Kampanja…
U sklopu kampanje protiv nasilja nad ženama ‘To je i tvoja stvar‘ na Otvorenom radiju posvetili su se pitanju što kad se dogodi nasilje – gdje žena može potražiti pomoć, ima li te pomoći dovoljno, kakva je situacija s ruralnim sredinama te koliko se financijski sredstava uopće ulaže u rješavanje ovog problema.
U Hrvatskoj postoji jedna ženska soba za žrtve seksualnog nasilja, a prema riječima članice te sobe Maje Vukmarić Rajter trebalo bi ih biti barem 11, odnosno po jedna na 250 tisuća žena.
Informacije i podrška
Dvije najvažnije stvari koje su u startu potrebne žrtvama obiteljskog nasilja. Internetska stranica www.sigurnomjesto.hr mogla bi biti prva stanica izlaska iz kruga nasilja. Tamo se može naći popis i kontakti svih institucija koje vam mogu pomoći na bilo koji način, od bolnica i sudova pa sve do skloništa i savjetovališta. Ništa lakše, zar ne? Klik, klik, klik – spas. Naravno da nije sve tako jednostavno, nažalost… Na području cijele Hrvatske devetnaest je organizacija civilnog društva registrirano kao skloništa ili savjetovališta, ali se u tek njih sedam može naći psihološka i pravna pomoć. I sve to na gotovo 19 tisuća žrtvi nasilja godišnje, od kojih 12 tisuća čine žene. Ni blizu dovoljno. Usporedbe radi, u Hrvatskoj postoji jedna ženska soba za žrtve seksualnog nasilja, a prema riječima članice te sobe Maje Vukmarić Rajter trebalo bi ih biti barem 11, odnosno po jedna na 250 tisuća žena. O ruralnim sredinama da i ne govorim- one su za početak osuđene ‘samo’ na SOS telefone. Pitanje se nameće samo od sebe- zašto je to tako? Zašto nema više grupa za podršku ženama žrtvama obiteljskog nasilja? Zvoni mi u ušima od odgovora- financije su problem, država naprosto nema dovoljno novaca.
– Država voli više surađivati s moćnima nego s nemoćnima i onima koji nemaju prava. Država još uvijek nije smanjila svoje troškove a štedi na svim kategorijama socijalno ugroženih građana i očito ne postoji politička volja da se ozbiljno pristupi rješavanju ovog problema – upozorava Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e., dok pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić ovu gorku istinu potkrjepljuje šokantnim podatkom:
“Županije izdvajaju od 0.1 do 0.6 posto financijskih sredstava svog budžeta na godišnjoj razini za financiranje pomoći žrtvama obiteljskog nasilja”.
Dakle, niti jedan posto brige za gorući problem koji se zove nasilje u obitelji. Obitelj je pojam ljubavi, nježnosti i sigurnosti, mjesto gdje nasilju ne bi smjelo biti mjesta. Ali očito ga ima i previše. Žalosno, ali istinito. Žalosno, ali istinito je i to da za ovakvu vrstu podrške Hrvatska još uvijek više novaca dobiva iz europskih projekata nego iz “vlastitog džepa”, iako sve manje jer se smatra da je to obaveza države. Pravobraniteljica Ljubičić sjajno je detektirala još jedan problem:
“Postoje organizacije civilnog društva koje su uspješne u pisanju projekata zbog čega će dobiti financijska sredstva od različitih veleposlanstava i međunarodnih organizacija. Međutim, postoje i one organizacije koje su manje uspješne, manje organizirane i nemaju tu mogućnost dobivanja dodatnih financijskih sredstava pa ovise o ministarstvu, gradu ili županiji tako da situacija nije nimalo utješna”.
Dakle, organizacije s jedne strane prigovaraju gradovima i županijama jer dobivaju mali iznos financijskih sredstava koji im često nije dovoljan niti za hranu u skloništima, s druge strane neke ne znaju niti napisati dobar projekt koji bi Europa financirala, a s treće strane europske pomoći je sve manje jer se smatra da je to briga države. Sanja Sarnavka iz grupe B.a.B.e. napominje da žene vrlo brzo odustanu od traganja za bilo kakvom pomoći kad čuju ovakve porazne činjenice. I gdje smo onda? U začaranom krugu. Kako iz njega izaći?
– Država mora sustavno riješiti problem nasilja ne samo financiranjem sigurnih kuća nego prvenstveno programima prevencije. Treba se spriječiti svaka mogućnost nasilja kroz odgojno- obrazovni sustav, a tek onda voditi računa o tome da se ženama koje ipak žive u nasilju osigura izlazak iz tog kruga nasilja – zaključuje Sarnavka.
Saborska zastupnica Gordana Sobol slaže se da je najveći problem u prevenciji nasilja:
“Dobar dio našeg društva ne prihvaća zdravstveni odgoj u okviru kojeg bi se učilo i o ovom problemu. Time pokazujemo da nismo samo konzervativno društvo, već u pojedinim dijelovima i totalno nazadno društvo, a na čelu svega toga je perjanica- crkvene institucije koje si daju za pravo da se miješaju u sve što ova država radi”.
Ali, nije sve baš tako crno. Dobro je znati da se žene žrtve obiteljskog nasilja doista imaju kome obratiti, doduše malom broju ustanova, ali za početak – nisu same. Uz skloništa na pojedinim županijskim sudovima postoje i odjeli za podršku žrtvama i svjedocima obiteljskog nasilja gdje se žrtvama olakšavaju stresne situacije i svjedočenja na sudu, pružaju informacije o kaznenim postupcima i emocionalna podrška.
Foto: Iven Mastin
