred kim zapjevali, a imaju želju učiti pjevati u zboru, neki imaju nešto glazbenog obrazovanja, neki pak nisu u životu stavili note pred sebe… Za nas su sve to potencijalni zborski pjevači, važan je samo dobar sluh i zdrav glas. Mi smo spremni sa svima koje smatramo potencijalnim zborskim pjevačima krenuti od početka i pomoći im da što brže napreduju u toj vještini. Na audiciji je važno samo pojaviti se i otpjevati par jednostavnih tonova, prethodno odsviranih na klaviru, a koji su nama dovoljni da procijenimo kako “stoji” audijent ili audijentica.
Scena: Možete li pobliže opisati profil pjevača Goranovaca? Kakvi ljudi pjevaju ili su pjevali u zboru, po dobi, spolu, profesiji, hobiju? Znamo da je među pjevačima bilo i poznatih osoba poput Arsena Dedića, Aleksandra Stankovića ili Domagoja Jakopovića Ribafisha.
Dobro da ste naveli upravo tu trojicu! Koliko su različita njihova zanimanja, a uistinu jedva da imaju dodirnih točaka, toliko je veliko šarenilo zanimanja naših pjevača. Medicinari, pravnici, glazbenici, ekonomisti, strojari, arhitekti… Da ne nabrajam, ne mogu se ni sjetiti neke struke koju do sada nisam susreo kod naših pjevača. Po tom pitanju smo vrlo razgranata obitelj, moglo bi se reći.
Scena: Mnogi neupućeni imaju dojam da pjevanje u akademskom zboru znači samo ozbiljno, mukotrpno vježbanje, ali članstvo u Goranovcima nosi mnogo više od toga. Nadaleko su poznati tulumi koje organizira zbor, ponekad nakon proba, a ponekad i za neke veće prigode. Možete li opisati ta vaša druženja?
Iako se ‘Goranovci’ stalno druže i viđaju više puta tjedno, uvijek su bila najdojmljivija druženja poslije koncerata. Kad tako velika ekipa zajedno postigne nešto tako ogromno kao što je zajedno biti živi dio vrhunskog umjetničkog djela, osjećaj zajedničkog uspjeha je… Možete samo zamisliti. Takve prigode se mora dobro proslaviti, nema nam druge!
Scena: Je li se tko od članova možda međusobno i zaljubio, pamtite li takvu priču?
Ha! Koje pitanje. Pamtim puno takvih priča, jedino je što ne pamtim koliko ih je i koliko ih je bilo… Jedna od njih je i moja! Nas u ‘Goranu’ veže toliko zajedničkih interesa, toliko zajedničkih doživljaja, toliko vremena stalno provodimo skupa, dok stvaramo glazbu… Naravno, ljubav. Dobra glazba je stalno priziva.
Scena: Koliko često i gdje se probe održavaju?
Probe se održavaju najčešće tri puta tjedno, uvijek navečer, a mjesto održavanja je naš dragi domaćin Fakultet elektrotehnike i računarstva na Martinovki.
Scena: A koliko često zbor nastupa? Možete li najaviti nekoliko nadolazećih važnijih nastupa?
Učestalost nastupa je uglavnom raznolika. Nekad nastupamo i tri puta mjesečno, a nekad, pogotovo kad izvodimo stvarno dugačka glazbena djela, i svakih dva mjeseca. Krajem ovoga mjeseca izvest ćemo sa Zagrebačkom filharmonijom Verdijev ‘Rekvijem’, jedno od najljepših djela za veliki zbor i orkestar, a prvi koncert nove generacije ‘Goranovaca’ će biti ni više ni manje nego ‘Carmina Burana’ krajem prosinca.
Scena: Izdvojite najzanimljivija putovanja do sada?
Otkako sam u zboru, putovali smo na razne strane, bili u Portugalu, Meksiku, Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj, Makedoniji… Za sve te turneje me vežu lijepe uspomene i s Goranovcima mi je svugdje jednako dobro, ali iz svega bih izdvojio posebno divna putovanja (kojih je bilo puno) na Dubrovačke ljetne igre. Dolje je uvijek posebna atmosfera i prisutna je jedna jedinstvena kombinacija osjećaja, to čarobno ljeto dolje i taj grad, daleko si, a blizu si, u drugoj dimenziji, a opet kao doma. Mogu ja tu svašta napričati, ali nama je zapravo super svugdje gdje se nađemo.
Scena: Surađivali ste i s poznatim vokalima poput Josea Carrerasa i Inve Mule. Uskoro je na repertoaru i nastup s Tonyjem Cetinskim, povodom 65. obljetnice djelovanja zbora. Kako će ta proslava izgledati (formalno i neformalno)?
Još uvijek dogovaramo neke pojedinosti tog nastupa, neka to još neko vrijeme ostane tajna, mislim da će taj program biti pravo iznenađenje!
Scena: Osim što redovno radite s IGK, na kojim ste još poslovima osobno angažirani?
Najviše bih istaknuo svakako stalnu suradnju sa Zborom HRT-a i njihovim šefom – dirigentom Tončijem Bilićem, s kojima surađujem također preko deset godina i s kojima sam napravio dosta uspješnih koncerata. Tu je još i suradnja s Komornim orkestrom udruge Hrvatska filharmonija čiji sam umjetnički ravnatelj, Hrvatskim saborom kulture i drugim ustanovama i ansamblima.
Scena: Recite nam nešto o svojoj obitelji? Kako provodite slobodno vrijeme? Imate li kakav hobi, psa, mačku?
Moja obitelj je gotovo sve što postoji kad se ne bavim glazbom. Sa suprugom Martinom imam dvoje divne dječice, Roka (6) i Ritu (2), s kojima je život uvijek dinamičan i ispunjen. Hobija je puno, interesa još i više, ali sada su nam djeca preuzela sav taj prostor i sve moguće vrijeme provodimo s njima. A pas i mačka su za sada od pliša!
