‘FALIŠ MI u proljeću, u ljetu, u jeseni, u zimi‘ autobiografija je Mani Gotovac koja je vrlo visoko digla ‘letvicu’ kad je riječ o najprodavanijim knjigama u Hrvatskoj. Više, i to ‘uživo’ o spomenutoj autobiografiji ove žene snažnog ‘ženskog’ srca i lucidnog ‘muškog’ uma, kako je opisuju mediji, sinoć su imali priliku čuti Osječanke i Osječani. Osječko ljeto kulture na Barutani jučer je ugostilo fantastičnu Mani Gotovac, Hrvatsko pjevačko društvo ‘Lipa’, Mješoviti pjevački zbor ‘Mecsek’, i Panonsku filharmoniju. Književni susret moderirao je Jaroslav Pecnik, a ulomke iz knjige čitala Mira Perić Kraljik. Posjetitelji koji su popunili prostor Galerije Waldinger svjedočili su ispovijesti Mani Gotovac. Pričala je o prošlom vremenu i prisjetila se 1971. bez koje, kako je rekla, ne bi imali danas Hrvatsku, “zemlju sakupljenu od različitosti, gotovo paradoksalnih.“
– Dvije stvari nikad ne smijemo zaboraviti – Deklaraciju o hrvatskom jeziku i trenutak kad je u Ustav upisana odluka da sve zemlje Jugoslavije imaju pravo na odcjepljenje – rekla je Gotovac. Također, dodala je da je njeno ‘Hrvatsko proljeće’ obilježeno s dvije ljubavi. Ljubavi prema domovini i ljubavi prema Gorkome. Obje ljubavi su bile tragične, ali, dala je savjet svima, kad tragedija pusti korijene i zadrži se dovoljno dugo možda izraste cvijet. Govorila je i o smrti svoje djevojčice.
– Ni sama nisam znala koliko zvijeri postoji u meni da sam mogla to savladati, prebroditi. Dvije godine nisam mogla razmišljati. Kratko je bila sa mnom. A onda sam shvatila da sam sretna što je bila. BILA JE – zaključila je Mani Gotovac.
Pjevači HPD ‘Lipa’ nakon dva koncerta, prvi u Pečuhu i drugi na mađarsko-hrvatskoj granici, konačno su nastupili na ‘domaćem terenu’.
– Čak mislim da smo bili opušteniji nego prva dva puta. Prvi je prvi, a onaj drugi je bio ukočeniji nego ovaj. Ipak, srce brže lupa kada si kod kuće, pred Osječanima, divnom publikom koja nas toliko podržava svo ovo vrijeme – rekao je Tomislav Levak, glasnogovornik HPD ‘Lipa’. ‘Ujedinjena Europa pjeva’ atraktivan je međunarodni projekt koji je rezultat suradnje HPD ‘Lipa’, Mješovitog pjevačkog zbora Mecsek i Panonske filharmonije. Četiri mjeseca priprema i duplo toliko mjeseci organizacije, pregovora i dogovora dalo je konačni produkt.
– Još uvijek ne mogu vjerovati. Presretna sam zbog svega. U 40 probi koliko smo imali,bilo je jako puno sati napornog rada, mi na svojoj strani, prijatelji Mađari na svojoj. A onda, ujedno i najteži i najlakši posao – ‘svi zajedno’. Moj kolega, sjajan dirigent Tibor Boganyi imao je težak zadatak. Riječ je o zahtjevnom repertoaru. Napravio je sve savršeno. Baš onako kako bih i ja – našalila se dobro raspoložena, emocijama preplavljena, dirigentica HPD ‘Lipa’, Valerija Fischbach.
120 pjevača, 65 svirača,12 izvedbi i 7 europskih jezika. Tako bi ukratko izrekli ono što se dogodilo na pozornici. Iako teško je riječima dočarati ono što se moglo čuti. Odlično uvježbani, do savršenstva naučili izgovor riječi na češkom, francuskom, mađarskom, engleskom, talijanskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. U jednom trenutku, ako ste pokušali zažmiriti, prepustiti se muziciranju, osloniti se samo na uši, možda ste mogli doživjeti to kao da ste negdje drugdje. Da ste na nekom drugom Trgu, negdje u Europi.
Sjajan je ovo dar svih koji su u projektu sudjelovali, Gradu za njegov povratak u Europu. Charpentier, Handel, Donizetti, Verdi, Gotovac samo su neki od skladatelja čije su skladbe izveli sjajni glazbenici pod zvjezdanim nebom na Trgu Svetog Trojstva.
Posljednju su izveli i kao perjanicu nastupa izdvojili 9. simfoniju (4. stavak) Ludwiga Beethovena – ODU RADOSTI. Izveli su je u cijelosti u trajanju od 25 minuta.
U sklopu jučerašnjeg programa izvedena je i predstava ‘Pričaj mi o Gorkome’ prema autobiografskom romanu ‘Fališ mi’. Provokativna predstava o strastvenoj ljubavi udane žene s oženjenim Gorkim, isprepletena je životnim nedaćama, od političkih događaja obilježenih Hrvatskim proljećem do intimnog gubitka šestogodišnje djevojčice koju je bolest otrgla od života, sve do ponovnog spajanja s Gorkim.
Režiju zajednički potpisuju autorica teksta te glumci iz zagrebačkog Kazališta Planet Art, koji igraju u predstavi, Lela Margitić, Robert Plemić i Hana Hegedušić. Uz Lelu Margitić istu ulogu igra ‘najmlađa’ članica Judita Franković.
– Sjajno je s njom raditi. Dobro se uklopila u ekipu. Mi radimo isto, a ona je pravo osvježenje – rekla je Hana Hegedušić.
– Mene fascinira ta strast i životnost. Mani živi za ljubav i želi vjerovati u čovjeka, darovati povjerenje. Želi vjerovati u umjetnost, u snagu kazališta pa makar i u iluziju da ono doista mijenja svijet u kojem živimo. Takva jednom želim biti i ja – zaključila je Judita Franković. Ova predstava kad je ‘izašla’ iz Varaždina zaputila se prvo u Vukovar. Sinoć je bila ovdje i dobila izrazitu pažnju gledatelja. Sjajan trojac napravio je pravi posao. Odlična gluma, spontanost, životni ritam tako shvatljiv, jednostavan, a opet ‘težak’ i turbulentan. Barutana je bila ispunjena tren tišinom, tren urlikom, suzama, tugom, ushićenjem, ludosti. Čak se sve to navedeno i okom vidljivo, moglo povezati s olfaktivnim poimanjem. Prostor je mirisao na ljubav.
I na kraju,nakon ne znam koliko bisova (prestala sam ih brojiti nakon 5) glumci su uočili Mani Gotovac kako sjedi na podu, na najobičnijoj stubi. Prisutna, a skrivena. Samozatajna. Sajna. Kad sam je nešto ranije pitala koliko je važno da se zadrži skromnost i u slavi. Odgovorila je jednostavno: “Bez skromnosti smo ništa“. Tim činom je to i potvrdila.
Posjetite OLJK
