Učiteljica razredne nastave, Martina Mijić kaže da je rođena u pogrešno vrijeme. Iz posebnih razloga je vezana za Marilyn Monroe, a obožava nositi ženstvene haljine naglašenog struka, točkaste uzorke, rukavice, šešire kakve su nosile dame s početka prošlog stoljeća pa do ’60-ih godina. Iako rado miješa stilove, ona je ipak prava pin-up djevojka. No ono što je posebno zanimljivo je to što Martina frizure radi upravo onako kako su to radile dame iz tog vremena. Lijepa Martina otkrila nam je kako je biti pin-up djevojka. Scena.hr u ekskluzivnom razgovoru s Martinom zavirila je u njezin retro svijet.
Scena: Vi ste pin-up djevojka, opišite svoj stil?
Od djetinjstva sam bila posebna što se tiče ukusa u filmovima, glazbi pa tako i u modi. Volim ženstvene haljine, točkaste uzorke, hlače visokog struka, košulje s ‘pencil’ suknjama i općenito krojeve koji naglašavaju struk. Sve što je vezano za neka prošla vremena kojima sam fascinirana od djetinjstva. Uživam miješati stilove ’20-ih, ’30-ih, ’40-ih i ’50-ih godina. To su moje godine. Nisam zadržana isključivo na pin-up stilu. Od svakog perioda uzmem nešto. Svakodnevni make-up je klasičan, podloga, crni tuš na očima, maskara i crveni ruž na usnama. Obožavam frizure iz svih navedenih perioda, misteriozne 1920. godine s naglašenim očima – ‘finger waves’ na glavi, koje sam usavršila prošlu zimu, nakon litara znoja. Volim i ‘ratne frizure’ iz ’40-ih, kad su žene nosile jednostavne punđe u kombinaciji s raznim rolama po glavi, prozvanih ‘victory rolls’, ukrašene maramama i sličnim detaljima. Te frizure su postale temelj onoga što danas zovemo pin-up frizure. Za večernje izlaske i posebne prilike radim frizure uz pomoć ‘pin curls’ tehnike. Ne poznajem ni figaro, ni viklere, niti četke za uvijanje. Žene tih vremena radile su frizure navedenom tehnikom. Smatram da ni jedno suvremeno pomagalo ne može napraviti valove koje je imala Rita Hayworth ili kovrče Marilyn Monroe. Ovo je moja svakodnevnica i uistinu uživam u svim tim malim ritualima.
Scena: Kad ste počeli njegovati taj stil?
Oduvijek sam bila drugačija, mogla bih reći – ‘na svoju ruku’. Nikada nisam pratila modne trendove. Uživala sam gledati crno-bijele filmove. Sjećam se da sam na samom početku osnovne škole, bila sam prvi ili drugi razred, širom otvorenih očiju gledala ‘Zameo ih vjetar’ i upijala svaki pokret haljine divne Vivien Leigh, svaku gospodsku maniru Clarka Gablea, način komunikacije muškarca i žene… Već tad sam postala opčinjena prošlošću. Sve mi je bilo lijepo, divno, romantično, ženstveno i željela sam sama biti dio svega toga. Često su mi ljudi znali reći da sam rođena u pogrešno vrijeme, a i sama sam se tako počela osjećati. A taj osjećaj je prisutan i nakon toliko godina. Na mene je veliki utjecaj ostavila moja susjeda, gospođa kod koje sam učila svirati klavir kao djevojka u pubertetu. U svakoj prilici, u svako doba dana, imala je savršenu frizuru, haljinu savršeno popeglanu, nedjeljom je na misu nosila bijele rukavice, kožne ili čipkaste – ovisno o godišnjem dobu, šeširiće na glavi kad bi išla u šetnju ili u najobičniju kupovinu u trgovinu. Njen stan je za mene značio ulazak u jedan čaroban svijet. Isključila bih se iz vremena u kojem živim. Uokvirene fotografije članova obitelji unatrag sto godina, stari klavir, stari ormar, stol, gramofon, knjige, fotoalbumi koje smo satima uz čaj i kekse listale, priče o životu s početka prošlog stoljeća koje sam bez daha slušala. Od najmanjih dana sam bila fascinirana prošlošću, ali moja susjeda me toliko osvojila da sam znala da želim biti kao ona. Želim živjeti u tom svijetu, želim biti ženstvena i misteriozna u isto vrijeme, želim ostati dama do kraja života. Tako je i bilo.
Scena: Što vam se posebno sviđa u tom stilu?
Ženstvenost, nježnost, romantičnost, lepršavost, glamur, tajanstvenost, senzualnost. Često sve u jednom. Volim se osjećati kao žena, a taj osjećaj ne mogu postići ‘suvremenim’ komadima odjeće jer jednostavno to nisam ja. Retro odjeća prikriva ono što se ne treba vidjeti, a naglašava ono što treba.
Scena: Koju poruku šaljete?
Našla sam sebe, sigurna sam u sebe, to sam ja. To je nešto što osjećam i gradim cijeli život. Moja poruka je jednostavna – naći ono što jesi i vjerovati u sebe, dignuti glavu i ponosno ići naprijed.
Scena: Koja svjetska zvijezda vam je uzor i zašto?
Na ovo pitanje mi je jako teško dati odgovor. Svaka glumica, pjevačica, najobičnija kućanica, žena u šetnji gradom iz tog vremena, bude u meni inspiraciju, svaka je bila lijepa na svoj način. Fatalna Ava Gardner, Rita Hayworth, divna Betty Grable, Elizabeth Taylor, čarobna Jean Harlow, Ginger Rogers… Ljudi koji me poznaju cijeli život misle da mi je Marilyn Monroe uzor, čak da je i kopiram. Imam posebnu priču zbog koje je ta nesretna djevojčica zauvijek pronašla posebno mjesto u mom srcu, ma kako to ludo zvučalo. Jedan period života, jako težak i sretan u isto vrijeme, obilježila je jedna posebna osoba koja je patila od istih smetnji kao i Marilyn. U to vrijeme sam utjehu tražila u filmovima i čitanju knjiga te sam pročitala sve njene biografije na koje sam mogla naići. I zaista je gledam kao nešto posebno, stvarno se naljutim kad nešto ružno čujem ili pročitam o njoj. Uostalom, sve je sama rekla : ‘I am just a small girl in a big world trying to find someone to love’.
Scena: Što je pin-up djevojka?
Koncept pin-up djevojke nastao je ’40-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kad je bjesnio Drugi svjetski rat, a američki vojnici su bili daleko od svojih domova, obitelji, djevojaka, supruga, u teškim situacijama nedostojnima čovjeka, koje uostalom svaki rat donosi. Da vojnici, okruženi ružnim stvarima, ne bi zaboravili one lijepe stvari za koje se bore i trebaju boriti, mediji su u časopise koji su stizali do vojnika, stavljali slike lijepih djevojaka u izazovnoj odjeći i pozama. Ovaj instant podizač morala postao je tako popularan da su vojnici čupali te stranice i lijepili privlačne dame na zid kako bi si olakšali boravak u vojsci. Od tuda i sam naziv pin-up. Jedna od meni dražih glumica i plesačica, Betty Garble, 1943. godine je pozirala za najslavniju pin-up fotografiju, koja je isticala njenu figuru u uskom trikou, a s obzirom na to da je zbog trudnoće slikana odostraga, do izražaja su došle njene obline. Fotografija postaje apsolutni hit pa mnoge filmske zvijezde počinju pozirati za razglednice i postere. Pin-up djevojke uskoro su se našle i na pilotskim jaknama i na avionima i ubrzo cijela ikonografija ratnog zrakoplovstva postaje nezamisliva bez pin-upa te počinje masovna proizvodnja pin-up fotografija. One su bile prvi pravi fotomodeli i inspiracija mnogim fotografima. Vedre, simpatične, senzualne i zavodljive. Mnoge žene i danas smatraju ovaj stil vrhuncem ženstvenosti i samopouzdanja. To mogu biti sve djevojke odjevene u tom stilu, koje nalikuju i pozama podsjećaju na djevojke s tadašnjih kalendara, postera i plakata.
Scena: Koja vam je najdraža ‘krpica’ u ormaru i zašto?
Trenutno sam zaljubljena u nedavno kupljenu tirkizno plavu plesnu haljinu iz ’50-ih. Doslovno sam poskočila u zrak od sreće kada sam je vidjela i isti tren pomislila: ‘U ovoj haljini želim biti zaprošena!
Scena: Gdje kupujete odjeću?
Posebna trgovina u kojem bih mogla kupiti sve što volim i što mi treba u Splitu nažalost ne postoji. Imam u sebi usađen osjećaj za ono što volim i kupujem na principu ‘ljubavi na prvi pogled’. Točkice, prugice, retro kroj hlača ili suknje, hlačice visokog struka, pin-up topići – nema šanse da ih u istom trenu ne naciljam. U posljednje vrijeme kupila sam nekoliko lijepih odjevnih predmeta kod naše mlade kreatorice iz Splita, koja kreira i šiva isključivo retro odjeću. Na internetu se može naći puno toga, samo se još nisam odlučila za taj način kupnje. Nekako više volim probati i dotaknuti ono što kupujem. Kupim i dva broja manju haljinu, ako se zaljubim u nju i imam ‘sreću’ da je upravo najmanji broj ostao na polici. Ne dišem, ali retro haljina se ne propušta! Ista stvar je i sa cipelama.
Scena: Koje modne dodatke volite nositi?
Češljići, cvjetovi svih veličina i boja, marame, šeširi, razne ukosnice, perje i slično, sastavni su dio retro frizura. Za kavu ili večernje šetnje s prijateljicama kosu najčešće ukrasim cvijetom, uz prethodno napravljen victory roll, betty bangs ili tek običnu rolu od šiški, često cvijet ljeti zamijenim i maramom, popularno zvanom bandana. Ogromni šeširi i lepeze su stvarčice bez kojih ne mogu ovih dana, kao i naočale. Često nosim i retro mačkaste modele, kojih imam u nekoliko boja i koje uistinu daju neki poseban dodir glamura. Zimi često nosim kape francuzice, u kombinaciji s frizurama iz ’40-ih, a za večernje izlaske volim ukosnice od velikih perli, nalik perlama bisera te ukrase od perja. Ako se odlučim za finger waves frizuru iz ’20-ih. Nakit na meni je minijaturni. Bijele perla naušnice, za izlaske ili nedjeljne šetnje stavim isto takvu narukvicu od bijelih perli te ogrlicu, ako odjevna kombinacija to dopušta. Torbice su također važan dodatak.
Scena: S kime ste surađivali kao pin-up djevojka? Natjecanja…
Moje prvo javno pojavljivanje dogodilo se na nagovor mog dragog prijatelja Roberta Marekovića, koji me pozvao da budem jedna od šest pin-up cura na nedavno održanom Dolce Vita festivalu u Rovinju. Nakon dugo razmišljanja sam pristala, uvjerena da idem na odmor i punjenje baterija nakon stresnog perioda uz vremeplov u Rovinju. Sve je bilo kako sam očekivala, napunila sam baterije, ali se i po prvi put susrela s profesionalnim fotografima i kamerama. Nakon povratka u Split poslala sam sliku za natjecanje u jednom pin-up časopisu osvojila svoju prvu naslovnicu. A nedavno sam snimila i katalog za retro odjeću divne, mlade i jako talentirane kreatorice iz Splita, Blanke.
Scena: Čime se bavite i koji su snovi prave pin-up djevojke?
Po zanimanju sam učiteljica razredne nastave koja radi sve osim posla koji bi trebala. No ne predajem se, nada umire zadnja. U slobodno vrijeme uživam u slušanju glazbe, čitanju knjiga, gledanju dobrih filmova, ispijanju kava s prijateljicama. Jako sam aktivna u udomljavanju životinja. Djeca i životinje su nešto najnedužnije i najiskrenije na svijetu. Zato sam i sretna zbog svog životnog poziva. Odrasli ljudi bude osjećaj razočaranja u meni. Ja sam jedno veliko dijete rođeno u pogrešno vrijeme.
Foto: Željana Matošić, Mario Pavlović i privatni album
Pogledajte fotogaleriju:
[nggallery id=214]
