fbpx

Ekskluzivno Martina Majerle: Zasitila sam se karijere pratećeg vokala!

Martina MajerleTalentirana Martina Majerle jedna je od najboljih pratećih vokala na estradi. Svojim prekrasnim glasom je podrška na sceni najvećim glazbenim imenima. No Martina je sad odlučila krenuti i u solističku karijeru, a nedavno se predstavila s obradom pjesme ‘Kalimba de Luna’. Martina je u ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr ispričala i poneku anegdotu s nastupa s poznatim glazbenicima, a saznali smo i da voli uzgajati korisne biljke kao što je paradajz.

Scena: Predstavili ste se publici obradom pjesme ‘Kalimba de Luna’, i njome odlučili krenuti u svoju solističku karijeru, kako ste se odlučili na taj korak?
Prvo moje solističko predstavljanje publici bilo je na Splitskom festivalu 2011. godine s pjesmom ‘Neka se dogodi čudo’, autora Roberta Grubišića i Roberta Pilepića. Nakon kojeg je uslijedila pauza od dvije godine.Ovog proljeća dogodila se suradnja s riječkim producentom Brankom Berkovićem nakon njegovog povratka s Palma de Mallorce i tako je nastala obrada hita Tonyja Esposita ‘Kalimba de Luna’ u novom elektronskom aranžmanu. To je bio jedan vid eksperimenta, pogotovo zbog pjevanja na engleskom jeziku, iako sam za vrijeme studiranja imala elektro-pop band Atmospheric, s kojim sam izdala dva albuma elektronske glazbe. A na solo karijeru odlučila sam se iz radoznalosti i zbog zasićenja dugogodišnjim poslom pratećeg vokala. Jednostavno mi je trebao novi cilj i novi poslovni izazov.

Kalimba De LunaScena: Godinama vas znamo kao sjajan prateći vokal najvećih imena s glazbene estrade, koliko vam to iskustvo može pomoći u novoj karijeri?
Dosadašnje iskustvo mi može pomoći isključivo u smislu pjevačke prakse, kontinuiranog rada te susreta s velikim masama. Također sam imala priliku iz prve ruke doživjeti kako funkcionira tehnika i logistika u različitim koncertnim varijantama, od malih nastupa do Eurosonga. Ali nikakva praksa pratećeg vokala te ne može naučiti kako biti solista, imati karizmu i biti interesantan masama. S tim se ipak moraš roditi.

Scena: Je li vas pomalo strah to što vas čeka na estradi?
Estrada svakako jeste zastrašujuća na prvi pogled , ali treba ostati realističan, ne zanositi se eventualnom slavom i popularnošću, pogotovo što je to većinom iskonstruirani privid. Treba shvatiti kako ipak živimo u Hrvatskoj, gdje estrada nema isti smisao kao recimo u Americi.

Martina Majerle_1Scena: Koliko se razlikuje karijera pratećeg vokala i pjevača?
Karijera pratećeg vokala jednostavnija je utoliko što za nju ne moraš imati ‘x faktor’, ne moraš se nositi s medijima niti ostavljati dojam na sceni niti privatno. Bitno je imati snažan i intonativno besprijekoran vokal, koji se može prilagođavati različitim glazbenim stilovima i izvođačima. I naravno bitno je imati razvijenu glazbenu memoriju radi ogromne količine pjesama, koje se ponekad moraju pripremati i na tjednom nivou. S druge strane kao solista moraš biti u prvom planu, u svakom trenutku zanimljiv na sceni. Trebaš znati prenijeti emociju , pjesmom ispričati priču i natjerati ljude da ti vjeruju. I najbitnije od svega, imati karizmu i stav. Na tome se naravno radi, ali najvećim dijelom je poklonjeno od Boga.

Scena: Ispričajte nam koji koncerti i s kojim pjevačima su vam ostali u jako lijepom sjećanju?
Kao najveličanstvenije koncerte istaknula bih Royal Albert Hall s Oliverom Dragojevićem te koncerte Tereze Kesovije u pariškoj Olympiji i beogradskom Sava centru, u kojem su se održali i izuzetni koncerti Massima Savića. Količina emocija između nas glazbenika i publike je bila ogromna. Na momente su nam bježale suzice. Naravno odlično je bilo i uz Zdravka Čolića, Severinu, Tonyja, te Parni Valjak. Posebno uzbudljive su bile Eurovizije, meni pogotovo draga Moskva 2009., gdje sam nastupila kao solistica uz slovenski gudački kvartet Quartissimo.

Martina Majerle_2Scena: Ispričajte nam neku zgodu ili nezgodu s tih koncerata?
Naravno da su se dogodile razne situacije, kao što je padanje sa scene svega par sekundi prije početka eurovizijskog nastupa kolegice pokraj mene ili pak u žaru plesne koreografije, gdje bude i ozbiljnih ozljeda. Zatim greške u pjevanju izazvane nedostatkom koncentracije ili zbog umora. Bilo je i nezgodnih situacija kad sam pjevač promaši tonalitet pjesme pa se trudimo prikriti nezgodu, što je koliko smiješno, toliko i neugodno za uho. No što god da se dogodi nastavljamo dalje kao da je sve u najboljem redu.

Scena: Zašto ste tek sad krenuli u solo vode? Jeste li i prije imali ponuda da budete pjevačica te zašto niste pristali?
Imala sam raznih ozbiljnijih i neozbiljnijih ponuda. Također sam imala različitih životnih faza u kojima sam htjela raditi i posao u mojoj ekonomskoj struci. U solističkoj varijanti najviše me smetalo to, što bih se morala odreći privatnosti. S vremenom sam shvatila kako će mi jednog dana ipak biti žao što nisam zapjevala solistički. Tako sam odlučila pokušati i vidjeti kamo će me to odvesti.

Scena: Hoćete li nakon ljeta zapjevati neku svoju pjesmu?
Nakon ljeta u planu imam plasirati retro single za slovensko tržište, nastao u suradnji sa slovenskim kantautorom Daretom Kauričem, s kojim već imam zajednički single ‘Čokolada in vanilija’.

Scena: Tko vodi sad vašu karijeru i s kime surađujete?
Karijeru trenutno vodim sama uz pomoć kolega glazbenika,kompozitora i marketinških suradnika jer sam pomalo ‘control freak’ i volim držati stvari u svojim rukama.

Scena: Recite nešto više o sebi, kad ste prvi put zapjevali, malo o Putokazima, koji vam je hobi…?
Kao dijete ozbiljno sam trenirala u riječkom ‘Primorju’ i mislila kako ću biti plivačica. Ali pošto sam bila štreberica u školi morala sam prestati zbog obaveza . Pjevati sam počela tek u srednjoj školi, prvo u zborovima pa u amaterskom kazalištu u Musicalima, da bih na kraju završila u Putokazima. Sa Putokazima sam prošla ‘sito i rešeto’ i nakon njih ništa više nije bilo isto. Nakon izlaska iz ambijentalnog elektro pop banda ‘Atmospheric’, s kojim sam izdala dva albuma, dobila sam poziv da kao vokal pratim naše popularne pjevače i od tada pjevam prateće vokale, studijski i koncertno. Završavam ekonomiju u Rijeci. Danas pored sporta, hobi mi je pomalo starinski, ali me opušta ‘ prtljanje’ po zemlji na terasi i uzgoj raznih biljnih vrsta. U zadnje vrijeme pokušavam uzgojiti i nešto korisno poput paradajza.

Scena: Sudjelovali ste kao prateći vokal na Eurosongu nekoliko puta te ste predstavljali Sloveniju, kakva su iskustva s Eurosonga?
Eurovizijsko iskustvo je iskustvo koje sebično svake godine želim ponoviti. Imala sam sreću sudjelovati šest puta: za Hrvatsku , Crnu Goru i četiri puta za Sloveniju, od čega jednom solistički. Najbolje tehničke uvjete doživjela sam tamo, najefektniju i najveću pozornicu, te najveću gledanost, koja dostiže 150 milijuna gledatelja. Osim toga kroz Eurosong sam upoznala zemlje poput Azerbaijana, Latvije, Rusije i Finskekoje najvjerojatnije ne bih tako brzo obišla.

Scena: S kojom vrstom glazbe ćete nastaviti svoju karijeru?
Svakako nešto što je u skladu s mojim karakterom i glasovnim mogućnostima, kao i s aktualnim svjetskim pop-dance trendovima.

Scena: Je li za uspjeh na glazbenu scenu bitniji PR ili pjesma?
Nekada je najbitnije bilo imati dobru pjesmu, koja je sama po sebi značila više nego što to znači danas. Danas, u doba masovne komercijalizacije i agresivnog marketinga glavnu ulogu vode PR i spektakularni scenski nastup.Osobno smatram kako je potrebno zadovoljiti i jedan i drugi kriterij, ali ipak s naglaskom na kvalitetnu pjesmu i izvođača.

Scena: Tko vam je najveća podrška u karijeri i životu?
Najveću podršku u karijeri i životu općenito pronalazim u obitelji uz koju sam poprilično vezana, par bliskih prijatelja te u dečku koji je i sam uspješan kompozitor.