Za portal Scena.hr…
Kroz uloge stalno spoznajem nešto novo… Nekada dođeš do vrlo zanimljivih skrivenih kutaka svoje duše jer se stalno možeš igrati, iskušavati granice bez posljedica, za razliku od života, rekao je glumac
Filip Juričić u predstavi ‘Bljesak zlatnog zuba igra‘ igra, kako kaže, jednog seoskog žmuklera.
– Uloga je odlična i to će biti sjajna predstava. Igram sitnog kriminalca koji ima srce dušu i šarm te se nadam da ću sve te nivoe uspješno iznijeti na scenu – objasnio je glumac za portal Scena.hr. Svečana premijera predstave će biti 30. listopada u zagrebačkoj Komediji. Filip izbjegava rituale prije predstave.
– Jer to kod mene jako brzo uzme maha. Recimo da je ostao dolazak sat vremena prije predstave, ispijanje kave i lagano ponavljanje teksta i atmosfere u glavi – priča Filip. Glumcu je najveći strah da pred publiku izađe nespreman, a jedna od najdražih uloga mu je vitez Hans u predstavi ‘Ondine’ na Dubrovačkim ljetnim igrama. Filip kaže da je jednakim žarom zaljubljen u kazalište kao i na početku karijere.
Ljubav prema kazalištu
– To je kao i s pravom zaljubljenosti, ima svoje uspone i padove, ali u ovom trenutku mogu reći da je moja zaljubljenost velika i snažna, baš uživam u probama. Kroz uloge stalno spoznajem nešto novo, preispitujem stavove, mijenjam ih i to je ono najljepše. Nekada dođeš do vrlo zanimljivih skrivenih kutaka svoje duše jer se stalno možeš igrati i iskušavati granice bez posljedica, za razliku od života – naglasio je glumac. Dodaje da je zadovoljan kako se njegova glumačka karijera razvijala.
Djetinjstvo
Filip je odrastao uz oca glumca Pere Juričića i kazalište, pa se prisjetio omiljenih predstava iz djetinjstva.
– Bio je to Bourekov Hamlet u kojem je igrao moj tata jer sam ga gledao barem pedeset puta i znao cijelog napamet. I ‘Eko Eko’ u kazalištu Trešnja jer mi je kao djetetu bilo omogućeno da zaronim u jedan sasvim drugačiji svijet – ispričao je Filip. S obzirom na to da je često zbog uloga netko drugi, upitali smo Filipa je li ikad zaboravio na sebe.
– U mladim danima, kad bih se pretrpavao poslom, to zna biti jako naporno jer si premalo vremena u danu ostaviš za biti onaj koji jesi. Ili glumiš ili nešto isprobavaš i s tim količinama treba biti oprezan – istaknuo je nagrađivani glumac.
“Kazalište je živa stvar…”
Filip glumi u predstavi ‘Dobre duše iz Sečuana‘ u kojoj se postavlja pitanje može li dobar čovjek preživjeti u ovom svijetu.
– Iskreno, teško. Kroz život moraš izgraditi nekakav obrambeni štit što ne znači da više nisi dobar. Znate da se u našem narodu misli da kad je neko predobar da je zapravo glup i u tome ima istine. Vrlo zanimljiv tekst i to propitivanje, dok smo radili na njemu, mogu nazvati svojevrsnom avanturom – kazao je Filip. A koliko se kazalište posljednjih godina promijenilo…
– Kazalište je živa stvar i kao takvo se stalno mijenja, dolaze novi trendovi, nove ideje, pokušaji, ali u bazi ono ostaje isto i mislim da se uvijek vraća na to da ispriča priču u kojoj će publika uživati i tih dva, tri sata ne misliti na ništa drugo. Tako je preživjelo tri tisuće godina i živjeti će i dalje unatoč internetu i nekom digitalnom vremenu s kojim se više bore film i televizija. Živi glumac na sceni i publika, koja iz mraka promatra njegovu igru, će živjeti zauvijek – smatra Filip.
Otkrio nam je i što je za njega trenutno najveći apsurd vremena u kojem živimo.
– Meni je najveći apsurd politika i način na koji se ona vodi – naglasio je. Filip utočište od briga pronalazi u obitelji.
– Doma dok kuham i pospremam, na vikendici dok sadim voćke, s prijateljima na kavici, s familijom… – objasnio je glumac.
Foto: Press arhiva
