Ekskluzivno…

Za portal Scena.hr lijepa glumica prisjetila se kako je počela njezina glumačka priča u Hrvatskom narodnom kazalištu Osijek kojem je ostala vjerna do danas

Kad su 7. prosinca 1996. godine u ‘Pouzdanom sastanku’ Joze Ivakića, u režiji Damira Munitića zaigrali u sklopu diplomskog ispita, kao studenti glume u Osijeku izmještenog studija zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, Sandra Lončarić Tankosić, Tatjana Bertok – Zupković, Vjekoslav Janković i Mario Rade sigurno nisu ni slutili da će izrasti i stasati u glumačke osobnosti bez kojih je danas nemoguće zamisliti dramsku scenu HNK u Osijeku. Sasvim prikladno, veličanstvena četvorka će upravo Čehovljevom dramom ‘Tri sestre’, čija će premijera biti u petak 8. travnja 2016. godine, svečano obilježiti i dvadeset godina umjetničkog rada na kazališnim daskama HNK Osijek. Sandra Lončarić Tankosić samo za portal Scena.hr govori o dvadeset godina svoje glumačke karijere te otkriva kako i zašto se zaljubila u glumu.

Krenulo je ovako: “Otišla sam na audiciju za Akademiju samo da bih opravdano izbjegla jedan dan u školi”
– Svako dijete sanja o tome što želi biti kad odraste. Moj san nikada nije bio vezan za glumu. Htjela sam putovati po svijetu, upisala sam Jezičnu gimnaziju i gradila svoje planove upravo za zanimanja koja bi mi to mogla i omogućiti. Otišla sam na audiciju za Akademiju samo da bih opravdano izbjegla jedan dan u školi i da s ekipom iz razreda odem na izlet u Osijek. Kad sam vidjela da sam prošla na audiciji uhvatila me panika jer nisam završila školu, u roku od samo nekoliko dana morala sam preseliti iz obiteljskog doma u Našicama u drugi grad i to 1992. godine kad je Osijek još često bio pod zračnim uzbunama. Otišla sam profesoru Damiru Munitiću i rekla da još nisam maturirala i da ne znam želim li to studirati. Razljutio se, izvikao na mene i ja sam od straha rekla da ostajem. Nažalost najdražeg mi profesora više nema, ali uvijek ću mu ostati zahvalna jer da nije bilo njegove reakcije možda bih odustala od glume, a time i zanimanja koje me čini sretnom – prisjetila se lijepa glumica za portal Scena.hr te nastavlja:

A onda: Zaljubila se u glumu, u polusrušeno kazalište, igru mašte…
– Bilo je napornih i teških dana. U jednoj godini morala sam položiti četvrti razred u Našicama i ispite na Akademiji, ali vrlo brzo nakon upisa na Akademiju inficirala sam se kazalištem, umjetnošću, tom vječnom igrom, tim paralelnim svjetovima… i još uvijek zaraza traje. Imala sam predivnu klasu talentiranih i zanimljivih mladih ljudi i divnih profesora. Izolirali smo se u polusrušenom kazalištu u svoj svijet mašte, igre, kreiranja, daleko od ratnih grozota i bilo nam je divno. Donosili smo u grad jednu drugu dimenziju života našim ispitnim predstavama koje su uvijek bile krcate publikom. Naša diplomska predstava ‘Pouzdani sastanak’ u režiji Damira Munitića bila je uvrštena u repertoar HNK Osijek i doživjela velik broj izvedbi. I tako smo svi 1996. godine dobili angažman u HNK-u Osijek, pomalo nestvarno za današnje prilike zar ne? – priča Sandra.

“I ostala sam vjerna mom kazalištu 20 godina”
Glumica ove godine slavi 20 godina vjernosti Hrvatskom narodnom kazalištu Osijek.
– U njemu sam dobila priliku oživjeti Shakespeareovu Juliju, Groficu Oliviju, Krležinu Bobočku, Bourekovu Bećarušu, Kozarčevu Tenu, Tolstojevu Anu Karenjinu, Čehovljevu Jelenu Andrejevnu, a evo sada i Mašu. S radošću se prisjećam tih dana i s radošću iščekujem nove izazove – zaključila je lijepa Sandra za portal Scena.hr.