Ana Tenžera dobila je prvostupanjsku presudu protiv RTL

Nakon četiri godine novinarka Ana Tenžera dobila je prvostupanjsku presudu protiv RTL Televizije gdje je radila. U ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr novinarka nam je ispričala zašto je spor trajao tako dugo i kako se osjećala kad je dobila otkaz. No njezina priča tu još nije završena. RTL se žalio na presudu pa su nam rekli kako nemaju komentara jer je postupak još traje.
Sve se otegnulo na pune četiri godine. Mijenjala se sutkinja, prebacili su nas na radnički sud (što uopće nije pridonijelo brzini završetka postupka, RTL-ovi svjedoci se nisu pojavljivali…). Tužila sam ih za nezakonit otkaz. Naime, 25. veljače 2009. bila sam na pressici s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, a nakon toga snimala materijal za prilog o kampanji za borbu protiv korupcije. U 17. 00 sati urednica mi je rekla da svoje priloge skratim u ‘čitance’ (što vjerojatno svakog novinara dovede do ruba – nakon toliko truda, slijedi skraćivanje), a u 18.15 sati (Vijesti se emitiraju u 18.30), već s torbom na ramenu i pri izlasku iz redakcije, dobila sam zadatak napisati ‘onečišćenje u Brodu’. Nisam dobila potrebne informacije i u nedostatku vremena samo sam na internet-tražilici potražila spomenutu temu. Naravno, da sam imala više vremena primijetila bih da gledam staru vijest. Po pravilu, kad novinar napravi nešto, to bi trebalo proći i kroz ruke urednika, da primijeti eventualnu grešku. To se ovoga puta nije dogodilo te je ‘čitanac’ koji sam uzela s jednog lokalnog portala emitiran u Vijestima, bez da je itko odgovoran primijetio da je riječ o tri mjeseca staroj vijesti. Drugi dan na razgovor me pozvao Igor Bobić (izvršni urednik) te pokazao vijest koju sam ‘kopirala’. U 18. 30 pozvana sam na razgovor u ‘human resources’ gdje su me već čekali Bobić, Lovreček i gospođa koja vodi taj odjel. Uručen mi je izvanredni otkaz. Kad sam pitala što će biti ako ga ne potpišem rekli su da ‘mi neće dati papire’. Nazavala sam svog odvjetnika Alana Sorića koji mi je savjetovao da potpišem otkaz, uzmem primjerak, izađem iz zgrade i nazovem ga što sam i učinila. Odmah sam se našla s njim i dogovorila kako će njegov ured drugi dan tužiti RTL zbog nezakonitog otkaza. Drugi dan sam došla po svoje stvari, ali nisam smjela ući u prostorije informativnog programa tako da su mi ih donijeli sad već bivše kolege. RTL je u javnost pustio priopćenje gdje je sva krivnja svaljena na mene. Gradonačelnik Slavonskog Broda inače poznat po burnom temperamentu reagirao je izjavom, ali i pritom je stao na moju stranu ‘Nisam tražio novinarkin otkaz’.
Scena: Kako ste se osjećali kad su vas tražili da prijeđete s Nove TV na RTL, a onda su vam ubrzo dali otkaz?
Moram priznati da su me svi savjetovali da ne prelazim na RTL zbog upitne kvalitete njihova informativna programa. Tri godine radila sam na na Novoj TV kao reporter informativnog programa, a nekoliko mjeseci sam uz taj posao bila i voditeljica igrano-dokumentarnog serijala ‘Ostati živ’ tako da sam radila šest dana u tjednu. U nekoliko navrata Svilan i Delale su mi nudili da budem voditeljica emisije ‘Red Carpet’, ali jednostavno takav me posao nije zanimao. Da ne dužim – kad je prestalo emitiranje ‘Ostati živ’ prije dogovorenoga roka (ne znam zašto, emisija je bila gledana, dobivala sam pregršt pozitivnih reakcija od gledatelja), bila sam blago rečeno razočarana. Tu u priču upada RTL tj. Ivan Lovreček i Igor Bobić koji su me počeli zvati da pređem na njihovu, konkurentsku televiziju. Ponuda je bila itekako primamljiva- rekli su kako RTL-ova emisija ‘Punkt 12’ dolazi i na hrvatski RTL te mi obećali mjesto voditeljice i urednice, mjesto jednog od top – novinara, veću plaću… da ne nabrajam sve beneficije. Moj potez je bio brzoplet, lakomislen i to je jedino za što mi se može prigovoriti. Potpisala sam ugovor. Našla sam se s glavnim urednikom (Ivanom Lovrečekom) i izvršnim (Igorom Bobićem). Zamolila sam ih da prije potpisivanja ugovor pogleda moj odvjetnik Alan Sorić na što oni nisu pristali. Naivno sam mislila da mi dva odgovorna čovjeka, na takvim pozicijama ne mogu govoriti neistinu (rekli su da je to tek prvi ugovor, da će biti produžen, te kako će biti dodane stavke u njega): niti jedna od tih stvari kasnije nije napravljena. Dala sam otkaz na Novoj TV. Ubrzo sam shvatila kakvu sam grešku napravila. Ništa od obećanog projekta, a kad sam počela zapitkivati, počeli su gledati kako da me se riješe. Shvatila sam da je nešto pošlo krivo kad mi je kolega dok sam boravila u Portugalu na godišnjem javio da novine pišu o mom otkazu. Drugi tjedan iste te novine su se ispričale napisavši kako su do tog zaključka došle zbog mog ‘nepojavljivanja na ekranu’. Kako se pokazalo, nisam bila dobrodošla na RTL-u, moje reportaže su bile redovito hvaljene u novinskim tv-prilozima što mi je naravno imponiralo, ali ekipi s RTL-a vjerujem da nije bilo lako čitati kako ‘konačno imaju dobrog novinara koji ne radi stihijski’.

Scena: Svi mediji su pisali o vašem otkazu, koje su posljedice toga?
Da čuju moju stranu priče, nazvala me samo nekolicina kolega. Ostali su samo prenijeli priopćenje RTL-a u kojem oni tvrde ‘da njeguju najviše standarde izvještavanja’. “Kolege” koje me nisu kontaktirale da čuju moju stranu priče napravile su osnovnu novinarsku pogrešku- nisu imale obadvije strane priče. Bitan im je bio samo senzacionalistički naslov kako sam ‘odletjela radi krivog izvještavanja iz Broda’ što je inače grad u kojem uopće nisam nikad ni bila. Pobrkali su i izvještavanje, prilog, čitanu vijest… Portali su prepisali jedni druge tako da je internet sad pun članaka o mojoj ‘neprofesionalnosti’. Jedino što me tješilo bili su komentari čitatelja koji su nabrajali mnogobrojne greške njihovih spikera, novinara, prezentera, a koji nisu dobili niti opomenu. Posljedice su bile jedino moje suze i nerviranje.

Scena: Jeste li s njima pokušali razgovarati i kako je izgledao taj odlazak?
Iz “human resourcesa” gdje sam bila pozvana u 18.30 sam odmah nazvala svog odvjetnika Alana Sorića koji mi je savjetovao da potpišem otkaz, uzmem primjerak, izađem iz zgrade i nazovem ga što sam i učinila. Inače, otkaz je bio napisan na hrvatskom jeziku, a potpisao ga je Cristoph Mainush još tog popodneva, tadašnji direktor RTL-a za Hrvatsku. Odmah sam se našla s odvjetnikom i dogovorila kako će njegov ured drugi dan tužiti RTL zbog nezakonitog otkaza. Drugi dan sam došla po svoje stvari, ali nisam smjela ući u prostorije informativnog programa tako da su mi ih donijeli sad već bivši kolege.

Scena: Jeste zbog svega imali problema pri zapošljavanju?
Naravno. Naime, svojim priopćenjem koje su prenijeli svi mediji (od kojih me ponavljam, pritom većina nije zvala da čuje moju stranu) nanijeli su mi nepopravljivu štetu, jer itekako je teško tražiti novi posao kad vam potencijalni poslodavac vidi da ste dobili otkaz s jedne takve televizije.

Scena: Kako vam je bilo u tom razdoblju?
Teško. Izuzetno teško. Jedan dan radite posao koji volite, drugi ste na cesti, čitate laži o sebi, a kako se više ne pojavljujete na ekranu, apsolutno svi- od prodavačica u dućanu do susjede s psom imaju potrebu pitati vas da li ste uopće živi.

Scena: Sad opet pišete i radite kao novinarka za Aljazeeru, no biste li se vratili na Novu ili neku drugu TV kuću?
Pišem za jedan portal i Aljazeeru, prevodim za nekoliko firmi, ali televizija mi izuzetno nedostaje. Televizijskim novinarstvom se bavim od 21. godine. Počela sam na mreži lokalnih postaja CCN gdje sam provela tri godine. U međuvremenu je krenuo Z1, CCN se ugasio, a mene je na Z1 pozvao Branko Kuzele tako da sam bila u prvoj postavi njihovog informativnog programa. Kako je ta televizija tek kretala, radilo se zaista od 0-24, uzela sam ‘slobodno’ da diplomiram. Tema mi je bila ‘Usporedba Javne i komercijalne televizije – središnjih informativnih emisija HTV-a, RTL-a i NOVA-e TV’. Diplomirala sam s odličnim. Zatim sam pola godine bila asistent na Studiji Intermediji na Odjelu kulture govora i javnog nastupanja. Ubrzo sam dobila posao na Novoj TV kao reporter informativnog programa, a nekoliko mjeseci sam uz taj posao bila i voditeljica igrano-dokumentarnog serijala ‘Ostati živ’ tako da sam radila šest dana u tjednu. Nakon ukidanja emisije koja je bila u privatnoj produkciji ‘uletili’ su mi Bobić i Lovreček s pričama i obećanjima.

Scena: Koji su sljedeći vaši pravni koraci?
RTL se žalio na presudu tako da idemo na Županijski sud. Kad i ako presuda bude potvrđena, vjerojatno ćemo ih tužiti i za narušavanje ugleda. No, živce i izgubljeno vrijeme mi nitko ne može vratiti.

Scena: Jeste li se razočarali u neke svoje kolege?
Ljudskoj zlobi i gluposti nema kraja, to mi je potvrdio moj slučaj. Naslađivanje tuđom mukom očito je nešto za što dosta ljudi živi. Da, razočarala sam se. Sjetim se često stihova T.S.Elliota “o pobjedi tko da govori- izdržati to je sve”.

Scena: Privatno, opet ste u vezi pa recite nam više o svom dečku?
Ha, ha, pa kako opet? Dobro, očito sam morala poljubiti nekoliko žaba prije negoli sam pronašla svog princa. Znam samo da je to ovoga puta ono što se dešava jednom u životu.

Scena: Možda vjenčanje?
To je bila ljubav na prvi pogled i na prvi razgovor- živimo zajedno, vjenčanje će biti samo formalnost.

Foto: Ana Tenžera priv. album