„Ruke“ Adele Mesić osvojiti će vas na prvu

Jedinstveni izlog „Ruke“ će vas doslovno dočekati raširenih ruku Proljeće je službeno stiglo, a s njim i pregršt zbivanja u gradu. Jedno od onih koje vrijedi posjetiti je otvorenje SPRING POP-UP dućana u Love, Ana dizajn studiju, poznate produkt dizajnerice Ane Tevšić Nauković. U mirnoj oazi u centru Zagreba, na adresi Dežmanova 4, imat ćete priliku vidjeti i kupiti radove akademske umjetnice Adele Mesić pod nazivom „Ruke“. Adela Mesić diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2021. godine. Ovo je prva samostalna izložba mlade, perspektivne kiparice pa tako i prava prilika za kupnju njezinih radova. Na izložbi vas

21. ožujka 2023.

Događanja, Naslovnica, Vijesti

Nedostatak pitke vode sve je veći problem!

Čimbenici koji utječu na nestajanje vode velik su rizik i za naše krajeve! Uoči sastanka svjetskih čelnika na prvoj UN-ovoj Konferenciji o vodama u posljednjih 46 godina, novo istraživanje pokazuje značajan porast zabrinutosti za dostupnost vode. Čak 58% ljudi diljem svijeta vrlo je zabrinuto, dok 30% kaže da su „izuzetno“ pogođeni nedostatkom vode. Nestajanje i nepouzdan pristup svježoj i pitkoj vodi narušavaju društva, gospodarstva, okoliš i svaki aspekt života kakav poznajemo. Klimatske promjene usko su povezane s nedostatkom vode – čak 38% ljudi kaže da su „izrazito” pogođeni klimatskim promjenama, dok je značajnih 75% barem „umjereno” pogođeno. Suša se često

21. ožujka 2023.

Književnost, Kultura, Naslovnica, Vijesti

Tess Gerritsen donosi najnoviji roman „Znam tajnu“

Tess Gerritsen, Znam tajnu – autorica suvremenih forenzičarskih trilera Tess Gerritsen ostavila je neizbrisiv trag u svijetu napetih, uzbudljivih i obožavanih kriminalističkih trilera. Autorica u najnovijem romanu „Znam tajnu“ donosi nevjerojatno uzbudljivu i originalnu priču kojom se nastavljaju opasne avanture istražiteljskog para kojeg čine detektivka Jane Rizzoli i forenzička patologinja Maura Isles. Ovaj popularni dvojac slavi svoju dvanaestu avanturu na hrvatskom jeziku u prijevodu Igora Rendića. Prema romanima Tess Gerritsen snimljena je i uspješna televizijska serija „Cure na zadatku“. Nagrade i priznanja, kako publike tako i kritike, obilježili su spisateljsku karijeru ove neponovljive autorice. Gerritsen se nebrojeno mnogo puta udobno

15. ožujka 2023.

Događanja, Naslovnica, Vijesti

Bitka kod Samobora – poslastica za ljubitelje povijesti

Rekonstruirana bitka kod Samobora 1441. godine na livadi Vugrinščak U Nedjelju, 5. ožujka održala se rekonstrukcija bitke kod Samobora iz 1441. godine. Bitka se vodila između vojske kraljice Elizabete na čelu s Ivanom Vitovcem i vojske poljskog kralja Vladislava Jagelovića sa Stjepanom Banićem Lendavskim na čelu. Borilo se oko 200-tinjak vitezova odjevenih u povijesno točnu odjeću na mekanom tlu livade Vugrinščak ispod Starog Grada. Dolaskom na sajam, osim mirisa hrane i pića mogli ste čuti i glazbu koja odgovara vremenu koje je bilo rekonstruirano. Šetnjom po livadi Vugrinščak mogli ste zamijetiti bijele šatore koji su služili kao privremeni tabori vojske

7. ožujka 2023.

Glazba, Kultura, Naslovnica, Vijesti

Brkljača i Rus udružili snage u novoj pjesmi

Jure Brkljača poručio jasno i glasno – ‘Sreća je propast za tugu’! Jureći ljubav ne stiže se daleko od tuge, tek kada joj okreneš leđa pronaći ćeš je u istinskoj sreći, a to dobro zna Jure Brkljača u novoj pjesmi ‘Sreća je propast za tugu’. Nakon niza svojih autorskih pjesama, Jure je ponovo udružio snage s jednim od najvećih nagrađivanih regionalnih skladatelja i tekstopisaca Miroslavom Rusom, koji stavlja svoj potpis na glazbu i tekst. Uspješnost spoja iskustva i kreativnosti s talentom i mladenačkom snagom, ovaj spomenuti autorsko izvođački dvojac odavno se dokazao kao dobitna kombinacija na glazbenoj sceni što čvrsto

26. veljače 2023.

Film, Kultura, Naslovnica, Vijesti

Krimi remek-djelo Lucy Foley: Mala smrt

Lucy Foley: Mala smrt Treće uznemirujuće krimi remek-djelo neponovljive Lucy Foley prati priču šestero susjeda. Svi su sumnjivi i svi znaju nešto. Pariške ulice nikad nisu bile mračnije, opojnije ili zlokobnije. „Mala smrt“ opaki je i atmosferični triler u maniri Agathe Christie iz pera autorice velikih svjetskih hitova „Lovačka družina“ i „Popis uzvanika“. Lucy Foley osvojila je svijet debitantskim kriminalističkim romanom „Lovačka družina“, a kada je početkom 2020. godine objavila svoju petu knjigu, kriminalistički roman „Popis uzvanika“ opravdala je status vješte autorice zapleta, tajnovitosti i šokantnih krajeva i odmah osvojila vrhove lista najprodavanijih romana. Roman „Popis gostiju“ osim što je

1. veljače 2023.

Književnost, Kultura, Naslovnica, Vijesti

„Ljepše od raja“ – Julia Quinn

„Ljepše od raja“: Obitelj Bridgerton poznaje Smythe-Smithove. A ti? Pripremite se svi za godišnji koncert čuvenog kvarteta iz pakla jer je od autorice hit romana o Bridgertonima stigla nova poslastica! „Ljepše od raja“ prvi je roman iz serijala Kvartet Smythe-Smith. Članovi ne baš previše popularnog kvarteta prvi se puta spominju u romanu „Minx“ i od tad ne prestaju izazivati interes kod čitatelja. Loša glazba je mnogo smješnija od dobre i upravo je zbog tog razloga autorica ovim junacima odlučila posvetiti serijal od četiri nastavka. Prvi roman iz serijala Kvartet Smythe-Smith prevela je Lidija Toman. Julia Quinn sa svojim je neodoljivim

20. siječnja 2023.

Događanja, Naslovnica, Vijesti

Happy maskota prošetala centrom Zagreba

Povodom najdepresivnijeg dana godini provodila se jedna Happy kampanja! Merkur osiguranje odgovorilo je najdepresivnijem danu u godini – srećom, osmijehom i poklonima. I ove se godine službena maskota Merkur osiguranja, prigodnog naziva „Happy“, prošetala širim centrom grada Zagreba i prolaznicima već svojom pojavom izmamila osmijeh na lice. Osim osmijeha, svim prolaznicima koji su uočili Happyja, podijeljeni su i prigodni pokloni, a oni najkreativniji imali su priliku osvojiti glavni poklon – wellness tretman u Merkur Lifestyle centru. Inače, treći ponedjeljak u siječnju smatra se najdepresivnijim danom u godini. Nakon što prođe svo blagdanska blještavilo ljudi, suočeni sa svojim novogodišnjim odlukama, i

17. siječnja 2023.

Književnost, Kultura, Naslovnica, Vijesti

Dinah Jefferies: Izgubljena sestra

Nevjerojatna priča Dinah Jefferies o potrazi za onim što nas čini potpunima „Izgubljena sestra“ novi je hit mnogima omiljenije autorice Dinah Jefferies koja je brojne sljedbenike začarala svojim naslovima „Toskanska grofica“, „Prije kiše“, „Udovica trgovca draguljima“, „Supruga vlasnika plantaže čaja“ i „Kći trgovca svilom“. Jefferies je poznata po tome da radnju smješta u dalekim i egzotičnim krajevima jugoistočne Azije i Dalekog Istoka. „Izgubljena sestra“ smještena u Burmi, dirljiva je i složena, prekrasno ispričana priča, a Dinah Jefferies još se jednom magičnim destinacijama uvlači pod kožu. Romani Dinah Jefferies prevedeni su na više od 30 jezika, a ovaj kao i svi

16. siječnja 2023.

Kazalište, Kultura, Naslovnica, Vijesti

Balet Spartak premijerno u HNK 27. siječnja

Balet Spartak premijerno u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu Balet Spartak jedno od najpoznatijih djela Arama Hačaturjana premijerno će biti izveden 27. siječnja u zagrebačkom HNK u koreografiji Jiříja Bubeníčeka te u koprodukciji s riječkim HNK-a Ivana pl. Zajca. – Kako bih približio ovu priču današnjem gledatelju odabrao sam tehniku temeljenu na klasičnom baletu u koju sam inkorporirao suvremeni pokret tijela. Zajedno s Darijom Gessatijem, scenografom predstave, Nadin Cojocaru, kostimografkinjom i glazbom Arama Hačaturjana, nadam se da će publika uživati u ovoj novoj viziji jedne slavne i uzbudljive ljudske sudbine. Ujedno se i nadam da će uživati u viđenom na

11. siječnja 2023.

Intervju, LifeStyle, Moda, Naslovnica, Reportaže, Vijesti

Ekskluzivno Dvina Meler – Nepodnošljive lakoće putovanja

By Gordana Malašić Lazić On 15. svibnja 2021.

Vudu, drevni rituali, kanibalizam, kultovi, freske penisa na kućama, vilenjaci…

Dvina Meler povela nas je na čarobno putovanje koje smo započeli u magičnoj Africi

Afrika duhovno nagrađuje i oplemenjuje. Afrika, sa svim svojim izazovima i bogatstvom, proširuje svjetonazore, odbacuje predrasude, čeliči strpljenje, uči toleranciji i prihvaćanju različitosti i potiče pomicanje osobnih granica, naglasila je Dvina Meler za portal Scena.hr. Bivša karatistica, novinarka i avanturistica obišla je 168 država svijeta. O svojim iskustvima napisala je dvije knjige te niz putopisnih reportaža, a kad prođe pandemija Covid – 19, planira nastaviti s putovanjima u područja koja još nije u potpunosti zahvatila suvremena civilizacija.

Kroz ekskluzivne fotografije i intervju, Dvina Meler nas je povela na čarobno putovanje koje smo započeli u magičnoj Africi. Tijekom svojih putovanja, Dvina se susrela s vudu religijom, iskusila Bwiti ritual gdje se slavila sveta biljka Iboga. Upoznala je kralja na ‘samoproglašenom’ kraljevstvu na otoku Tavolara na Sardiniji, zaplesala je ples Pigmejaca u Srednjoafričkoj Republici, bila je u školi za vilenjake na Islandu koju je i sama pohađala u Reykjaviku, susrela se s cargo kultom na otoku Tanna gdje nedavno preminulog princa Filipa, vojvodu od Edinburgha, smatraju božanstvom. U pamćenju su joj također ostale freske penisa i njihovo značenje na mnogobrojnim kućama u Butanu. Dvinu su fascinirali Korowai, narod koji živi u džungli na otoku Nova Gvineja, potpuno izvan civilizacije. Donedavno su bili kanibali, ali danas, barem službeno, više nisu. Dvina kaže kako su prakticirali su ritualni kanibalizam, a dandanas žive i dalje potpuno sjedinjeni s prirodom. Bave se lovom, spavaju u kućicama u krošnji drveća 20-ak metara iznad tla…

Scena: Kako ste doživjeli Afriku?

Afriku sam doživjela kao iznimno uzbudljivu, zanimljivu i kulturološki bogatu destinaciju. Po njoj nije jednostavno putovati; postoje mnoge prepreke u smislu slabe infrastrukture, visokog stupnja korupcije, raznih bolesti, ali radi se o kontinentu koji putnika, dovoljno znatiželjnog i upornog da savladava prepreke na koje nailazi i pomiče vlastite granice, jako duhovno nagrađuje i oplemenjuje. Smatram da se osoba koja je provela dovoljno vremena putujući Afrikom ne vraća kući istog mentalnog sklopa. Afrika sa svim svojim izazovima i bogatstvom jednostavno proširuje svjetonazore, odbacuje predrasude, čeliči strpljenje, uči toleranciji i prihvaćanju različitosti, potiče pomicanje osobnih granica. Afrika je, usudila bih se reći, nešto poput škole za život.

Scena: Koji običaji su na vas ostavili snažan dojam?

Posebno me se dojmila vudu religija. Vudu, odnosno vodun, porijeklo vuče iz zapadne Afrike i religija je stara više od 4000 godina. Benin je država u kojoj je vodun službena religija i za svojeg boravka tamo potrudila sam se što više saznati o toj, po meni, najozloglašenijoj religiji na svijetu.

Prije doticaja s vuduom, imala sam, priznajem, i ja mnoge predrasude. Crna magija, vudu lutkice i zombiji asocijacije su gotovo svakome kada se spomene ta religija. Vodun je, međutim, nešto sasvim drugo. Sama riječ vudu na fon jeziku znači božanski duh. Istina je da postoje negativni religijski aspekti i zloupotreba, ali vodun je prvenstveno religija koja se zasniva na poštivanju predaka i vrhovnog boga Mawu-Lise, dvojnog božanstva, muškog i ženskog blizanca.

Poštuje se i mnoštvo niže pozicioniranih božanstava ili duhova – loa, a poseban značaj imaju fetiši, posrednici između ljudi i bogova. Oni predstavljaju zaštitnike s određenom ulogom i vjeruje se da su ispunjeni snagom duhova. Ako upitate žitelje Benina što je vudu, reći će vam da je za njih vudu puno više od religije. To je iskonska svrha, struktura i red; tumačenje prirodnih zakona kojima se svako ljudsko biće oduvijek pokoravalo.

Scena: Jeste li sudjelovali u njihovim ritualima?

U Beninu sam se zaputila u ribarsko selo Possotome kako bih pronašla lokalnog vudu svećenika. Selo je bilo vrlo pitoreskno, mirno, s blatnjavim kućicama koje su izgledale poput gljiva u prašini. Posvuda se čuo meket kozlića. Lako sam pronašla svećenika jer je običaj da na kuću izvjese bijelu zastavicu. Nakon informativnog razgovora (i pokazivanja diplome, jer u Beninu postoje škole za vudu svećenike), poslao me na fetiš market (dio lokalne tržnice s vudu predmetima/sastojcima) kako bi imali sve potrebno za obred. S obzirom na to da nisam imala neki zdravstveni problem, a prije tog puta u Afriku dobila sam dozvolu za privatnog pilota, dogovorili smo se da mi napravi talisman za sretno upravljanje zrakoplovom.

Na tom putovanju po zapadnoj Africi generalno sam se zainteresirala za vudu religiju pa sam odlučila posjetiti i Haiti, te saznati nešto i o njihovom percipiranju i prakticiranju te religije s obzirom na to da se naizgled dosta razlikuju. Naime, tijekom ranih godina 17. stoljeća na području nekadašnjeg kraljevstva Dahomey (današnji Benin) odvijalo se intenzivno porobljavanje lokalnog stanovništva i odvođenje u novi svijet. U doticaju s kršćanstvom (jer robovi su morali prisilno prihvatiti religiju svojih kolonizatora) došlo je do sinteze te dvije religije i stvorila se nova vrsta vudua, najbliža onome kako je prikazuju horor filmovi, iako miljama daleko od toga.

Scena: Što ste naučili na tim putovanjima?

Shvatila sam koliko ljudi zapravo robuju predrasudama i bivaju ograničeni njima. I koliko mogu biti netolerantni, da ne kažem zlonamjerni. Recimo, prilikom dolaska u Dominikansku Republiku, susrela sam se s rasizmom i podcjenjivanjem cijele jedne nacije. Haiti i Dominikanska Republika dijele otok Hispanjolu i s obzirom na to da je bilo teško iz Europe doći direktno u Haiti, organizirala sam ulazak preko Dominikanske Republike. Kad su lokalci s kojima sam tamo razgovarala čuli kamo planiram ići počeli su jako pljuvati po svojim susjednima i pogrdno ih nazivati crnčugama. Kao, zašto uopće idem u Haiti, da tamo nema ničeg vrijednog dolaska. Opisivali su narod toliko ružnim epitetima kao da su niža vrsta. To mi je bilo nevjerojatno. Šokantno i tužno u isto vrijeme.

Scena: Koliko ste država posjetili? Možete li nam ispričati neke zanimljivosti iz tih zemalja?

Trenutna brojka proputovanih država je 168, a cilj/želja mi je proputovati svih 195 država svijeta. Točan broj država je zapravo teško definirati jer mnoge države imaju određene elemente i razloge zbog kojih same sebe smatraju neovisnima, iako kako takve nisu (još) prepoznate od drugih država. Svaka država u pravilu ima barem jednu posebnost, nešto što ju čini unikatnom, zanimljivom i drukčijom od svih ostalih država. Jednom u budućnosti kad, nadam se, posjetim sve države svijeta, veselim se napisati knjigu u kojoj ću obraditi svaku od njih. Nešto kao pregled svih zemalja svijeta, ali opisane na malo drugačiji način, sa svojim (ne)poznatim posebnostima. Oduvijek težim putovanjima u države/zajednice koje nisu na klasičnom turističkom radaru. Volim raznovrsnost i neobičnosti, iznenađenja i onaj neizostavan ‘wow’ efekt koji u spoznavanju nečeg novog i nepoznatog prožme tijelo i um. Tu prednjače zajednice koje su zahvaljujući svojoj izoliranosti uspjele sačuvati viši nivo svog kulturnog identiteta i kao takve zadržati svoje običaje izvornim i neokaljanim modernim tekovinama i globalizmom, u većoj ili manjoj mjeri.

Od impresija koje su mi se posebno usjekle u pamćenje svakako su scene obreda u Gabonu i sudjelovanje u Bwiti ritualu gdje se slavila sveta biljka Iboga.

Zatim posjet i upoznavanje kralja na ‘samoproglašenom’ kraljevstvu na otoku Tavolara na Sardiniji, ples Pigmejaca u Srednjoafričkoj Republici, škola za vilenjake na Islandu (koju sam i sama pohađala u Reykjaviku), cargo kult na otoku Tanna gdje princa Filipa (vojvodu od Edinburgha) smatraju božanstvom, freske penisa i njihovo značenje na mnogobrojnim kućama u Butanu, jedinoj zemlji na svijetu koja je zabranila duhanske proizvode…

Scena: S čime ste se suočili na tim putovanjima?

Putovanje čini čovjeka tolerantnijim i svjesnijim o svom položaju u društvu jer svijet je jedan raznolik mozaik u kojem ima i puno nepravde. Svjedočeći vlastitim očima o svemu što postoji diljem našem planete, i dobrom i lošem, putnik postaje jači, ali istovremeno i osjetljiviji na stvari koje ga okružuju. Zato na putovanje gledam kao na životnu školu koja se pohađa lutajući svijetom i učeći od drugih ljudi, drugih kultura, običaja i tradicija. Susretala sam se i s predrasudama, i s lošim položajem žena u društvu i s diktaturama, između ostalog. Nažalost, putnik sam po sebi kao pojedinac ne može puno učiniti da sam iz korijena promijeni stvari koje bi volio promijeniti i to može biti iznimno frustrirajuće, ali ono čemu svjedoči čini ga trajno vrlo senzibilnim i empatičnim pa na osobnom ‘mikro nivou’ čini dobra dijela koja može činiti. To je iznimno važno jer s povećanjem takvih pojedinaca koji djeluju s ‘malim stvarima’ svijet može postati bolje, pravednije, sretnije mjesto. Nitko od nas ne može nahraniti svu gladnu djecu svijeta i to je prepreka pred kojom mnogi pokleknu i misle kako su stvari nepopravljive pa odustaju. Ali stvari nisu nepopravljive. Mnogi od nas mogu npr. odabrati školovanje jednog siromašnog djeteta i tako njegov život učiniti nemjerljivo bogatijim. Mogu donirati stvari koje im više ne trebaju, mogu ne bacati hranu koju ne pojedu… Milijun je načina kako mogu pomoći, čak i kad ne osjećaju da nešto posebno čine. Treba krenuti od sebe, malim, ali iznimno važnim koracima i gestama, i potruditi se da sa svoje strane, u okviru svojih mogućnosti, učine svijet boljim.

Scena: Možete li nam izdvojiti neku kulturu s kojom ste fascinirani? I zašto?

Ne bih mogla izdvojiti baš generalno neku kulturu, ali mogla bih reći da se zaljubim u svaku neobičnost koju uspijem pronaći i upoznati na svojim putovanjima. Svijet je toliko bogat time da je teško izdvojiti samo neke.

Posebno su me fascinirali i Korowai, narod koji živi u džungli na otoku Nova Gvineja, nekada znan kao Irian Jaya, potpuno izvan civilizacije. Donedavno kanibali, danas (barem službeno) više ne. Prakticirali su ritualni kanibalizam, a dandanas žive i dalje potpuno sjedinjeni s prirodom. Bave se lovom, s lukom i strijelama od kostiju, spavaju u kućicama u krošnji drveća 20-ak metara iznad tla…

Dolazak do njih bio je dosta težak jer se nalaze duboko u džungli i praktički nemaju doticaj s civilizacijom. Novac, tehnologija, moda, stres modernog vremena… to kod njih ne postoji.

Scena: Na koje opasnosti ste nailazili na tim putovanjima?

Spoznati neku destinaciju znači upoznati i ljude koji tamo žive, a upravo su ti ljudi zbog teških okolnosti u kojima žive često i izvor problema. Živimo u svijetu u kojem je borba za preživljavanje postala svakodnevica, pogotovo u nekim dijelovima svijeta, te je stoga lako shvatiti zašto neki posežu i služe se različitim metodama da vas kao putnika prevare, ali i ozlijede. Ljudski je život, nažalost, na nekim mjestima potpuno bezvrijedan. Ipak, uz dobru pripremu, informiranost, organizaciju, poštivanje lokalnih zakona i zdrav razum mnoge se opasne situacije mogu izbjeći. Postoje i one situacije koje se uz svu pripremu nažalost ne mogu izbjeći. To je svojevrstan rizik koji u konačnici može postati i nagrada jer je dobitak od putovanja nešto nemjerljivo za naš osobni razvoj. Iako sam iskusila i fizičke napade (u glavom gradu Nikaragve, Managui, napali su nas zbog pljačke noževima i pištoljima, puno veću opasnost na putovanjima predstavljaju bolesti koje tamo vrebaju. Za pljačkaše, kao u navedenom slučaju, rješenje je da uvijek u džepovima imate spremne sitne dolare kako bi se napadači zadovoljili barem nečim i pustili vas neozlijeđene.

Scena: Jeste li se ikad na tim putovanjima susreli s epidemijama?

Nisam se susretala baš s epidemijama tipa ova o kojoj svakodnevno neizostavno čitamo i slušamo u svim svjetskim medijima, ali jesam sa svakakvim egzotičnim ili endemskim boleštinama koje obitavaju u mnogim dijelovima svijeta. Za neke većina ljudi nikad nije ni čula.

Najveća i najozbiljnija prijetnja na putovanjima Afrikom, ali i u mnogim drugim dijelovima svijeta, uvijek je bila malarija – parazitska bolest koji prenosi ženka komarca Anopheles. Komarac je inače i službeno ubojica broj jedan u životinjskom svijetu i bolestima koje prenosi svake godine odnosi više od milijun ljudskih života.

Scena: Kako je vrijeme epidemije, manje se putuje, no vi ste ipak putovali po Europi i Istri. Što vam je s tih putovanja posebno zanimljivo?

Ono što je svakako zanimljivo svakom putniku namjerniku, osim nepoznatih posebnosti, je i doživljaj svjetski poznatih atrakcija i destinacija poput npr. Venecije. U vrijeme epidemije ona je lišena masovnog turizma, odnosno točnije rečeno, lišena je turista u potpunosti. Teško je opisati osjećaj boravka na tako znanim mjestima kao što su Trg svetog Marka, pogled na most Uzdisaja ili Rialto, bez, doslovno, ijednog jedinog turista. Venecija je uvijek bila jedinstvena i zavodljiva, a ova situacija je dozvolila da grad bude doživljen u svoj svojoj raskoši. Naravno, trebalo je pogoditi pravi trenutak kad se tamo moglo putovati relativno bezbolno, a da vrijeme bude savršeno. Zbog toga bi svoj posjet Veneciji u studenom prošle godine stavila uz bok nekim od svojih najdražih putovanja diljem svijeta. Naša Istra je, bez obzira na epidemiju, uvijek magična i tamo uvijek rado odlazim s obitelji.

Scena: U koje države biste se opet vratili?

Svaka zemlja je na meni ostavila traga, ali ako baš moram navesti neke u koje bi se uvijek iznova vraćala onda su to svakako Mozambik (fenomenalna hrana, kulturne posebnosti, lijepe plaže), Ruanda (zbog prirode i ljudi), Solomonski otoci (ljudi, priroda, nepregledne mogućnosti istraživanja tradicionalnih običaja), Bahami (najljepše plaže koje sam ikad vidjela), Vanuatu (fascinantni kultovi i rituali), Filipini (dragi ljudi, mnoštvo predivnih otoka), Zimbabve (egzotična priroda), Ekvador (zbog nevjerojatne flore i faune Galapagosa), Australija (nevjerojatna ljubaznost i pristupačnost ljudi, prekrasna priroda), Peru (fenomenalna kulturna raznolikost), Barbados, Meksiko, Kolumbija, Moldova, Libanon, Maroko, Bolivija, Tanzanija, Butan, Ukrajina, Indija, Bjelorusija…

Scena: Što su vas ta putovanja naučila u životu?

Strpljenju, toleranciji, snalaženju i prihvaćanju drukčijeg. I da uvijek mogu više od onog što mislim da mogu.

Scena: Je li u planu i neka nova knjiga?

Dugujem izdavaču nastavak ‘Nepodnošljive lakoće putovanja’… Ali s obzirom na to da sad u životu kraj sebe imam jednog znatiželjnog trogodišnjeg ljubitelja avanture i istraživanja, koji, kako mi se čini, jednakim žarom kreće na putovanja, možda se prije toga iznjedri jedan zajednički uradak u vidu putopisne slikovnice.