Kim Verson – intervju

‘Divlja i slobodna’ – Fura svoj film: Glazbenica Kim Verson u razgovoru za portal Scena.hr govori o novoj pjesmi, odrastanju, identitetu, slobodi i etiketiranju

Pjesma ‘Divlji i slobodni’ govori o tome da je istinski životni uspjeh biti dovoljno hrabar da budeš ono što zaista jesi te da ostaneš uvijek dosljedan sebi u svakom trenutku, rekla je talentirana glazbenica Kim Verson za portal Scena.hr.

Kim Verson imala je samo 16 godina kad se samozatajno popela na scenu obasjanu snažnim reflektorima, hrabro zapjevala, a svojim snažnim vokalom oduševila publiku. Bilo je to prije 11 godina i od tada nije sišla s glazbene pozornice. U razgovoru za portal Scena.hr glazbenica govori o novoj pjesmi, odrastanju, identitetu, slobodi… Kim priča i o društvu koje je često sklono etiketiranju i svrstavanju ljudi u ladice, a s čime se i sama susrela. Ističe da to najviše osjete žene u glazbenoj industriji, a posebno one žene koje se izdvajaju i koje ne zanima kvantiteta, već kvaliteta.

Scena: Kako je nastala pjesma ‘Divlji i slobodni’?

Pjesmu sam napisala prije gotovo četiri godine. Čekala je određeno vrijeme da dođe na red, ali mislim da je izašla u pravom trenutku. Nakon zadnjih singlova, koji su bili nešto laganijeg tempa, za promjenu dobro dođe jedna ovako brza, energična i vesela stvar. Svima nam sada svakako treba što više pozitive. Moram reći da mi je inspiracija za pjesmu bio film “Forrest Gump” kojeg obožavam. Pjesma govori o tome da je istinski životni uspjeh upravo biti dovoljno hrabar da budeš ono što zaista jesi te da ostaneš uvijek dosljedan sebi u svakom trenutku. Aranžman i produkciju potpisuje Alan Dović s kojim mi je ovo druga suradnja. Snimljen je i spot koji je svakako podigao pjesmu na još veću razinu. Pjesma je okupila i odličnu ekipu. Redatelj spota je Josip Ninković, a iza same ideje videa stoji moja malenkost.

Scena: “Usudi se poći daleko od tuđih pravila, što zamagle nam oči…”, jedan je stih. Koliko na pojedinca, iz vaše perspektive, utječe okolina na stvaranje identiteta?

Ponekad se čini da je zaista teško nositi se s okolinom koja te okružuje, pogotovo ako se po nečemu izdvajaš i težiš drugačijim stvarima. Tu su i mediji koji često pridaju veliku pažnju krivim uzorima i stvarima za kojima se mlade osobe povedu te su nažalost većinu vremena izloženi vladajućim trendovima, okruženi društvom koje uporno diktira svoja određena ‘pravila’. A posebno u današnje vrijeme. Zato se sve više rađa taj strah od ‘neuspjeha’ i osjećaj ‘moranja’, a sve je to zapravo jedna velika iluzija. Sreća je imati kvalitetne ljude, bliske osobe u svom životu koji će znati utješiti, usmjeriti i reći da je sve dobro upravo tako kako je. Možemo toliko napraviti jedni za druge, a da nismo toga svjesni. Ponekad jedna iskrena, prava rečenica može imati ogromnu pozitivnu moć djelovanja na pojedinca.

Scena: Jesu li vas etiketirali, svrstali vas u ladicu i kako ste se nosili s time?

Naravno da jesu. To je jednostavno tako. Pogotovo kad si žena u glazbenoj industriji, a ako se još izdvajaš po nečemu i ne zanima te kvantiteta, već kvaliteta, onda si itekako u ladici. Kao da svi imaju puno veća očekivanja i promatraju te mikroskopom. Meni je glazba bila i ostala uvijek na prvom mjestu i na nju se najviše fokusiram. Furam svoj film. Radim po osjećaju, a s tuđim uvaženim mišljenjima i neosnovanim kritikama se nosim tako da napravim novu pjesmu koja mi daje vjetar u leđa. Isto tako, jako puno ljudi me podržava i to mi uvijek daje snagu i motivaciju za dalje.

Scena: Što za vas znači sloboda?

Sloboda duha, odnosno dopuštanje da izraziš sebe na iskren i ispravan način, svoje emocije, želje,stavove… Da priznaš sebi tko si zaista, što leži u tebi, da budeš u potpunosti iskren prema sebi te da shvatiš koja je tvoja svrha na ovoj zemlji. Otkrivanje vlastite slobode, znači ujedno otkrivanje sposobnosti umijeća življenja.

Scena: Koliko vas je glazba osnažila?

Od malih nogu glazba je moj život i zato sam odavno odlučila u potpunosti joj se posvetiti. Osnažuje me u svakom trenutku, uvijek i zauvijek. Istinski sam sretna i zahvalna Svemiru što imam priliku u životu raditi ono što volim, a pritom od toga moći i živjeti. To je veliki uspjeh za mene.

Scena: Koji su okovi najteži za glazbenika?

Okovi neizvjesnosti, mentalni sklop društva, zakulisne igre, prevelika očekivanja, prevelika ambicioznost, itd. Svaki posao stavlja određene okove na osobu, ali uvijek kažem da je glazba vrlo specifična grana za koju se teško držati. Jako je bitno prihvatiti padove koji se događaju kako bi mogao lakše ustati. Ne imati velika očekivanja i ne pokušavati boriti se s vjetrenjačama. Bitna je ona borba između sebe i sebe, a kad pobijediš sebe te izgradiš skladan odnos sa sobom, shvatiš da je ta vjetrenjača na putu samo kako bi stvorila prividnu sliku o lažnoj sreći.

Scena: Na što ste ponosni u svom životu?

Jako puno lijepih trenutaka doživjela sam na svom putu, što u karijeri, što u privatnom životu. Najviše sam ponosna na svoje roditelje koji su mi oduvijek ulijevali neizmjernu ljubav te istinske životne vrijednosti bez kojih ne bi bila osoba kakva jesam. Što se tiče glazbe, sretna sam što imam dostupnost inspiraciji za stvaranje vlastitih skladbi i što sam uspjela ostati dosljedna sebi do kraja.

Scena: Kako izgleda vaš život danas, a kakva sjećanja nosite iz djetinjstva?

Moj život danas izgleda i bolje nego sam se nadala prijašnjih godina. Nemam razloga požaliti se na bilo što. Zaista imam sve i ispunjena sam osoba. Kad pomislim na svoje djetinjstvo, nakratko se vratim danima obilježenim pjesmom, plesom, raznim dječjim festivalima, bujnom maštom koju sam imala i još puno lijepih stvari. One malo manje lijepe trenutke iz djetinjstva, kao što su bile neshvaćenost i odbacivanje od strane neke djece, odavno sam prihvatila i ponijela ih sa sobom kao jedno presudno iskustvo koje mi je pružilo veliku snagu i spoznaju u odrastanju.
A ono luckasto dijete još uvijek ponekad zaigra u meni i mislim da je jako bitno da svi zadržimo to malo nevino stvorenje koje život gleda sasvim drukčijim očima. Očima nade, vjere, veselja,uzbuđenja…

Scena: Kad ste se prvi put susreli s glazbom?

Imala sam nekih devet ili deset godina kad sam dobila svoj prvi CD. Konstantno sam pjevala i pjevala po kući, a u dobi od jedanaest godina prvi put sam javno nastupila na dječjem festivalu. Tada sam ujedno odnijela pobjedu od žirija i publike, a taj trenutak druge dimenzije na bini stvorio je moju sudbinu. Završila sam i osnovnu glazbenu školu, a moja gitara itekako mi je danas zlata vrijedna.

Scena: Koji su vaši planovi i kako vam je kao glazbenici u ovo vrijeme pandemije Covid-19?

Sklona sam unaprijed puno planirati, ali sve više radim na tome da se jednostavno prepustim toku. Radim u skladu s mogućnostima i našim tržištem. Imam dosta materijala u pripremi, pa nakon svirki i malo odmora ovoga ljeta, kreće rad u studiju.
Što se tiče pandemije, naravno da nam nikome nije bilo lako. Sad se napokon nešto pokrenulo i nadam se da će sve više ići na bolje.