Ekskluzivno: Život u Parizu kroz oči Jelene Orešković! Kao da živim u razglednici!
By Gordana Malašić Lazić On 26 lip., 2013 At 09:02 PM | Categorized As Jelena Orešković, Kolumne | With 0 Comments

Jelena Oreskovic i suprug_1Prije dvije godine manekenka Jelena Orešković udala se za pariškog dizajnera iranskog podrijetla, Hermidasa Atabeykija. Preselila se u Pariz gdje je i rodila malenu djevojčicu Pantheu koja je centar njezinog svijeta. Pariz se zaljubio u Jelenu, a Jeleni se čini kao da živi u razglednici dok šeće uz Seinu i promatra Assemblee Nationale, Pont d’Alexandre III, Louvre ili Notre Dame. Rodila je u Clinique de la Muette, koja je jedna od boljih klinika u kojoj se porodila i Carla Bruni Sarkozy. O tome kako je odgajati i školovati dijete u Parizu, sve njegove ljepote, ali i opasnosti te kako se realno živi u Parizu Jelena je otkrila u ekskluzivnom razgovoru za naš portal Scena.hr.

Scena: Dugo vas nema u medijima pa kako ste?

Odlično sam. Sretna u ulozi majke, sretna zbog mira koji sam našla s čovjekom koji je pun topline, razumijevanja, ljubavi i koji je moj najbolji prijatelj.

Scena: Kakav je život u Francuskoj? Kako izgleda vaša četvrt?

Živimo u 8. Arrondissementu na divnoj lokaciji u blizini poznate šoping ulice Avenue Montaigne, Chapms Elysees, L’arc de triopmhe, Seine… Malo udaljeniji su meni dragi kvartovi Marais i St. Germaine, ali kad je lijepo vrijeme, napravim jednu dužu šetnju s Pantheom pa tamo sjednem na kavu ili ručak.

Scena: Što vam je posebno lijepo u Parizu?

Pariz je najljepši grad koji sam vidjela. Kad šećem uz Seinu i promatram Assemblee Nationale, Pont d’Alexandre III, Louvre ili Notre Dame, osjećam se kao da šećem kroz razglednicu. Često sam šetala uz Seinu kad je Panthea bila mala (i mirnija u kolicima… haha) jer me te šetnje opuštaju. No, kao i svaki velegrad, ima nedostataka. Ima jako puno džeparoša, pljački stanova, općenito puno kriminala…

Scena: Kakve su trgovine, što najviše kupujete, osim namirnica?

Pariz vrvi dućanima, od najpoznatijih svjetskih brendova do tipičnih francuskih obrtničkih  radnji koje su mi osobito šarmantne i volim ih obići kad prošećem St. Michelom ili St.Germaineom. Kako ja stvarno nisam tipična žena što se šopinga tiče, unatoč tome što živim u samom srcu mode, šopingiranje mi nije ništa više ‘napeto’ nego ranije. Ali eto, nekad me uhvati i  ‘ta faza’ te tada preferiram francuske brendove kao što su Sonya Rykiel,  Goyard, Jitrois, Maje ili Plein Sud.

Jelan Oreskovic

Scena: Kakve su cijene?

Cijene su, naravno, visoke. U Parizu je doslovno sve skupo. Doduše, cijene variraju ovisno o tome u kojem si dijelu Pariza, odnosno u kojem arrondissementu tako da cijene mogu varirati i do 50 posto. Naravno, pri tom mislim na neke osnovne namirnice za život, farmaceutske proizvode i slično.

Scena: Kako su vas prihvatili Francuzi, a kako vi njih?

Od samog početka s Francuzima sam našla zajednički jezik. Zapravo, moje iskustvo je upravo suprotno od uvriježenog mišljenja da su Francuzi hladni i da ne žele pričati niti jedan drugi jezik osim francuskog. Kad sam se doselila, moj francuski jezik je bio prilično loš, pa, kad bih ‘lomila jezik’ i pokušavala pitati nešto, uglavnom su mi svi, vidjevši koliko se mučim, olakšavali odgovaranjem na engleskom. Istina je da im strani jezici nisu jača strana te ih sramežljivo koriste, ali to ne rade iz bahatosti već zbog nedovoljnog poznavanja. Naravno, ovo se ne odnosi na ljude višeg obrazovnog nivoa. U Dasovom okruženju, recimo svi govore perfektno nekoliko svjetskih jezika. Što se tiče mog francuskog, kad sam došla, nisam govorila gotovo ništa, iako sam imala dobru školsku bazu iz gramatike, a što mi je dosta pomoglo. Jer, ovaj razgovorni, svakodnevni jezik ionako ‘pokupiš’ s vremenom. Tako sam i ja propričala francuski te sad normalno komuniciram. Makar se ne bih usudila raditi u struci dok jezik ne dovedem do savršenstva za što mi treba vremena. Tako da čekam da Panthea krene u vrtić pa da uhvatim vrijeme za sebe i svoje usavršavanje.

Scena: Opišite nam kako ste uredili stan?

Mi živimo u prostranom stanu s predivnim pogledom na rue Francois 1er i Champs Elysees. Stan je dekorirao Hermidas još puno prije nego sam se ja doselila te ga je samo prilagodio obiteljskom životu, dekorirao dječju sobu. Dizajn je njegova profesija, on je u tome vrhunski stručnjak i ja se zaista nisam htjela ‘petljat’ u to jer mislim da bih samo pokvarila… hahahaha

Scena: Postali ste majka, gdje ste rodili, kakve su bolnice tamo i kakva su vaša iskustva?

Rodila sam u Clinique de la Muette, jedna od boljih klinika u kojoj se porodila i Carla Bruni Sarkozy. Bit će da je čula da sam ja zadovoljna… ahahahahaha. Ja sam imala jednu otežavajuću okolnost prilikom boravka, a ta je bila to što tada nisam dobro govorila francuski jezik. Zapravo, govorila sam  vrlo slabo, a sestre u bolnici nisu bile baš puno bolje u engleskom, tako da mi je bilo prilično iscrpljujuće u toj situaciji koja mi je bila potpuno nova i nepoznata s bebom u rukama. No, nevjerojatno je kako čovjek brzo nauči i jezik kad mu treba! Sad se znam šaliti da su mi ta četiri dana u bolnici bila ubrzani tečaj francuskog.

Scena: Kako ste se snašli u ulozi majke?

Majčinstvo je najljepša, ali i najzahtjevnija uloga u životu. Pogotovo ako si ‘full time’ mama, bez dadilje, što je moj slučaj. Naime, ja sam od starta znala da želim svoje dijete sama odgajati i da želim osjetiti sve čari majčinstva. Od onih najljepših, kad ti se tvoje dijete smije, kad te zagrli, kad ga gledaš kako napreduje svaki dan i otkriva svijet oko sebe do onih težih trenutaka kad ne spava noću, kad rastu zubi, kad je nestašno, kad ne sluša, zatim vječnog straha da se ne ozljedi i slično.

Scena: Pomaže li vam suprug u majčinstvu?

Sretna sam jer imam uz sebe osobu koja mi puno pomaže. Pomaže mi ne samo fizički oko malene, nego mi je, što je meni puno važnije, podrška na način da je pun razumijevanja i strpljenja. U prvoj Pantheinoj godini kad smo svi slabo spavali, često bi ju šetao rano ujutro, iako ni sam nije spavao, kako bih ja mogla uhvatit malo sna. Jako je lijepo imati uz sebe osobu koja ti je pravi partner u svemu. To daje jedan unutarnji mir, a nema ništa vrednije od toga. Također, imam ženu koja mi pričuva Pantheu kad mi zatreba. Recimo da obavim kozmetičarku, frizerku ili kad Das i ja izlazimo na večeru.

Scena: Je li tamo teže odgajati djecu nego u Hrvatskoj, jeste li već počeli razmišljati o tome da upišete dijete u vrtić i školu?

Ovdje se djeca upisuju u vrtić još u šestom mjesecu trudnoće!!! Inače se teško može naći smještaj, čak i u privatnim vrtićima. Mi smo, ne znajući to, jedva pronašli vrtić u koji će krenut na jesen, a od treće godine u malu školu. U Parizu je utoliko teže odgojiti dijete nego u Hrvatskoj jer je puno više kriminala, otmica i sličnih grozota. Tako da mi je bilo jako teško naći osobu od povjerenja s kojom bih ostavila dijete čak i na sat vremena. S druge strane ima puno sadržaja za djecu, parkova, ZOO vrtova, predstava…

Scena: Izlazite li u restorane, te kakvi su tamo restorani?

Das i ja nastojimo uhvatiti vremena samo za sebe i za neke stvari poput izlazaka na večeru, odlazaka u kino, druženja s prijateljima. Često radimo večere i pozivamo društvo. Tad ja spremam specijalitete naših prostora – od sarme do baklave. Nastojimo uz ovu najvažniju roditeljsku ulogu, da ne izgubimo neke naše stare zajedničke ‘gušte’.

Scena: Što vam nedostaje iz Hrvatske?

Iz Hrvatske mi nedostaje obitelj i vrlo uzak krug meni dragih ljudi, ali održavamo barem ove virtualne kontakte svakodnevno, a onda kad se vidimo, još je slađe :o))))

Scena: Koji su planovi u karijeri i je li u planu neki projekt?

Kako sam zaista cijeli dan posvećena djetetu, nemam vremena za išta drugo, no planiram raditi u bliskoj budućnosti. Nadam se da će i ulaskom Hrvatske u EU biti olakšano pitanje radne dozvole. U međuvremenu će se moj francuski jezik usavršiti te će me Das uključiti u jedan nadolazeći projekt o kojem je još rano govoriti.

comment closed