La Lune…
Glumac Vladimir Tintor u slobodno vrijeme puno vremena posvećuje svom kućnom ljubimcu, a za portal Scena.hr Vladimir je ispričao više o tom druženju. Tako kaže da se njegov Lun ponaša u skladu s trenutkom i baš zato je šarmantan. Vrijeme zajedno provode trčeći, mazeći se, trenirajući, igrajući se, putujući…
Scena: Recite nešto o svom kućnom ljubimcu?
Moj kućni ljubimac je pas i zove se Lun. Ime je dobio po domaćem izgovoru francuske riječi ‘La Lune’, ili Mjesec. Nekako ima takav karakter, a i boja mu je mjesečevo sivkasta, s bijelom ‘flekom’ na prsima. Pravo ‘mjesečevo’ biće. On je mali talijanski hrt, najmanji hrt u svojoj skupini i nedavno smo proslavili drugu godinu našeg druženja.
Scena: Zašto baš ta pasmina?
Dugo sam htio psa. Iskreno, kako ova pasmina nije zastupljena kod nas previše nisam ni znao da postoji. Tražio sam pasminu sa kojom ću moći ‘izaći na kraj’ sa obzirom na moje znanje o psima i s obzirom na moj brzi i ponekad hektični način života. Čak nisam ni bio pretjerani ljubitelj malih pasmina, no, kako puno putujem, nisam htio doći u situaciju da ga ne mogu voditi na putovanja zbog veličine. U svakom slučaju, otišao sam na YouTube i dobro pregledao karakteristike svih pasmina. I nekako po svemu je talijanski hrt prevagnuo. Stara je pasmina, provjereno zdrava, bez pretjeranog mirisa, puštanja dlake i nije zahtjevan što se održavanja tiče. A karakter i ljepotu koju nosi u sebi doista nema cijenu. I tad je krenula potraga. Po karakteristikama je to idealan pas za one ljude koji vole da su gotovo stalno u društvu psa. Vjerni je pratilac, nježnog karaktera, razigran, radoznao, slaže se sa svim drugim ljubimcima, odličan za djecu. Što se tiče nekih drugih osobina idealan je za one koje žive u stanovima. Ne zahtijeva puno prostora u zatvorenom. Tad mu je najvažnije da bude u krilu vlasnika ili obitelji. Vani je druga priča, okom neuhvatljivom brzinom je u stanju pretrčati cijeli park. Ono što je isto zahvalno je što se ne glasa previše, nema karakterističan miris, ne pušta dlaku gotovo nikako, pa se čak svrstava u ‘antialergijske’ pse, a po svom nježnom karakteru u ‘terapeutske’. Pošto je pasmina stara preko 3000 godina, lišeni su svake urođene bolesti, tako da se ne može desiti da kroz pet godina prorade ove ili one žlijezde, pa da se boravak u parku zamjeni posjetima veterinaru. S obzirom da većina ljudi u Hrvatskoj voli imati pse, a žive u stanovima, ovo je po mnogočemu idealna vrsta. Žive 12-15 godina.
Scena: Kako provodite vrijeme zajedno?
Gotovo smo stalno zajedno. Vrijeme provodimo trčeći, mazeći se, trenirajući, igrajući se, putujući. Jako je radoznao i voli biti uvijek prisutan kad je neka akcija. Ljeto nam je omiljeni dio godine, jer zbog njegove kratke dlake nema gotovo nikakvu zaštitu od hladnoće. Tad smo manje više kod kuće, osim kratkih šetnji. Ali kad dođe ljeto, onda je cijeli svijet naš. Čak sam ga nagovorio i da uđe u vodu, iako nije neki plivač i ideja da je mokar od glave do pete mu i nije od najomiljenijih.
Scena: Koja mu je omiljena hrana i igračka?
Od malena je naviknut na suhu hranu, što mislim da je najbolja varijanta. Nikada mu ne dajem ‘ljudsku’ hranu, jer je puna začina koji oni ne mogu obraditi. Tu i tamo progledam kroz prste kada nešto sam ‘ukrade’, ali nikako ne previše. Od masnoća i začina kojima je puna naša hrana bih mu sigurno skratio život, zakrčio krvne žile ili mu napravio neke druge stvari. A svaki pas bi jeo dok ne eksplodira. Svatko tko ima psa će vam to potvrditi. Međutim najčešće ne znaju što je za njih dobro.
Scena: Putuje li s vama?
Što se putovanja tiče, prilično je zgodan, jer po svojoj težini bez problema može ići vlakom ili čak avionom, a da bude s vama, a ne u hladnom prtljažniku aviona. Tako da i to olakšava puno stvari. Na auto se navikao jako brzo, tako da čak jedva čeka voziti se okolo. Skoro smo uvijek zajedno. Rijetke prilike kad se razdvojimo su kada idem na gostovanje, a smještaj ne dopušta pse (što bih volio da se može promijeniti i da više mjesta bude dog friendly). tada, kada se odvojimo nikad nije duže od dva dana, a tada među prijateljima imam par divnih dog sittera, koji ga čak jedva čekaju čuvati.
Scena: Ima li koja zgodna anegdota s vašim ljubimcem?
S njim je svaki dan zgoda. Kod pasa je odlična stvar što nemaju izražen ego u odnosu na ljude, pa se boji ispasti smiješan. Ponaša se u skladu s trenutkom i baš zato je šarmantan. Svaki dan me nekako zabavi, pa čak i kad me naljuti to kako se on ‘ispričava’ je neprocjenjivo. Jedna od zgoda je bila kada sam pekao kroasane s čokoladom. U tepsiju su mi stala samo šest komada, a imao sam ih smrznutih osam. I kao, sad ću ja ispeći ovih šest, a ostala dva u sljedećoj ‘turi’. U međuvremenu sam morao otići na doslovno tri sekunde u kupaonu provjeriti problematičnu perilicu. Doslovno tri sekunde nakon čuo sam neki -TUP!- Dođem u kuhinju, sve u redu, a Lun na drugom kraju stana kao fol ništa nije bilo. Vratim se u kupaonu na još tri sekunde, namjestim perilicu i vratim se, a smrznutih kroasana sa čokoladom nema. On je u roku tri sekunde pojeo dva smrznuta kroasana. Možete misliti kako mu je to ‘sjelo’ kad ga sljedeće sekunde vidim kako leži kao ‘Zagorski Supermen’ preko nekog jastuka i stenje potiho. Ali nije si mogao pomoći vidio je priliku i iskoristio ju. Mislim da više nikad nije imao takav ispad.
Foto: Privatni album