Intervju…
Za portal Scena.hr
Leona Paraminski sa suprugom trenutno živi u Santa Barbari. U razgovoru za portal Scena.hr glumica se prisjetila svoje prve uloge, otkrila je kakve uloge voli igrati, ispričala je kako se snašla u Americi te planovima.
Scena: Prvu ulogu imali ste u predstavi ‘Pepeljuga’ u osnovnoj školi, čega se sjećate iz te predstave?
Sjećam se samo nekoliko stvari – osjećala sam veliko uzbuđenje i zanesenost i da sam uživala dok sam glumila ‘Pepeljugu’! Bila je to dobra predstava…
Scena: Kad ste shvatili da je gluma to što želite?
Kad sam bila mala imala sam osjećaj da ću biti glumica, oko pete, šeste godine života. Imala sam osjećaj da je to to, točnije da će to biti moj poziv, zanimanje, da će me odrediti u životu… Kao da drugog izbora nije ni bilo. Teško vam to mogu opisati riječima. Često u životu imam dobar predosjećaj, dobru intuiciju i ostvaruje mi se što želim, samo ponekad ne i brzinom kojom bi možda htjela. Još uvijek se učim strpljivosti.
Scena: Koja uloga u karijeri je na vas ostavila najsnažniji dojam?
Pa svaka je ostavila trag u meni na svoj način i svaka uloga mi je bila najbitnija u tom trenutku. Ponekad bi mi se uloge isprepletale i sa životnim okolnostima. Čudni su putevi nas i naših uloga koje igramo.
Scena: Koja vam je uloga bila možda najteža?
Najteže, najzahtjevnije uloge bi mi na kraju bile najlakše, a kad je nešto naizgled lako za napraviti, to mi je uvijek bilo teško. Recimo kad sam na Akademiji trebala pročitati neki novinski članak, bilo mi je izuzetno teško, nije mi išlo, stalno sam tražila još nešto iza toga očito, ali Shakespeareovi monolozi su mi bili takva predivna lakoća, ne pitajte me zašto. Volim teške i pomalo mračne uloge.
Scena: Koju ste životnu lekciju naučili kroz svoje uloge?
Kroz sve svoje uloge sam rasla na neki način i naučila jako puno stvari o sebi i o drugima, ali i prirodno sam sazrijevala s godinama. To je ljepota glumačkog posla da možeš proći razne faze jedne osobnosti, jednog ljudskog karaktera u koji vrlo duboko uđeš i svaki put naučiš jako puno. Kompleksna smo bića i toliko jedinstveni! S raznim glumcima ista uloga bi uvijek bila drugačija!
Scena: U Hrvatskoj ste stalno angažirani u serijama i filmovima, pa je li bila teška odluka otići u Ameriku ?
Naravno da je bila teška, ali i laka istovremeno. Nekada treba izaći iz svoje zone komfora i testirati se. Veselim se novim izazovima i iskustvu, ali i svjesna sam da će mi biti neusporedivo teže nego u Hrvatskoj. Ovdje krećem ispočetka, iako ne i potpunog početka jer kad dođem do neke agencije ili casting directora sa svojim rezimeom, ipak me malo drugačije gledaju, ne kao nekog početnika. Mislim da i u ovakvoj velikoj industriji ipak znaju procijeniti talent i profesionalizam. Ali za sve kvalitetno je potrebno i vrijeme. I naravno nisam potpuno zatvorila vrata našem tržištu! Veselili bi me neki divni projekti u Hrvatskoj i vratila bih se zbog njih. Ameriku smatram kao trenutno jednu novu stepenicu više u mojoj karijeri i u životu.
Scena: Kako ste se snašli u Santa Barbari?
Kao da smo oduvijek ovdje, obožavamo Santa Barbaru. Imali smo jako puno sreće što završili na ovakvom mjestu. Od centra smo udaljeni tek 20 minuta pješice, u divnom susjedstvu, okruženi smo s palmama i malim kolibicama s europskim štihom. Vrlo je opuštena atmosfera, onako morski. Raspored nam je krcat s druženjima, a što mi se jako sviđa. I svaki dan bez obzira pokušavam bar malo otići do oceana, to je posebna ljubav, jako me opušta biti blizu mora.
Scena: Je li vas bilo strah otići u nepoznatu sredinu?
I je i nije. Tin i ja smo velika podrška jedno drugome i u dvoje je uvijek sve ipak lakše. Zapravo moram priznati da me jako inspirira i da volim nepoznato, novo i drugačije. Pogotovo putovanja. Sklona sam promjenama, a kad imaš pozitivnu energiju vrata ti se samo otvaraju.
Scena: Hoćete li tamo otići na neku audiciju…?
Apsolutno! Radim na tome! Nemam što izgubiti.
Scena: Što vam je posebno simpatično?
Ljudi su ovdje na prvu vrlo otvoreni i simpatični i uvijek žele pomoći.
Scena: Malo o šopingu, imate li neku zgodnu zanimljivost iz šopinga?
Zbilja nisam tipična žena, ne odlazim u klasične šopinge. Kad vidim nešto što mi se sviđa onda to kupim, ne znam planski odlaziti u kupovinu. Što se odjeće tiče… sretna sam da sam se riješila jako puno stvari dolaskom ovdje. Odjednom sam imala osjećaj kao da sam prodisala rješavanjem nepotrebnog. Moji šopinzi se ovdje vezuju za hranu, bitno mi je da se dobro i zdravo hranim, pa pokušavam kupovati svježe i s tržnice.
Scena: A kakvi su restorani?
U restorane idemo puno rjeđe nego u Zagrebu, ali se družimo po kućama, što je ovdje nekako običaj, kako je ovdje vječno ljeto i naši prijatelji imaju predivna imanja, onda je užitak kad se skupi do tridesetak ljudi, roštilja se i pripremaju se razne delicije, budući da su svi iz raznih krajeva svijeta. Hrvatska kuhinja im se jako sviđa.
Scena: Kako provodite vrijeme?
Razno, od odlazaka u Los Angeles na razne sastanke, na satove američkog akcenta, kuhanju, u druženjima, plaži, čitanju…
Scena: Pripremate li se tamo za neku ulogu?
Ima nekih stvari u planu, ali o tome kad dođe vrijeme.
Foto: Leona Paraminski priv. album
