Ekskluzivno…

Vitomira Lončar Božić je dočekala sa suprugom redateljem Ivicom Šimićem na Cresu. Glumica, osnivačica i direktorica kazališta ‘Mala scena’ kaže da je ova godina bila posebna, ali i stresna. Imala je problema sa zdravljem, ali je unatoč tome jako puno radila. Također, s predstavom ‘Leticija i Ljublist‘ Vitomira se vratila na kazališne daske te tako proslavila 40 godina velike karijere. Vitomira je ove godine postala i umirovljenica te ističe kako je završila jedna faza života, a nova faza, možda još uzbudljivija je ispred nje. Vitomira će 2015. godinu pamtiti i po još jednom dirljivom trenutku, a to je trenutak kad su njezini prijatelji i kolege Jelena Veljača i Dražen Čuček postali roditelji. Jelena i Dražen zaljubili su se dok su radili na predstavi Male scene Prava stvar. Vitomira je jako sretna što je slavljenička predstava ‘Male scene’ imala tako važnu ulogu u životima Jelene i Dražena. No u ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr Vitomira je otkrila još jednu poveznicu Prave stvari i ljubavi, pa se prisjetila kako je 1989. godine s Ivicom radila ‘Pravu stvar’ i tada su, upravo na toj predstavi, shvatili da će provesti život zajedno. Tako da se na neki nevjerojatan način povijest ponovila.

Scena: Kako ćete proslaviti ove božićne i novogodišnje blagdane?
Nakon dugo vremena, a zapravo u posljednji čas, suprug i ja smo odlučii otići na more. U našu kućicu u Ustrinama na otoku Cresu. Kad smo vidjeli da je prognoza sunčano i relativno toplo vrijeme za ovo doba godine, nismo imali dileme – idemo na more! Šetat ćemo s našim psima, igrati tenis, a kad padne mrak – čitanje! Šimić će kuhati, a ja ću pisati. U našem selu nema petardi tako da će i psi biti mirniji. Jako se boje pucnjave i ovi su im praznici uvijek veliki stres. Ukratko, blagdani o kakvim sam sanjala!

Scena: Kako biste opisali ovu godinu?
Bila je ovo iznimno naporna, pa usuđujem se reći, i stresna godina za mene. Veći dio godine imala sam velikih problema sa zdravljem. Na poslovnom planu bilo je burno, turbulentno, ali jako uspješno. Mala scena je odigrala više od 500 izvedaba, imali smo preko 40 tisuća gledatelja, gostovali smo po svijetu, izveli smo naše predstave u Kini, Litvi, Irskoj, Makedoniji, Kosovu, Austriji, Danskoj, Švedskoj, Austriji, obnovili smo gledalište, kupili novi kombi, izdali dva nova naslova u našoj Biblioteci Mala scena… Ukratko, kad bi i sljedeća godina imala tako dobre rezultate, ne bih se žalila!

Scena: Koje trenutke u 2015. godini biste izdvojili kao posebne?
Pred kraj prošle godine moj suprug je završio svoju međunarodnu aktivnost i nakon dugo vremena godinu proveo u Zagrebu. Tako da je cijela godina bila posebna (ha, ha). Privikavali smo se na zajednički život, ponekad uspješno, ponekad uz velike izazove. Premda su sve nove predstave koje sam napravila u 2015. bile uspješne, osobito bih izdvojila ‘Ne, ti ne! Ili o dručijatosti’ jer je to prva predstava koja progovara o stigmi oboljelih od epilepsije. Osobno se ispreplelo s poslovnim na neki čudan način i premijera je (na Nacionalni dan oboljelih od epilepsije), bila za mene osobito iskustvo. I ovu su godinu obilježile neugodne situacije vezane za moje pisanje na blogu Slamka spasa, ali ne želim o tome misliti.

Scena: Ove godine ste proslaviti i 40 velikih godina karijere i vratili se na kazališne daske. Je li i zbog toga bila posebna godina?
O, da, bila je to godina – za pamćenje. Rad na ‘Leticiji’ bio je jako lijep, samo proces kvalitetan i temeljit, a ni rezultat nije izostao. Publika je našu predstavu (pa tako i moj povratak na scenu), dočekala ovacijama. Ne događa se tako nešto često u životu. Jasna Bilušić i ja ostvarile smo sjajnu suradnju na sceni i publika je to prepoznala. A s druge strane, ove sam godine postala i umirovljenica i nekako, sve se prelomilo. Završila je jedna faza života. Nova je ispred mene! Možda još uzbudljivija!

Scena: Također, na predstavi Prava stvar ljubav je začarala vašeg velikog prijatelja Dražena Čučeka i dragu prijateljicu Jelenu Veljaču. Vjenčali su se te postali roditelji. Koja je poveznica Prave stvari i te ljubavi?
Jedan od uzbudljiivijih dana ove godine bio je kad smo saznali da će Dražen i Jelena postati roditelji. Nikada neću zaboraviti taj dan: vraćali smo se iz Splita gdje smo Dražen, moja Buga i ja igrali ‘Rodu i lisca’. Stajalište Skradin od ove godine pamtit ću samo po toj vijesti! Premda smo svi navijali za Jelenu i Dražena, ipak je taj trenutak bio – čudo. A još veće čudo dogodilo se prošloga utorka kad je na svijet došla Lena Čuček. A da nije bilo ‘Prave stvari’, ne bi bilo ni male Lene! Naime, Dražen i Jelena upoznali su se na prvoj probi naše predstave kojom smo obilježili 25 godina rada. Početkom rujna 2014., već u procesu rada, ostali smo bez glavne glumice za ‘Pravu stvar’. Nazvala sam Noru Krstulović i rekla joj da smo u velikom problemu jer nemamo Annie. Nora mi je predložila da nazovem Jelenu. Bila sam u čudu, odakle joj uopće ta ideja, jer sam znala da Jelena godinama nije na sceni. Iskreno, nazvala sam Jelenu više da budem mirna da sam sve učinila, nego što sam očekivala da će ona pristati. I malo je falilo da se pozdravimo i spustimo slušalice i nastavimo svoje živote kao da se taj razgovor nije ni dogodio. Ali, bilo je suđeno da se Jeleni i Draženu životi promijene iz temelja. Naravno da smo i Ivica i ja presretni što je naša slavljenička predstava odigrala tako važnu ulogu u njihovim životima i donijela na svijet novi život. Iskreno, kad smo 1989. godine radili ‘Pravu stvar’ i mi smo shvatili da ćemo provesti život zajedno, tako da se na neki nevjerojatan način povijest ponovila.

Scena: Upoznali ste malenu Lenu.
Za Badnjak smo trebali zajedno ručati s Draženom i Jelenom, ali je Lena malo uranila, pa smo promijenili planove. Upoznala sam i Lenu, predivnu bebu koja nam je svima donijela toliko radosti tijekom 2015. godine.

Scena: Koji Božić posebno pamtite, a koju proslavu Nove godine?
Posebno pamtim naš prvi Božić kad nam je došla Buga. I ona je, kao i sada Lena, rođena u prosincu (1993.) Kad ti ‘pod bor’ dođe vlastita beba, to je najdivniji dar koji možeš dobiti. Što se Nove godine tiče, poseban doček bio mi je kad smo čekali 2012. godinu. Ivica me poveo u Pariz i doček je organizirao na predstavi Cirque du Soleii. Naime, ja sam mu u šali te jeseni rekla da me zapravo nikada nije zaprosio. I onda je to odlučio napraviti u Parizu za Novu godinu. Nakon toliko godina, hahahaha!

Scena: Tko je zadužen za bor, dekoracije i lampice?
Krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća mnogo smo radili u Njemačkoj, osobito u Münchenu. Na jednom Božićnom sajmu kupili smo male drvene jaslice koje se vrte u krug pomoću plamena svijeća, a također i drveni nakit. Kad se Buga rodila, samo smo nadopunili te drvene ukrase i već ih imamo više od 20 godina. Otkako imamo naše pse koji su jako živi, bor ne može ‘preživjeti’ ni pet minuta, pa ga postavljamo na stolu. Šimić sije pšenicu (uvijek mu je predivna), a i kiti bor. On, za razliku od mene, ima smisla za takve stvari.

Scena: Što biste voljeli da vam se ostvari u 2016. godini?
Jedino što uistinu želim od 2016. godine jest da svi budemo zdravi. Sve ostalo – možemo riješiti. Zaista nemam drugih želja.

Foto: Press – arhiva, Prisk, Scena.hr