Knjiga…

“Ne možemo se uspoređivati s budžetima svjetskih zvijezda, ali se s njima možemo natjecati u idejama i emocijama…I nisam sigurna da ne bismo pobijedili“ Severina

“Znate što se dogodilo? Haljina za koncert se propalila. Sad, za vrijeme Severininog presvlačenja na probi, netko je haljinu ostavio na onom stoliću oko kojeg su žarulje i na jednu od tih žarulja se propalila. Ali, molim vas, nemojte ništa govoriti Severini, samo će se uspaničariti, a to joj nije potrebno pred koncert. Zakrpat ću ja to, neće se ništa primijetiti”, Sally
“Hoće ti biti nezgodno vježbati i trčati u štiklama“ Andrej
“Ma ne, ja inače trčim u štiklama. A bolje mi je da si odmah stvorim uvjete kao na bini…“ Severina

To je samo mali dio onoga što je zapisano u knjizi ‘Severina Backstage‘, autorice Vedrane Vasić. Autorica je u knjizi opisala ono što se događalo iza scene na Severininoj velikoj turneji 2013. godine ‘Dobrodošao u klub’. Jučer je u dvorani Cineplexx Centra Kaptol u Zagrebu predstavljena knjiga te prikazan film o koncertnoj turneji. Prije projekcije snimke koncerta, Vedrana je pročitala ulomak iz knjige, a to su riječi koje možda najbolje opisuju Severinu.
“…za posjetitelje stoje koncerti koje će vjerojatno pamtiti po spektakularnim izvedbama pjesama koje vole, plesnim točkama, kostimima videopozadinama, desecima tisuća ljudi oko njih, nestvarnim prizorima, atmosferama, doživljajima… No iza toga stoji stvarnost. Stvarnost u kojoj se sve pripremalo i realiziralo, stvarnost koja je inače ljudima nepoznata, a koja se, baš iz tog razloga, pokušala ispričati kroz sve ove fotografije u knjizi. Ipak, postoji nešto što se nije moglo ispričati fotografijama, a teško da se može i riječima. Na Severininim višesatnim snimanjima, treninzima i probama, umore se i oni koji samo promatraju navedene radnje. No, ne i ona. Kao veliki profesionalac, ona sve odradi do kraja. Ili dok se ne pojavi jedna osoba. Tu sve staje: nema tog snimanja, treninga ili probe koju ona, Aleksandrovom pojavom, neće prekinuti. I sve prisutne raznježiti. Jer, koliko god je velika zvijezda toliko je velika mama. Zapravo veća…“
Ovaj uvod Severinu je raznježio, a Severinini prijatelji nagradili su autoricu aplauzom. Nakon projekcije, razgovarali smo sa Severinom.
– Možda je malo dugi vremenski odmak bio. Sad kad to gledam, osjećam se kao kad sam sebe vidjela na televiziji dok sam bila u rodilištu pred porod u spotu ‘Gas, gas’ – mislila sam si, što je tebi bilo tad u glavi. Sad kad sam gledala neke momente i kad gledam to ludilo u toj koreografiji, primjećujem te komadiće ludila koji fino plove od sreće, veselja pa od tuge do euforije. Mijenjam sve vrste raspoloženja kao pravo žensko. A u ovoj knjizi su rečenice koja pokazuju kako se radilo ono što se ispjeva na bini – rekla je lijepa Severina za portal Scena.hr. U filmu o turneji prikazan je i trenutak molitve prije nastupa.
– U našoj ekipi ima nas svih vjera, iz svih naših malih prostora, molitva nas je uvodila u koncert, ta zajednička molitva dala nam je snagu da radimo s blagoslovom – naglasila je Severina. Donosimo i zadnji ulomak iz knjige u kojem se Severina zahvalila autorici Vedrani.
“Upitaš se tko si to ti da netko želi pisati o tebi, i to na način na koji je nastajala ova knjiga… Jer ja nisam Vedranin idol niti netko tko joj je prvi… Ali me voli, iskreno me voli, a samim tim i sve ono što radim, kako živim…Čini mi se – bezuvjetno. Nije li to razlog za sreću? Da vas netko samo voli…I onda napiše i knjigu. Zanimljivu do te mjere da sam je pročitala nekoliko puta. Ne zato što se ja toliko volim (mada bih trebala), nego zato što sam ostala zapanjena, uplakana, iznenađena s koliko su emocija svi govorili o nečemu što se prema van zove Severina, a ustvari su svi oni. Bez njih to ne bi bilo ovako, oni su moji, oni su samo profesionalci, oni su našli nekoga tko živi svoj san i sanja s njima… Nisam imala pojma što je u toj glavici zanimljivo, zašto stalno zapisuje naoko bezvezne i usputne razgovore…kome je to zanimljivo? Meni. Jer nisam ni svjesna što se događalo iza… Živjela sam samo za ono ispred. A iskreno, život iza je puno zanimljiviji. Riječ ‘hvala’ je mala, ali dok ne izmisle drugu…Hvala, za prije svega, zanimljivu knjigu, koju se nitko nije sjetio napisati, osim tebe. Za sve detalje koji čine život, a meni promaknu od brzine… Za predanost što si je izgurala do kraja, onako slavonski, mirno, bez potezanja za rukav da se išta od ovoga objavi…I naposljetku, hvala ti što me voliš, I da, volim i ja tebe, to sam ti puno puta rekla, ali neka ostane zapisano…Volim te.“