Osijek…

– Život je igra, a riječi su moje najdraže igračke, pa kad dobijete priliku u životu te riječi pojačati slikom, točnije otkriti čaroliju zvanu televizija, rodi se ljubav za cijeli život – počinje svoju novinarsku priču Stela Sep, dugogodišnja novinarka, reporterka, voditeljica i urednica HRT-ove Županijske panorame iz Osijeka, a od nedavno i privremena rukovoditeljica HRT-ova centra u Osijeku.
Novinarstvom se počela baviti honorarno kao gimnazijalka vodeći i uređujući emisije na Radiju Đakovo i odmah se zaljubila u njega. Negdje u to vrijeme pojavila se potreba za vanjskim suradnikom koji bi donosio televizijske reportaže iz Đakovštine za HRT-ov centar u Osijeku, koji pokriva područje s više od milijun stanovnika, i tako počinje Stelina veza s Hrvatskom radiotelevizijom.
Nakon fakulteta, a studirala je hrvatski jezik i književnost u Osijeku, tri je godine podučavala hrvatski jezik i književnost u Obrtničkoj školi Antuna Horvata u Đakovu i usporedno honorarno radila u HRT-ovu centru u Osijeku. No, ljubav je prema televiziji pobijedila i tako je od 2005. u stalnome radnom odnosu na Hrvatskoj radioteleviziji. Jednu je akademsku godinu provela u Sjedinjenim Američkim Državama na Gaylordovu koledžu za novinarstvo i masovne komunikacije Sveučilišta u Oklahomi na jednogodišnjemu profesionalnom usavršavanju kao stipendistica Glasa Amerike i Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj.
Izvješćivala je za sve emisije Informativnoga programa Hrvatske radiotelevizije, vodila emisije Vikendom zajedno i Trideset u hladu, bila je dionicom HRT-ovih posebnih projekata Obljetnice Vukovara, Kvadrat mina za kvadrat mira i Posjet pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, uživo je izvješćivala s inauguracije predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović te posjeta britanskoga kraljevskog para Slavoniji i Baranji. Posebno se istaknula pri izvješćivanju tijekom katastrofalnih poplava koje su 2014. pogodile Posavinu.
– Mnogi će reći da je to tek posao, no to je posao koji se radi srcem i dušom, posao koji se živi – ističe Stela Sep te nastavlja;
– Nema ljepšega u novinarstvu od rada u ulozi dopisnice! Pogotovo ljeti jer se svakoga ljeta stara Slavonija opet otkriva ganutome srcu.
Kaže da najviše voli raditi putopisne reportaže iz pomalo zaboravljenih slavonskih i baranjskih sela i zaselaka, ispričati priče malih, običnih ljudi, prenijeti njihovu svakodnevicu uokvirenu žitnim poljima, prašnjavim drumovima, zelenim šumama, mirnim rijekama, dobrom hranom… Pa kad se ranom zorom uputi ekipa na teren, na kojemu te čekaju dobri ljudi široke slavonske duše, nema ljepšeg osjećaja! Sve po načelu – skitam se i snimam.
– Volim tradiciju, to što je stoljećima sačuvano usmenom predajom, pa svakoga Božića i Uskrsa u nekom selu dogovorim snimanje starih običaja. Takve reportaže nemaju cijenu – kaže Stela Sep i nastavlja:
– Baš su takve priče savršena protuteža svakodnevnim programskim zahtjevima. Našlo se za takve priče vremena i prošlih ljeta kad su Slavoniju poharale poplave, prosvjedi i mnogo toga s negativnim predznakom. Primjerice, poplava u županjskoj Posavini bila mi je najveći izazov. Toliko tuge, nesretnih sudbina, ljudi koji su u trenu izgubili sve, a valjalo je biti objektivan, stati pred kameru i prenijeti svijetu što se događa te kako pomoći. U takvim situacijama nestane osjećaj za vrijeme, umor, glad, važno je samo odraditi posao, dati sve od sebe i to je ono što reportera ispunjava – ispričati jednostavnu priču, prenijeti emocije, dočarati gledateljima ispred malih ekrana i dobro i loše. To je zadatak kojemu se posvetim u potpunosti – govori s oduševljenjem.
– Otkad sam postala privremenom rukovoditeljicom HRT-ova centra u Osijeku, moram priznati da mi malo nedostaje svakodnevni rad na terenu. No, ovo je korak više! Treba olakšati kolegama posao, organizirati sve kako bi oni mogli što bolje raditi. Daleko od toga da je lako jer govorimo o 69-ero ljudi koji pokrivaju četiri najistočnije županije. Odgovornost je ogromna, stoga i na tome radnom mjestu nastojim dati najbolje. Formula je jednostavna, lijepim se daleko više može napraviti, a osmijeh otvara sva vrata – ističe Stela.
Ljubav prema televiziji i medijima općenito, kako kaže, prenijela je i na svojega osmogodišnjega sina Svena koji pozorno prati Hrvatsku radioteleviziju, proučava kadrove, komentira mamine uratke i priloge koji nastanu u HRT-ovu centru u Osijeku. Jedino je što baš ne voli kada mama dugo telefonira.
– Katkad je iznimno teško balansirati između životnih uloga, no uz pomoć se supruga i baka-servisa sve stigne – odgovara Stela.
Kad ne rukovodi HRT-ovim centrom u Osijeku, Stela odnedavno svira. Vratila se, naime, još jednoj svojoj velikoj ljubavi, sviranju tambure:
– Kako sam zbog svih silnih obveza pomalo izgubila sebe, ono vrijeme koje ženi i majci treba samo za nju, nakon punih 20 godina odlučila sam se vratiti sviranju tambure. I to je bio pun pogodak! Naime, sve do fakulteta svirala sam u Đakovu u Tamburaškome orkestru KUD-a Tena. To zajedništvo i pripadnost rezultirali su prekrasnim uspomenama na turneje, radošću sviranja i doživotnim prijateljstvima. Kad je ove zime stigao poziv da počnem svirati u Slavonskome tamburaškom društvu Pajo Kolarić u Osijeku, koji je osnovao svoj Reunion orkestar, brzo sam pristala. Priznajem, bojala sam se da sam zaboravila, no to je kao vožnja biciklom – smijući se nastavlja;
– Jednom tjedno po dva sata, osim kad se bliže nastupi, pa su probe dvaput tjedno, postoje samo note, orkestar i ja! Tada napunim baterije za sve što me čeka idućih dana.
Posebno emotivno, dodaje, doživjela je otvorenje 50. Đakovačkih vezova na kojemu su nastupili i ‘Pajevci‘ i ‘Tenaši‘. S vokalnom skupinom ‘Bećarine‘-KUD-a Tena, vežu je lijepe uspomene, a nada se kako će i zajednički nastupi biti češći.
Pred Stelom je radno ljeto, ali naglašava da uživa radeći Ljetne panorame na Četvrtome programu Hrvatske televizije (HTV ─ HRT 4), a s jednakim žarom tu emisiju stvaraju i drugi kolege u HRT-ovu centru Osijek.
– To je prigoda da ispričamo neispričane slavonske priče i pokažemo ovaj dio Hrvatske u drukčijemu svjetlu. Sve što je novo veseli, svaki izazov daje motiv za više, bolje, jače… Samo treba željeti i htjeti – dodaje Stela.
Otkriva nam kako ima dogovor sa sinom Svenom zaputiti se za koju godinu ruksacima na put oko svijeta:
– Vjerojatno je taj izazov malo nerealan, ali u takvu bih se životnu pustolovinu rado upustila!
U međuvremenu, ističe, i ljeto u ravnici ima svoje čari;
– Osijek toliko toga ima u ponudi. Živim u samome središtu grada, pa su mi i Trg slobode i Promenada i Tvrđa nadohvat ruke. Drava je, pak, savršena za osvježenje, osobito kad je niska, pa noge upadaju u pješčane sprudove. Milina! Moje rodno Đakovo, kojemu me srce sve više vuče kako godine prolaze, dovoljno je blizu. Mamina kuhinja te voće i povrće iz vrta i voćnjaka mojih roditelja, krijepe dušu i tijelo. Gotovo svakoga vikenda udahnem đakovački zrak, družim se s prijateljicama iz djetinjstva uz roštilj, fine kolače i voćne sokove iz domaće radinosti! Uvijek zaključimo kako je Čikaga, a tako se zove dio Đakova u kojemu sam odrasla, najljepše mjesto na svijetu – zaključuje Stela.

Foto: Press HRT