Ekskluzivno…

“Kad jednom uđeš u bit Putokaza, Putokaz si zauvijek…”

Miranda Đaković je osnivačica Putokaza i neumorna autorica svih njihovih pjesama. Scena.hr je s Mirandom otplovila u 1984. godinu kad su ‘Putokazi‘ započeli svoj put na glazbenoj sceni. Putokazi obljetnicu slave s novim albumom ‘Porculan’ koji govori o čovjekovom intimnom putovanju iznutra. Valjalo bi zastati i otkriti tko smo, kaže Miranda, a kad to otkrijemo, sreća nije nedostižna već je tu u nama.

Scena: Putokazi slave trideset godina vrijednog i uspješnog rada na glazbenoj sceni. Kako je nastala ideja za Putokaze?
Naš se put proteže od 22. veljače 1984. godine, ideja je došla spontano, željeli smo biti putokazima drugačijeg glazbenog promišljanja pa otud i ime. Počeli smo kao mješovita vokalna skupina s nekoliko članova, potom prerasli u mješoviti pjevački zbor, a od 2003. godine djelujemo kao ženska vokalna skupina. Kroz Putokaze je prošlo 400 pjevača kroz deset pjevačkih generacija, a svaka generacija unijela je nešto svoje, nešto drukčije od prethodne. Znali smo imati 20 do 25 pjevača unutar koncertne postave te istovremeno i 40 pjevača u srednjoškolskoj, juniorskoj grupi. U takvom smo broju radili od početka devedesetih pa do 1995. godine. Radeći na artističkim projektima, od Nove Zemlje na dalje, ansambl smanjujemo na osam pjevačica, ne samo zbog zvuka već i praktičnih razloga, troškova putovanja. U tom broju djelujemo i danas.
Iz osnivačkog žara i entuzijazma pa sve do složenijih i zahtjevnijih glazbenih projekata, stvorili smo u međuvremenu 13 različitih glazbenih projekata. Ispisali i pokoji redak u povijesti hrvatske glazbe u kojoj konceptualno istražujemo suvremenu pop glazbu.

Scena: Prva ploča…?
Prva naša LP ploča 1987. bila je jednostavnog naslova Putokazi. I sljedeći projekt iz 1989. bio je autorski, ali nikad nije izdan na nosaču zvuka. Devedesete počinjemo s obradama Beatlesa, mjuzikala i filmske glazbe pa otud i LP ‘With Respect for the Beatles’ te CD-ovi ‘Good Morning Musicals’ i ‘The End Collection’. Suradnjom s Elvisom Stanićem ulazimo u svoje novo desetljeće kojeg obilježavaju etno zvuk i projekti Zemlja, Nova Zemlja, Hrvatske uspavanke i etno kompilacija Treća Zemlja. U 21. stoljeću ponovno radimo zaokret s novim autorskim potpisom i trip-pop zvukom pa otud CD Androida sa skladateljem Duškom Rapotecom Uteom pa nagrađivani Androida.Remixed, naš prvi i dvostruki DVD Stroj.22.2.22. te pretposljednji elektro pop CD Mjesec iz 2009. sa skladateljom Iztokom Turkom. Stalno se mijenjamo, evoluiramo u autorsko-izvođačkom rječniku i to je oduvijek bila osnovna intencija u biranju repertoara.

Scena: Jeste li tada mislili da ćete trajati toliko godina?
Ne, nismo se tome nadali. No biti dijelom Putokaza značilo je i znači prepoznati kvalitetnu glazbu i predati joj se. Tu smo dobrovoljno, pjevali ili ne, tako mislimo i vjerujemo u to. Tako je sve počelo, eto traje i do danas…

Scena: Bili ste prvi predstavnici Hrvatske na Eurosongu, kako ste se osjećali?
Uplašeno i ponosno, pritisak je bio velik. No uz časne izuzetke Eurosong je dobrim djelom izgubio smisao svog postojanja i kao vrhunska parada kiča postao samom sebi svrhom.

Scena: Koliko se tadašnje vrijeme na glazbenoj sceni razlikuje od današnjeg?
Ne želimo instant uspjeh. Naši su projekti zimzelena vrijednost, a svaki ga novi naraštaj doživljava u skladu sa svojim iskustvom. I tradicija može imati stotine lica, a naš rad pokazuje jedno od tih lica. Nekako smo izuzeti od vremena i prostora, uvijek pratimo trendove, ali istovremeno držimo nešto svoje nedirnutim. No glazba se digitalizirala, postala je besplatna, konzumerizam je doveo do toga da se sve brže stvara i sve znatno kraće traje. Istovremeno, troškovi su za kvalitetnu produkciju jednako visoki, a paralelno prosječan slušatelj gotovo da i neće uočiti razliku između vrijednih koncepata i mora kućnih producenata s osobnim računalima. Vjerojatno nitko ne može predvidjeti u kom će pravcu glazba za prodaju i top ljestvice dalje ići jer i koncept ring tonova za mobilne uređaje možda u skoroj budućnosti prepusti štafetnu palicu nekom novom izumu za kratkotrajnu zaradu. Istovremeno, dugotrajno će ostati prave vrijednosti poput institucije Putokaza čija će prava vrijednost biti spoznata vjerojatno dugo vremena nakon što više ne budemo radili. To nas ne rastužuje jer najviše uživamo dok stvaramo ono u što vjerujemo kao što nas i beskrajno raduje činjenica da umjetnost koju stvaramo, neke ljude čini sretnim i u vremenu sadašnjem.

Scena: Svih tih godina njegujete svoj glazbeni izričaj, stvorili ste neku svoju čarobnu glazbenu kutiju koja je preživjela sve  transformacije na glazbenoj sceni, je li to bilo lako?
U svojih 13 albuma, nastojali smo pokazati da postoji glazbena alternativa. Nismo radili glazbu za sviđanje već smo izlazili s materijalima u koje smo vjerovali! Naše projekte, koliko god bili glazbeno ili stilski različiti, krase iskrenost, profesionalni pristup i glazbeni stav. Izvan smo struje i glazbe s interesom, izvan ikakvih lobija, klanova, menadžmenta. Nije lako, dakako. U životu biraš stranu. Ili prodaješ kožu ili spašavaš dušu. A strana Putokaza je davno izabrana. Nismo dovoljno zastupljeni na radio postajama, u medijima. Komercijalnost je osnovni kriterij mnogih radio postaja i medija, rijetki su glazbeni urednici otvorena duha.

Scena: Putokazi pjevaju na svom jeziku, kako je nastao taj jezik i ta ideja?
Na albumu Nova Zemlja iz 2000. godine pjevamo Helejskim jezikom, jezikom našeg zamišljenog planeta Helleya, Nova Zemlja. Helejski jezik samo je ista slika s druge strane ogledala. Promišljanje života jer život je ipak nešto više od  dnevne repeticije i ponavljanja.

Scena: Gdje pišete pjesme?
Inspiracija dođe, ode, pojavi se i nestane. Ja ponekad budem tamo gdje i ona, hodajući, razmišljajući, svirajući, promatrajući… i tiho pribilježim riječi i tonove.

Scena: Koja uspomena vam se najviše urezala u sjećanje s nastupa Putokaza?
Bilo bi neiskreno kad bih istaknula bilo koji od tisuću nastupa, ali bit ću iskrena da su nastupi u pravilu olakšanje, emotivni i kreativni naboj događa se obično na bezbrojnim probama.

Scena: Šapnite nam što još ne znamo o Putokazima?
Puno braće i sestara prošlo je kroz Putokaze, ali i deset parova od kojih su njih pet (para) svoju povezanost kroz glazbu i Putokaze okrunili i brakom. Čak već imamo i drugu generaciju, dvojicu mladića, sinova od dva para koji su počeli dolaziti na naše probe. Prelijepo!

Scena: Važno za istaknuti…?
Odavno smo pripadnici glazbenog kruga koji hrvatski etno promišlja kao vrijedan proizvod za prezentaciju svijetu. Kontinuirano, s Albumom ‘Zemlja’ iz 97., ‘Nova Zemlja’ iz 2000., ‘Hrvatske uspavanke’ iz 2002. do posljednje kompilacije ‘Treća Zemlja’ iz 2008. Nastojimo predstavljati etno kao plod univerzalne vrijednosti i kulture! Tako nam je iznimna čast  bila predstaviti hrvatsku etno glazbu na EXPO-u , u Japanu, 2005., ili 1997., kad je na Natječaju Radio France Internationala, u  Finale, u  sedam najboljih od 150 glazbenih projekata Srednje Europe, ušao naš projekt ‘Zemlja’. 2009. gostovali smo na etno Festivalu u Burgasu, u Bugarskoj.

Scena: Obljetnicu proslavljate s novim albumom ‘Porculan’, kako je album nastao, gdje se snimao, o čemu govori?
Porculan je album za kojeg ne sumnjamo da će našu iskrenost publika znati prepoznati. Govori o čovjekovom intimnom putovanju iznutra. Valjalo bi živjeti trenutke sada i ovdje. Valjalo bi zastati i otkriti tko smo, a kad to otkrijemo, sreća nije nedostižna. Već je tu u nama. O tome govori naš ‘Porculan’. To je album pun glazbenih obrata i na njem još dublje istražujemo suvremenu pop glazbu. U sebi vješto uklapa i etno zvuk Nove Zemlje i trip pop Androide i elektro pop zvuk našeg pretposljednjeg albuma Mjesec. Sjajnu glazbenu produkciju potpisuje Iztok Turk, a neobično i hrabro, porculanski bijelo likovno oblikovanje omota osmislio je Saša Ostojić. Na albumu pjevaju Ivana Blaškan, Iva Sabolić, Dolores Marinić, Andrea Stanišić, Antonia Svetina, Ana Jerčinović, Martina Baričević, Gracia Ljaći, Mia Doričić i Nera Butigan.

Scena: Što možemo od Putokaza očekivati u budućnosti?
Kako bude, bit će dobro, svemir će se potruditi da bude dobro. Pričekat ćemo da glazba i priča Porculana zažive kod publike. Zato su tu najavni singl i video Ja, ti. Potom promotivni koncerti. No dogodila se spontana inicijativa da se stvori nova priča koja će povezati i sve stare priče. Govorim o obljetničkom koncertu svih pjevačkih generacija dosad. Probe nam pokazuju, da, već smo započeli s probama dojučerašnjih generacija, da bez obzira što je za neke pjevače prošlo i više od 20 godina od pjevanja da su se svi brzo nakon samo jedne probe uklopili u zajednički rad kao da nikad nisu ni prestali dolaziti na zajedničke susrete, što znači, našalila bih se, kao kad jednom naučiš voziti bicikl, znaš ga voziti zauvijek. Kad jednom uđeš u bit Putokaza, Putokaz si zauvijek. Već sada osjećamo da će koncert biti energijski izvor za pamćenje i mjesto napajanja nekih budućih generacija.

Foto: Press