U kinu Tuškanac – Retrospektiva Nannija Morettija
Studeni u zagrebačkom kinu Tuškanac počinje u talijanskom stilu. Od 2. do 6. studenog bit će prikazana jedinstvena retrospektiva genijalnog Nannija Morettija, međunarodno najcjenjenijeg talijanskog autora 1990-ih.
Retrospektivu pod nazivom Autobiografska fikcija Nannija Morettija otvara izvrsna humorna drama Dragi dnevniče (1994) nagrađena u Cannesu, a uvodnu riječ o autorovu stvaralaštvu održat će filmologinja Nika Petković. U nastavku programa slijede filmovi Crveni lob, Bianca, Travanj, Misa je gotova, Sinova soba, Moja majka, Imamo Papu i Zlatni snovi.
Redatelj, scenarist i glumac Nanni Moretti posve je neovisna i gotovo apartna umjetnička osobnost koja se u angažiranim autorskim djelima ne libi društvene kritike i jasnog iznošenja lijevih političkih stavova.
Njegovi „autarkijski” filmovi dinamične su i humorom bogate društvene satire zahvaljujući kojima se afirmirao kao zaigrani i angažirani ljevičar s ulica Rima, a kao jednog od najznačajnijih suvremenih talijanskih filmaša, često s nizom referenci na druge filmske naslove te zbog humoristički intoniranog bavljenja društveno angažiranim temama često ga uspoređuju i s Woodyjem Allenom.
Retrospektiva Portreti: Autobiografska fikcija Nannija Morettija u kinu Tuškanac počinje izvanrednom humornom dramom Dragi dnevniče (1994), poluautobiografskim autorovim ostvarenjem u kojem glumi samog sebe. Riječ je o omnibusu oštroumnih referenci na povijest talijanskog filma i šire europske kulture, kojim se možda i ključno afirmirao izvan granica Italije. Za režiju filma je nagrađen kao najbolji redatelj u Cannesu, a film je osvojio nagradu David di Donatello za najbolji film i glazbu. Uoči projekcije, uvodnu riječ o Morettijevu stvaralaštvu održat će filmologinja Nika Petković.
U srijedu je na programu komedija Crveni lob (1989), u kojoj je Moretti priču izgradio oko vaterpolske utakmice. Pritom je taj milje iskoristio da bi se kroz metaforu o gubitku pamćenja protagonista pozabavio ideološkom krizom talijanske ljevice i komunističke partije, kreiravši intrigantan komentar talijanske društvene stvarnosti 1980-ih.
Iste večeri je i crnohumorna drama Bianca (1983), četvrto Morettijevo satirično intonirano i politizirano djelo s Micheleom Apicellom kao protagonistom koji funkcionira kao njegov svojevrsni filmski alter-ego, a sam ga i glumi. Dinamičan i sigurno režiran film još je jedno prepoznatljivo autorovo ostvarenje.
Četvrtak je rezerviran za Travanj (1998), autobiografsku komediju koja ponajprije funkcionira kao antiposveta talijanskom premijeru Silviju Berlusconiju. Priča je to o redatelju koji u filmu stvarnost ne uspijeva ogoliti na način na koji to želi, a biva prisiljen baviti se suvremenim političkim temama i njihovim akterima.
U nastavku slijedi humorna drama Misa je gotova (1985) nagrađena Srebrnim medvjedom u Berlinu, jedini od prvih šest autorovih filmova u kojem protagonist nije Michele Apicella. Ipak, protagonist filma, otac Giulio, slično je zaokupljen egzistencijalnim dvojbama, a Moretti i u ovom filmu daje jasan i vjerodostojan prikaz talijanskog društva onog vremena.
Petak donosi dramu Sinova soba (2001) kojom je Moretti napravio otklon od svog dotadašnjeg prosedea, realiziravši izuzetno ozbiljnu, mirnu obiteljsku dramu. Riječ je o uvjerljivoj priči koja je istovremeno tragična i tjeskobna, ali i topla, humanizmom natopljena i terapeutski usmjerena.
Film je ovjenčan Zlatnom palmom i nagradom FIPRESCI u Cannesu. Slijedi Moja majka (2015), nagrađena nagradom Ekumenskog žirija u Cannesu, izuzetno šarmantno djelo koje se bavi filmom i filmskim cehom, ujedno i jedna od najdojmljivijih posveta nastavničkom zvanju i prosvjetarima, koja imponira i prividnom lakoćom kojom Moretti prelazi iz jednog emotivnog registra u drugi.
U subotu slijedi drama Imamo Papu (2011) koja je u vrijeme premijere izazvala prosvjede nekih Vatikanu bliskih medija, iako djelo posve benigno zadire u suštinska pitanja sposobnosti i spremnosti na potpunu predanost vjeri i služenju Bogu, isključivo u smislu propitkivanja čvrstine i dubine vlastite religioznosti pape te njegova pristajanja na odricanja od malih ljudskih slabosti i sitnih zadovoljstava.
Program zatvara humorna drama Zlatni snovi (1981) u kojoj Moretti vrlo učinkovito koristi motiv filma (sna) u filmu, i na filmskoj javi i u snu umećući neke biografske elemente, intenzivno se baveći i psihoanalizom, a film obilježava i velika doza (auto)ironije.
Portreti: Autobiografska fikcija Nannija Morettija
Utorak, 02.11.
19:00 Uvod: Nika Petković, filmologinja
Dragi dnevniče / Caro diario (1994), 100′
Srijeda, 03.11.
19:00 Crveni lob / Palombella rossa (1989), 89′
21:00 Bianca / Bianca (1983), 96′
Četvrtak, 04.11.
19:00 Travanj / Aprile (1998), 78′
21:00 Misa je gotova / La messa è finita (1985), 94′
Petak, 05.11.
19:00 Sinova soba / La stanza del figlio (2001), 99′
21:00 Moja majka / Mia madre (2015), 106′
Subota, 06.11.
19:00 Imamo Papu / Habemus Papam (2011), 102′
21:00 Zlatni snovi / Sogni d’oro (1981), 105′
Svi filmovi imaju hrvatske podnaslove.
Cijena ulaznice 25 kuna.
Program Retrospektiva talijanskog autora Nannija Morettija je realiziran u suradnji s Talijanskim institutom za kulturu i Veleposlanstvom Talijanske Republike u RH.
kinotuskanac.hr
Foto: Press – Tuškanac – Portreti Nannija Morettija