Modni osvrt: Branka Vučetić Atletić
Definirati uspjeh je teško. Ipak, za uspjeh svakako možemo tvrditi da hrani ego. Svakodnevno radimo, stvaramo i nadamo se da će i male stvari donijeti uspjeh i nahraniti ego.
Ako kreativno stvaramo i ocjenu uspješnosti prepuštamo drugima tada će bilo koji oblik pohvale i uspjeha nahraniti ego.
Što ako uspjeh izostane? Stvara se osjećaj gladi. Ponekad je dobro ostati gladan zbog saznanja i tog osjećaja.
Kad je u pitanju modni dizajn i kreativan rad, koji je bio prikazan na Perwoll Fashion hr-u, ocjena uspješnosti dizajnera i njihovih kolekcija ostavljena je modnoj kritici i svakako publici.
Ostaje pitanje, ima li samokritike i hoće li pojedinci ostati gladni ili skupljati s raznih portala mrvice pozitivne modne kritike.
Modni događaj Perwoll Fashion.hr otvorila je Aleksandra Dojčinović. Kreatorica koja odlično pronalazi put dopadljivosti i onog što kupci traže.
Ovu sezonu vratila se svojem prepoznatljivom stilu i ženu predstavila ženstveno, dopadljivo kao pravu porculansku figuru, uz izvrsne frizure u suradnji s Katicom Topčić, kao i svježi izgled kojem je pridonio make up. Kad joj nedostaje kreativnog pomaka, odlično ga nadopunjava pravilnim odabirom cipela i torbi. Jedan od najjačih aduta je vješta kombinacija različitih struktura tkanina i materijala, kao i rafinirani odabir boja. Istraživanje volumena kao što su volani i forme, odnos plošnog i voluminoznog to je jedino područje u kojem bi trebalo biti više promišljanja. Dojčinović svakako pripada onim kreativcima kojima ne treba puno kako bi stvorili lijepo i dopadljivo.
Druga večer donijela je grupu posve različitih pristupa u načinu odijevanja.
Zoran Mrvoš i Ogi Antunac se preko crne tkanine igraju kompozicijom unutar odjevnog predmeta te vješto stvaraju različite odnose dužina, otvore ili puštaju da tkanina slobodno pada. Kako iz sezone u sezonu koriste crno i stvaraju svoju priču unutar odjevnog predmeta, teško je ne oteti se dojmu da su kolekcije slične. Samo pojedinci mogu uočiti različitost ili pak oni koji teže takvom stilu odijevanja.
Ivana Popović i dalje provokativno bez puno konstrukcije i tehnoloških zahvata postavlja svoju modnu priču.
Martina Felja iz sezone u sezonu koristi isti pristup usko pripijene haljine od pletiva umjetnog vlakna koja i nadalje ima tehničkih nedostataka.
Zoran Aragović je pokazao umijeće koje pripada grupi rijetkih kreatora kao što je Derek Lam i Dries van Noten.
Spojiti različite boje, različite tkanine, a pri tome ne napraviti kaos već čvrst i postojan modni odjevni predmet mogu rijetki pojedinci. Kroz šarenu igru izvrstan odabir svih modnih dodataka, kao i ‘agresivnu šminku ‘ te upečatljivu frizuru, koju je sa svojim timom izradila Katica Topčić , on dominantno bez straha pokazuje da je potrebno znanje kako bi se spojila tri elementa.
Za treću večer ne možemo utvrditi kako je bilo novosti u odabiru tkanina, drugačijim krojevima ili pak dobrim tehnološko izrađenim odjevnim predmetima. Rijetki su kreatori preporučili tkanine izrađene od prirodnih vlakana pa su tako za nadolazeću sezonu tkanine, pletiva, imale prizvuk ‘poli’. Kako već odavno znamo poliakrili, poliesteri, poliamidi zavladali su svijetom pa ih kreatori rado koriste. U Hrvatskoj se ‘poli’ rado koristi jer su takve tkanine i pletiva pristupačna zbog niske nabavne cijene. One dojmom mogu podsjećati na svilu ili vunu radi mekanog pada ili pak krutog volumena.
Uz kronični nedostatak cipela na našem tržištu, većina posuđenih vrtjela se u krug i to s vidljivom bijelom zaštitom na potplatu.
Ipak, najveći nedostatak na tržištu su educirani konstruktori, koji znaju pročitati modne skice, razumjeti i postaviti kroj u traženi oblik. Tako često vidimo odlične ideje koje zbog tehničkog nedostatka postaju nenosive i loše u dojmu. Zato se koriste provjereni standardni krojevi za večernje haljine. Većinom je to rez u struku kako bi volumen donjeg djela bio širok. Rukavi na kaputima su bez pravilne kugle rukava, a muški sako često ima dubinu rukavnog izreza koja više nije aktualna kao ni forma samog tijela. Uske haljine u stalnom su pokretu ‘prema gore’. Neugodno zatežu i pri hodu stvaraju nabore u stražnjem dijelu što je još više naglašeno kad su zatvarači sašiveni cijelom dužinom. Treba upozoriti da se konstrukcija takvog oblika ne radi od baze kroja tijela, već baze bez ušitaka koju treba znati napraviti.
Tijekom tri večeri vidjeli smo i kolekcije koje su odisale jednostavnošću.
Takav pristup imala je kolekcija Marine Dizajn. Jednostavnog kroja, pravilno odabrane tkanine, kroz akcent boje i forme dala je odjevnim predmetima svježinu i ljepotu.
Ivica Skoko je ostao vjeran svom glamuru, kao i kolekcija eNVy room.
Ana Marija Ricov je u nepromijenjenom smjeru gradila kolekciju pomoću krivulja i otvora ne upuštajući se u višetonsku uporabu tkanina.
Za Branku Donassy, možemo reći da je otvorila i zatvorila modnu prezentaciju Perwoll Fashion hr.
Modna kritika će sigurno pozitivno ocijeniti njezin modni projekt. Razlog tome je što postoje dvije grupe – oni koji Brankinu poruku razumiju i oni koji ništa drugo neće napisati osim ponavljanja već napisanog.
Prava je šteta što njezin projekt nije bio prvi dan Perwoll Fashion.hr-a kako bi dala uputu u kojem smjeru se može kreativno izražavati. Poruka je bila jasna kako se ‘poli’ u krizi može koristiti i stvoriti vrijedan projekt.
U groznici kako zaraditi, kako privući kupce, koliko naplatiti, kako pokriti troškove, izrađen je ne mali broj odjeće koja bi trebala naći put do kupca. Upravo ta nestrpljivost dovela je do hiperprodukcije, odjevnih predmeta koji kreativno i tehnički nisu interesantni pa će većina takve odjeće i dalje ostati na vješalicama u trgovinama ili malim radionicama.
Projekt Donassy nije izvorno skup. On ima svoju visoku cijenu, koja sadrži dugogodišnje iskustvo, znanje konstruiranja, inteligenciju i sposobnost da se uhvati u koštac s materijalom koji nije nimalo podatan da bi postao ‘odjevni predmet’. Igrajući se vješto volumenom, dobro koristi prozirnost i punoću, svjetlucavost kroz strukturu materijala i pokazuje kako je sve to moguće izraditi u filcu, organdiju, vunenom flanelu. Koristi novi način spajanja krojnih dijelova pomoću metala, koji i u slučaju navedenih tkanina mogu izvrsno poslužiti i dati potpuno nov pristup ‘šivanju’.
Silvio Ivkić i Marija Kulušić je mladi dvojac koji treba pohvaliti. Oni su pokazali kolekciju koja je od početka do kraja imali kontinuitet. Iako crno, odnosno bijelo kao osnova za kreativno izražavanje može djelovati kao odabir u kojem se ne može previše pogriješiti, na lijep i pravilan način postavljen je svaki rez, a količina prozirnog i mat u dobrim je kompozicijskim odnosima.
Ovaj mladi dvojac pružio nam je nadu da se na našoj modnoj sceni mogu pronaći oni dizajneri koji su obrazovanjem stekli znanje kako izraditi kolekciju. Nadamo se samo da će nastaviti graditi svoj put u jednako dobrom smjeru. Da ovo nije samo jedan školski rad kako bi dobili pozitivnu procjenu.
U završnoj večeri također je kolekciju prikazao Ivica Klarić koji ustrajno radi muške odjevne predmete. Poznat po izradi sakoa klasičnog kroja uspio je u detaljima dodati duhovitost. Igrajući se s velikim prošivima koji se u standardnoj izradi koriste da bi držali ramenice, odnosno da bi na rukav prišili privjesnice, on ih stavlja kao ukras na svoja ‘klasična odijela’. Tako je klasici dodao modernu notu.
Moda kao fenomen važna je i uvijek pronalazi svoju publiku pa uskoro očekujemo nova modna događanja.
Foto: Zvonimir Atletić
Fotogalerija: [nggallery id=292]
