Dnevnik Maje Paole Sestrić: U trudnoći je u središtu pažnje majka koja najviše proživljava sve promjene u njezinom tijelu. Najviše razumije što trudnoća donosi, čita članke i literaturu o trudnoći, informira se i uredno prati iz tjedna u tjedan novosti. Kad pričamo o tatama, teško da se muškarci mogu poistovjetiti s tim osjećajem djeteta u trbuščiću, ali to ne znači da oni ne uživaju u trenucima trudnoće. Nije tajna da se mnogo puta plaše pokazati svoje prave emocije jer su oni ‘jači spol’, ali kad-tad se i oni slome. Kroz pažnju, razumijevanje, brigu, puno ljubavi i podršku pomažu majkama da tih devet mjeseci prođe u što mirnijem tonu.
U mom slučaju je jednostavno – ne želim odati baš sve detalje jer neki nisu ni bitni, a i neki nisu za javnost. Ali mogu pisati o nekim situacijama kako se ‘moja bolja polovica’ snalazi u novoj ulozi.
Andrija je tip muškarca koji drži sve pod kontrolom pa tako i moju trudnoću. Od prvog trenutka je velika podrška. Razumije moje nagle promjene raspoloženja, koje koliko god kontrolirala, nekada jednostavno izađu na vidjelo. Nije paničar pa ako me i nešto zaboli rješavamo na lagani način, bez puno stresa. Unosi ravnotežu u cijelu situaciju pa je sve puno lakše. Najvažnije mi je da se mogu u bilo kojoj situaciji osloniti na njega i da će pronaći način kako nešto srediti. Prati me na preglede, pomaže u penjanju uz stepenice, pomogne u svakodnevnim obavezama. A zadržao je i dalje svoju ‘mušku stranu’. Iako on ne zna kako se točno osjećam, trudi se razumjeti. Uživa u trbuščiću koji raste i već sada planira aktivnosti koje će on i beba raditi zajedno. Ja ne volim da me se tretira kao da ništa ne mogu sama. I ne dopuštam da on radi stvari koje mogu sama obaviti. Ako je neki problem, Andrija zna da to nisu moji hirovi, nego da je danas dan kad mi treba malo više pomoći. Sve obavljamo i dijelimo skupa.
Od prvih pokreta bebe u trbuhu, novih informacija o trudnoći, apsolutno je u sve upućen.
On je spreman na novonastalu situaciju i odlično se snašao u njoj. Iako ja ništa posebno nisam morala govoriti niti tražiti. Da se ne bi reklo da samo majkama treba pomoć. Treba i budućim tatama. I oni su zbunjeni i preplašeni i zabrinuti kao i mame. I njima treba pažnje, razumijevanja i podrške. To je vrijeme kad se dvije osobe brinu o mališanu koji tek treba doći na svijet. Ako i prije nisu bili, sada je vrijeme da postanu kao jedno.
