Talentirana Martina Majerle jedna je od najboljih pratećih vokala na estradi. Svojim prekrasnim glasom je podrška na sceni najvećim glazbenim imenima. No Martina je sad odlučila krenuti i u solističku karijeru, a nedavno se predstavila s obradom pjesme ‘Kalimba de Luna’. Martina je u ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr ispričala i poneku anegdotu s nastupa s poznatim glazbenicima, a saznali smo i da voli uzgajati korisne biljke kao što je paradajz.
Scena: Predstavili ste se publici obradom pjesme ‘Kalimba de Luna’, i njome odlučili krenuti u svoju solističku karijeru, kako ste se odlučili na taj korak?
Prvo moje solističko predstavljanje publici bilo je na Splitskom festivalu 2011. godine s pjesmom ‘Neka se dogodi čudo’, autora Roberta Grubišića i Roberta Pilepića. Nakon kojeg je uslijedila pauza od dvije godine.Ovog proljeća dogodila se suradnja s riječkim producentom Brankom Berkovićem nakon njegovog povratka s Palma de Mallorce i tako je nastala obrada hita Tonyja Esposita ‘Kalimba de Luna’ u novom elektronskom aranžmanu. To je bio jedan vid eksperimenta, pogotovo zbog pjevanja na engleskom jeziku, iako sam za vrijeme studiranja imala elektro-pop band Atmospheric, s kojim sam izdala dva albuma elektronske glazbe. A na solo karijeru odlučila sam se iz radoznalosti i zbog zasićenja dugogodišnjim poslom pratećeg vokala. Jednostavno mi je trebao novi cilj i novi poslovni izazov.
Scena: Godinama vas znamo kao sjajan prateći vokal najvećih imena s glazbene estrade, koliko vam to iskustvo može pomoći u novoj karijeri?
Dosadašnje iskustvo mi može pomoći isključivo u smislu pjevačke prakse, kontinuiranog rada te susreta s velikim masama. Također sam imala priliku iz prve ruke doživjeti kako funkcionira tehnika i logistika u različitim koncertnim varijantama, od malih nastupa do Eurosonga. Ali nikakva praksa pratećeg vokala te ne može naučiti kako biti solista, imati karizmu i biti interesantan masama. S tim se ipak moraš roditi.
Scena: Je li vas pomalo strah to što vas čeka na estradi?
Estrada svakako jeste zastrašujuća na prvi pogled , ali treba ostati realističan, ne zanositi se eventualnom slavom i popularnošću, pogotovo što je to većinom iskonstruirani privid. Treba shvatiti kako ipak živimo u Hrvatskoj, gdje estrada nema isti smisao kao recimo u Americi.
Scena: Koliko se razlikuje karijera pratećeg vokala i pjevača?
Karijera pratećeg vokala jednostavnija je utoliko što za nju ne moraš imati ‘x faktor’, ne moraš se nositi s medijima niti ostavljati dojam na sceni niti privatno. Bitno je imati snažan i intonativno besprijekoran vokal, koji se može prilagođavati različitim glazbenim stilovima i izvođačima. I naravno bitno je imati razvijenu glazbenu memoriju radi ogromne količine pjesama, koje se ponekad moraju pripremati i na tjednom nivou. S druge strane kao solista moraš biti u prvom planu, u svakom trenutku zanimljiv na sceni. Trebaš znati prenijeti emociju , pjesmom ispričati priču i natjerati ljude da ti vjeruju. I najbitnije od svega, imati karizmu i stav. Na tome se naravno radi, ali najvećim dijelom je poklonjeno od Boga.
Scena: Ispričajte nam koji koncerti i s kojim pjevačima su vam ostali u jako lijepom sjećanju?
Kao najveličanstvenije koncerte istaknula bih Royal Albert Hall s Oliverom Dragojevićem te koncerte Tereze Kesovije u pariškoj Olympiji i beogradskom Sava centru, u kojem su se održali i izuzetni koncerti Massima Savića. Količina emocija između nas glazbenika i publike je bila ogromna. Na momente su nam bježale suzice. Naravno odlično je bilo i uz Zdravka Čolića, Severinu, Tonyja, te Parni Valjak. Posebno uzbudljive su bile Eurovizije, meni pogotovo draga Moskva 2009., gdje sam nastupila kao solistica uz slovenski gudački kvartet Quartissimo.
Scena: Ispričajte nam neku zgodu ili nezgodu s tih koncerata?
Naravno da su se dogodile razne situacije, kao što je padanje sa scene svega par sekundi prije početka eurovizijskog nastupa kolegice pokraj mene ili pak u žaru plesne koreografije, gdje bude i ozbiljnih ozljeda. Zatim greške u pjevanju izazvane nedostatkom koncentracije ili zbog umora. Bilo je i nezgodnih situacija kad sam pjevač promaši tonalitet pjesme pa se trudimo prikriti nezgodu, što je koliko smiješno, toliko i neugodno za uho. No što god da se dogodi nastavljamo dalje kao da je sve u najboljem redu.
Scena: Zašto ste tek sad krenuli u solo vode? Jeste li i prije imali ponuda da budete pjevačica te zašto niste pristali?
Imala sam raznih ozbiljnijih i neozbiljnijih ponuda. Također sam imala različitih životnih faza u kojima sam htjela raditi i posao u mojoj ekonomskoj struci. U solističkoj varijanti najviše me smetalo to, što bih se morala odreći privatnosti. S vremenom sam shvatila kako će mi jednog dana ipak biti žao što nisam zapjevala solistički. Tako sam odlučila pokušati i vidjeti kamo će me to odvesti.
Scena: Hoćete li nakon ljeta zapjevati neku svoju pjesmu?
Nakon ljeta u planu imam plasirati retro single za slovensko tržište, nastao u suradnji sa slovenskim kantautorom Daretom Kauričem, s kojim već imam zajednički single ‘Čokolada in vanilija’.
Scena: Tko vodi sad vašu karijeru i s kime surađujete?
Karijeru trenutno vodim sama uz pomoć kolega glazbenika,kompozitora i marketinških suradnika jer sam pomalo ‘control freak’ i volim držati stvari u svojim rukama.
Scena: Recite nešto više o sebi, kad ste prvi put zapjevali, malo o Putokazima, koji vam je hobi…?
Kao dijete ozbiljno sam trenirala u riječkom ‘Primorju’ i mislila kako ću biti plivačica. Ali pošto sam bila štreberica u školi morala sam prestati zbog obaveza . Pjevati sam počela tek u srednjoj školi, prvo u zborovima pa u amaterskom kazalištu u Musicalima, da bih na kraju završila u Putokazima. Sa Putokazima sam prošla ‘sito i rešeto’ i nakon njih ništa više nije bilo isto. Nakon izlaska iz ambijentalnog elektro pop banda ‘Atmospheric’, s kojim sam izdala dva albuma, dobila sam poziv da kao vokal pratim naše popularne pjevače i od tada pjevam prateće vokale, studijski i koncertno. Završavam ekonomiju u Rijeci. Danas pored sporta, hobi mi je pomalo starinski, ali me opušta ‘ prtljanje’ po zemlji na terasi i uzgoj raznih biljnih vrsta. U zadnje vrijeme pokušavam uzgojiti i nešto korisno poput paradajza.
Scena: Sudjelovali ste kao prateći vokal na Eurosongu nekoliko puta te ste predstavljali Sloveniju, kakva su iskustva s Eurosonga?
Eurovizijsko iskustvo je iskustvo koje sebično svake godine želim ponoviti. Imala sam sreću sudjelovati šest puta: za Hrvatsku , Crnu Goru i četiri puta za Sloveniju, od čega jednom solistički. Najbolje tehničke uvjete doživjela sam tamo, najefektniju i najveću pozornicu, te najveću gledanost, koja dostiže 150 milijuna gledatelja. Osim toga kroz Eurosong sam upoznala zemlje poput Azerbaijana, Latvije, Rusije i Finskekoje najvjerojatnije ne bih tako brzo obišla.
Scena: S kojom vrstom glazbe ćete nastaviti svoju karijeru?
Svakako nešto što je u skladu s mojim karakterom i glasovnim mogućnostima, kao i s aktualnim svjetskim pop-dance trendovima.
Scena: Je li za uspjeh na glazbenu scenu bitniji PR ili pjesma?
Nekada je najbitnije bilo imati dobru pjesmu, koja je sama po sebi značila više nego što to znači danas. Danas, u doba masovne komercijalizacije i agresivnog marketinga glavnu ulogu vode PR i spektakularni scenski nastup.Osobno smatram kako je potrebno zadovoljiti i jedan i drugi kriterij, ali ipak s naglaskom na kvalitetnu pjesmu i izvođača.
Scena: Tko vam je najveća podrška u karijeri i životu?
Najveću podršku u karijeri i životu općenito pronalazim u obitelji uz koju sam poprilično vezana, par bliskih prijatelja te u dečku koji je i sam uspješan kompozitor.
