fbpx

Don Kaćunko: Sakramenti i vjera za crkveno vjenčanje!

Vjenčanje Severine i Igora Kojića…

Vjerska razlika između katoličke i pravoslavne strane nije zapreka i ne utječe na valjanost ženidbe. Ali se ni iskusni pastoralni djelatnici nisu slagali u svim pravnim aspektima toga famoznog vjenčanja – od jednostavne opravdanosti izdavanja dozvole za takvo vjenčanje, pa čak do upitnosti valjanosti toga sakramenta (zbog jedne od navedenih ženidbenih zapreka), ispričao je don Kaćunko za portal Scena.hr.

Don KaćunkoSeverina Vučković i Igor Kojić vjenčali su se u petak u župnoj crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije svetoj Elizabeti u Balama. A za portal Scena.hr svećenik don Anđelko Kaćunko dao je svoj osvrt te detaljno ispričao proceduru koju mladenci moraju proći.

Osvrt piše: Don Anđelko Kaćunko
Moram najprije napomenuti da nisam siguran kršim li obećanje, koje sam u srpnju 2008. godine dao bliskom članu obitelji dotične pjevačice, da više neću javno komentirati njezine postupke. Zato ću opisati samo proceduru pri vjenčanju katoličke i pravoslavne osobe. Mogu ipak napomenuti da takvo vjenčanje ne bi nitko spominjao da nije riječ o poznatoj osobi, i to o osobi sa ‘specifičnim načinom života’ jer u Crkvi se Don Andelko Kacunko 3takvi ‘slučajevi’ tretiraju kao sasvim normalna i redovita pojava. Važno je istaknuti da je čuđenje u našem mentalitetu pojačano činjenicom što je netko od mladenaca srpske nacionalnosti – da se neka poznata katolkinja Hrvatica udaje za pravoslavnog Ukrajinca sigurno ne bi bilo tolike medijske prašine. Ali vjerojatno je jednako tako i u dijelu populacije u Srbiji – sigurno će netko javno izraziti negodovanje. Međutim, takve reakcije spadaju u područje patologije primitivizma, pa im ne bi trebalo pridavati pozornost (premda ih mediji, nažalost, koriste do iznemoglosti). Prvo, što u ovakvom slučaju treba napomenuti, jest fenomen da je Katolička crkva glede svih ‘sekundarnih’ elemenata sakramenta ženidbe veoma fleksibilna, zato što je riječ o naravnom pravu čovjeka. A potpuno je ‘kruta’ i ‘tradicionalna’ kad je riječ o temeljima kršćanskog braka – ali ne svojevoljno ni sadistički, nego na temelju Biblije, tj. Riječi Božje.

Postupak za ženidbu
To se odnosi na tri ‘stupa’ ili temelja ženidbe: jednost (jedan muškarac i jedna žena), nerazrješivost (do smrti jednog od supružnika) i rađanje djece. A prije vjenčanja – koje se može obaviti gdje mladenci žele – župnik mladića ili djevojke odnosno svećenik koji će ih vjenčati, obavlja tzv. Postupak za ženidbu – za Hrvatsku je to četverolistni obrazac, po odredbi HBK na 20. plenarnom zasjedanju u travnju 2000. (prema Zakoniku kanonskog prava, u smislu kanona 1067). Dakle, vjenčatelj najprije mladence upozori na ozbiljnost i važnost priprave za ženidbu, a potom im postavlja pitanja (odredba je da se to čini pojedinačno, ali se mnogi toga ne drže) radi popunjavanja spomenutog Postupka. Na prvoj stranici toga obrasca su osobni podaci zaručnika i zaručnice, a na drugoj pitanja koja se tiču uvjeta za valjanu i dopuštenu ženidbu. Ako se taj Postupak, koji se naziva također zaručnički ispit i izvid, vrši izvan župe krštenja zaručnika ili zaručnice, oni su dužni donijeti svoj krsni list (iz župe u kojoj su kršteni) koji ne smije biti stariji od šest mjeseci, u kojem su evidentirani sakramenti koje su primili, kao i važan podatak da su ‘slobodnog stanja’, tj. da nisu sklopili crkvenu ženidbu. A u slučaju da je koja od stranaka bila samo građanski vjenčana ili živjela u izvanbračnoj zajednici, treba sastaviti zapisnik prema posebnom obrascu. Ako pak u službenim knjigama župe u kojoj se obavlja zaručnički ispit nema svih potrebnih podataka koji dokazuju ‘slobodno stanje stranke’, svećenik će, već prema pojedinom slučaju, zatražiti odgovarajuće javne isprave, crkvene ili građanske, izvadak iz Matice rođenih, smrtni list, proglašenje mrtvim, liječničku potvrdu, crkveno sudsko rješenje o ništavosti ženidbe…; ili u nedostatku javnih isprava: svjedočanstvo dvaju vjerodostojnih svjedoka, nadomjesnu prisegu… itd.

Ženidbene zapreke
Glede uvjeta za VALJANOST sakramenta ženidbe, korisno je navesti ženidbene zapreke (koje Kanonski zakon navodi u kanonima 1083-1094), a to su: dob, spolna nemoć (impotencija), prijašnja ženidba, različitost vjere, sveti redovi, javni doživotni zavjet čistoće, otmica ili nasilno zadržavanje ženske osobe, zločin, krvno srodstvo, tazbina, javna ćudorednost, zakonsko srodstvo.

Procedura za sklapanje braka
Iz toga je očito da vjerska razlika između katoličke i pravoslavne strane, pod uvjetom da je sve drugo u redu, i ne utječe na valjanost ženidbe. Ona doduše spada u područje ‘zabrane mješovite ženidbe’ (kanoni 1124-1128), ali se od te zabrane može lako u biskupiji dobiti ‘oprost’ (dopuštenje), nakon što zaručnici potpišu molbu za sklapanje takve ‘mješovite’ ženidbe. Uz to pravoslavna strana treba dati (i potpisati) pristanak da će njihova djeca biti krštena u Katoličkoj crkvi i odgajana u katoličkoj vjeri. Na kraju, kad su svi ti ‘papiri’ kompletirani i potpisani – od zaručnika i od svećenika – oni se šalju u biskupiju, gdje sam mjesni ordinarij (biskup) ili od njega ovlaštena osoba sve spise pregleda i svojim potpisom ovjeri. Ako se zaručnici vjenčaju izvan župe u kojoj su za vjenčanje pripremani, župnik koji ih je pripremao daje im Otpusnicu za vjenčanje, dokument s kojim oni odlaze na vjenčanje u župu odnosno župniku s kojim su vjenčanje dogovorili. Poslije vjenčanja, obično odmah u crkvi, zaručnici, njihovi ‘kumovi’, tj. svjedoci, i vjenčatelj potpisuju crkveni Zapisnik o vjenčanju i (ako prethodno nije bio sklopljen građanski brak) dva istovjetna obrasca iz Matičnog ureda odnosno Potvrdu o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka u vjerskom obliku (čime crkveno vjenčanje ima učinke građanskog braka). Nakon toga vjenčatelj obavijest o vjenčanju šalje župi ili župama krštenja zaručnika odnosno u župu gdje su za vjenčanje pripremani te vjenčanje upisuje u Maticu vjenčanih dotične župe odnosno crkve. Obvezan je također nadležnom Matičnom ured u roku pet dana vratiti jedan obrazac potvrde o vjenčanju u crkvi. I time je, u najvažnijem (premda bi crkveni pravnik sigurno imao određene primjedbe na ovaj opis), procedura oko vjenčanja u crkvi završena.

I Balerina…
Don KaćunkoBudući da sam prije nekoliko bio u Istri na glavnom godišnjem slavlju jedne župe, bila su među nazočnim svećenicima i dva crkvena pravnika. Budući da je medijski ‘događaj godine’ u njihovu susjedstvu, pa čak i u biskupiji (koji je povod i ovom razgovoru) bilo nemoguće ne komentirati, zanimljivo je bilo čuti kako se ni iskusni pastoralni djelatnici nisu slagali u svim pravnim aspektima toga famoznog vjenčanja – od jednostavne opravdanosti izdavanja dozvole za takvo vjenčanje, pa čak do upitnosti valjanosti toga sakramenta (zbog jedne od navedenih ženidbenih zapreka)! Moje manje iskustvo kao župnika nije mi dopuštalo da se upuštam u komentiranje slučaja pa sam, ipak na kraju, s dozom šale, predložio da bi se mjesto u kojem se ‘estradno vjenčanje’ dogodilo, zbog njegova povijesnog značenja moglo zvati – Balerina!

Foto: Screenshot YouTube, instagram