Kolumna…

Piše: Branka Vučetić Atletić

Pariz je sinonim za modno carstvo kao i mjesto gdje se uživa u dobroj hrani i gdje se pije vino umjesto vode. To modno carstvo gradilo se stoljećima i kao i svako drugo carstvo bilo je izloženo napadima kako bi se modna kruna preselila u neku drugu metropolu.
Još uvijek Pariz svoju krunu drži čvrsto i visoko kao Eiffelov toranj, a milijuni turista dolaze u grad koji širom otvara svoja ‘Trijumfalna’ vrata.

Ako se sredinom siječnja nađete u Parizu kada tradicionalno počinju sniženja, zasigurno ćete osjetiti gužvu koja od deset sati ujutro postaje sve veća u vrijeme pauze za ručak oko trinaest sati jer će se jedna većina uposlenih odlučiti za odlazak u dućane kako bi po povoljnijoj cijeni kupila željeni proizvod.

Parižani to čine ciljano i moguće je vidjeti kako ulaze u dućan koji poznaju i kako točno znaju gdje se što nalazi na policama.
Ostali klasično ulaze i rade gužvu jer traže što im se tog trenutka dopada.
Najpopularniji dijelovi grada gdje se kupuje su oko Opere, 9. arrondissement, zatim Saint-Germain-des-Prés i 6. arrondissement, kao i Mare koji pokriva 3. i 4. arrondissement.

Najpopularnija mjesta za shopping
Najomiljenije područje kupovine za široku publiku kao i turiste je sigurno Boulevard Haussmann gdje se nalaze dvije velike robne kuće Galeries Lafayette i Printemps.
To je carstvo u kojem su zastupljeni sve najveće i najpopularnije modne marke – Dior, YSL, Chanel, Balenciage, Carven, Celine, Louis Vuitton sve do Prade, Gucci, Furla, Valentino kao i velik broj dizajnerskih kuća koje su uz ustrajan trud uspjele ući u prostor ovih najpoznatijih mjesta gdje kupuje cijeli svijet.

Vrijeme sniženja
Boulevard Haussmann koji se kao gusjenica proteže dva kilometra u dužinu u vrijeme sniženja kao da okuplja sve ljude svijeta. Najživlje je na predjelu St. Augustine gdje su smještene robne kuće, a na suprotnoj strani poznati dućani.
U vrevi Laffayeta nestrpljivi kupci poslagani su u vijugave redove kako bi mogli ući u ograđene boxove gdje se nalaze poznate marke. Strpljivo se čeka za kupnju ili pogled na željenu torbu Dior čija cijena je od 2700 do 5000 Eura. Popust od 15% ponegdje 30% može biti značajan pri kupnji zato su gužve posve ‘normalna’ stvar. I na odjelu cipela je velika potražnja. Tu je omiljen Valentino, Prada, Miu Miu, a cijene su standardne od 1200 do 2000 Eura. Za ne vjerovati je da je još uvijek tražena i najprodavanija poznata Valentinova sandala s više remenčića i utisnutim zlatnim zakovicama. Cijena istih nije ni značajno pala pa se kreće oko 800 eura.
Prodajnu bitku je i ove sezone dobio i brand Gucci i to kada su torbe u pitanju. Tu se stvorio najduži red, a cijene koje su varirale u manje sniženim postocima za sve koji su čekali, prava su sitnica jer njima nije problem izdvojiti od 2000 do 3000 eura.

Tko najviše kupuje skupe dizajnerske proizvode
U redovima ispred boxova poznatih dizajnerskih imena, najčešće ćemo vidjeti kupce s područja Azije, zatim arapskih zemalja, te Amerike. Pomalo sarkastično možemo utvrditi kako smo se prisjetili slike Hrvata sedamdesetih kada su po svoju odjeću i obuću odlazili u Trst i jednako tako čekali u redovima da kupe željeni modni komad.

Što su ustvari sniženja?
Ako realno pogledamo što su zapravo sniženja? Prvo se moramo zapitati koja je realna cijena proizvoda? Ako nešto košta i po nekoliko tisuća eura kako je moguće da cijena padne upola? Taktika prodaje je jasna. Ako želim imati novi proizvod iz najnovije kolekcije to moram i platiti, čim više sezona odmiče proizvod sve više ‘stari’ pa i njegova cijena postaje manja.

Trgovci su se zaštitili od svojeg gubitka, pa prva cijena pokriva sav rizik ne prodaje. Kada dolaze sniženja ponovo je u cijenu, ugrađen dio zarade, ali snižena cijena postaje primamljivija u usporedbi s onom prvom.

Kupcu je važno pokazati marku proizvoda bez obzira koju sezonu ju nosio. Tako se sve vrti u krug gdje modne marke već sada na dnevnoj bazi guraju potrošače da što više kupuju ne radi potrebe, već radi nužnog pokazivanja i takozvanog nagrađivanja samog sebe. Pitamo se tko će se izgubiti u ovom nametnutom tempu konzumiranja, jesu li to proizvođači, trgovci ili kupci?

Kriza nastaje samo kad jedna karika u tom lancu napukne.