Prisjetio se bliske prijateljice…

Ponekad imam osjećaj da će se svakog trena pojaviti. Netko me u prolazu na nju podsjeti. I doista mislim da je jako često uz mene, otkrio je glumac

Prije nekoliko dana bila je druga godišnjica smrti glumice Maje Petrin. Glumište je bilo duboko potreseno preranim i iznenadnim odlaskom mlade glumice. Vladimir Tintor sa sjetom se prisjetio bliske prijateljice i kolegice iz serije ‘Zabranjena ljubav‘. Vrijeme prolazi, ali glumac kaže da su rane još svježe.
– Mislim da se ne bismo trebali čuvati od boli. Ona je samo znak da sada nema nečega ili nekoga do koga nam je bilo stalo. U svakom slučaju, žao mi je što Maje nema u fizičkoj blizini, ali ako je bol cijena za divne trenutke koje sam s njom proveo i za tu ljepotu i trag koji je ona u meni ostavila, spreman sam na to – rekao je Tintor za portal Scena.hr.
Glumac je pamti kao veselu, punu života i uvijek nasmijanu ženu.
– Kao rock’and’roll tip osobe. Kad to kažem mislim na životnu slobodu, borbu protive besmisla i ironiziranje, a i duboko razumijevanje ljudskih mana. Pamtim je kao duboko emotivnu osobu. Uvijek je bila spremna na šalu i ozbiljne, duhovne, razgovore, na duboke analize svijeta oko sebe. Tom svojom energijom je bila veliki dio razvijanja moje duhovnosti. Pritom ne mislim toliko na religiju koliko na traženje dubokih ljudskih odgovora i svijesti i svjesnosti. Pamtim njene suze jednako kao i smijeh. Divna žena, u dvije riječi – prisjetio se glumac te nastavlja:

– Zanimljivo, ali mi nijedno sjećanje na nju nije teško. Kad god je se sjetim moja duša nekako zapleše jer su sva sjećanja na nju lijepa. Čak i naše svađe su mi lijepa sjećanja, a bilo ih je, čak i velikih. Ono što je teško je upravo to da je fizički nema. Ponekad, dok šećem Zagrebom, imam osjećaj da će se svakog trena pojaviti. Netko me u prolazu na nju podsjeti. I doista mislim da je jako često uz mene.
Vladimir ističe da ga je Maja naučila kako u životu treba biti optimist, i da sve gleda sa smiješkom.
– Da je sreća svugdje oko nas i da je samo treba otkriti. Da treba živjeti punim plućima. Da ne treba vjerovati televiziji. I da se svaki put treba zaljubiti kao da je prvi, bez obzira na rane koje nam eventualno prošla ljubav donijela – sjeća se Tintor.