Jedan sluga, dva gospodara…
Zbog uloge u predstavi glumica je počela hodati, udarati i pucati kao muškarac. A da bi se što bolje uživjela u svoj lik, Anita je ušetala i u muški toalet
– Tražiti muškarca u sebi zaista je čudan osjećaj i u početku nije bilo lako, ali imala sam uz sebe sjajnog redatelja koji me je nenametljivo otisnuo u pravom smjeru i učinio da i sama povjerujem u ‘svog’ muškarca – otkrila je glumica za portal Scena.hr. Anita Matić Delić u predstavi ‘Jedan sluga, dva gospodara‘ zagrebačkog kazališta Kerempuh istovremeno igra muškarca i ženu. Kaže da je sjajan osjećaj iz jednog lika transformirati se u drugi.
Ubila je svoju ženstvenost i hoda kao muškarac
– Igram ženu koja se zbog nesretnih okolnosti mora cijelo vrijeme pretvarati da je svoj brat blizanac; opasan tip iz kriminalnog miljea, i igrati ga što uvjerljivije kako ju ostali protagonisti ne bi razotkrili. Redatelj predstave Vito Taufer na prvoj mi je probi rekao da ne želi stereotip s perikom i brkovima, nego da polazište tog lika moram biti ja, s obje utjelovljene energije, ženskom i muškom. Ideja je bila iznijeti autentičnu mušku energiju, a ne izigravati ju – objasnila je glumica. Dodaje da je zbog uloge promatrala ponašanje muškaraca.
– Promatrala sam njihov hod, geste, govor… U jednom trenutku, dok sam hodala od kuće do kazališta na probu, shvatila sam da hodam kao frajer i počela se smijati samoj sebi ‘imam ga!’. Izbrisao se moj ženski hod i držanje, pa me sad bole leđa jer sam se počela držati pogrbljeno kako bih ‘ubila’ svoju ženstvenost. A najviše sam se zaprepastila kad sam na ulici ugledala tipa koji je isti moj lik: u motorističkoj jakni, mršuljav, duge plave kose i s malom bradicom. U predstavi mi u transformaciji pomaže i dva broja veće motorističko kožno odijelo i čizme. Kad mi moja maskerka Iva zamasti kosu i zalijepi zulufe i malu bradicu, od tog trenutka sve moje kretnje i iza scene su muške – ispričala nam je Anita koja se jednom prilikom na probi našalila, pa je otišla u muški toalet.
“Opasni frajeri nemaju smisla za humor”
Glumica u liku muškarca mora biti gruba.
– I to mi je bilo najteže. Od mene se tražilo da moram napadati i udarati dragog kolegu Borka Perića koji igra mog slugu. Isprva sam udarala onako lagano, ženski, a onda mi je Borko rekao:
“Slobodno me udari, ma još jače, samo udaraj!” I ja sam počela udarati. Naravno, sve udarce smo dogovorili i dobro izvježbali jer se takve stvari na sceni ne smiju prepuštati slučaju. A onda su mi dali i pištolj – prisjetila se proba te ističe:
– Biti opasan frajer je odgovornost, nije im lako i zapravo ih žalim jer sebe doživljavaju preozbiljno. Nemaju smisla za humor niti si ga dozvole jer su siromašni duhom.
“Malom čovjeku ne preostaje ništa drugo, nego da se osloni na svoju snalažljivost kako bi živio i preživio ovo siromašno doba duha”
Anita kaže kako je predstava ‘Jedan sluga, dva gospodara’ izuzetno aktualna.
– Mi stalno nekome pokorno služimo i tražimo sporedne putove kako bi svoj život učinili boljim. Možemo li pobijediti te svevišnje gospodare? O da, možemo! Ako si dozvolimo pomisliti da oni možda jesu gospodari banaka, trgovačkih lanaca, država, svijeta, ali nisu gospodari naše duše. Kao i u životu tako i u našoj predstavi ljubav pobjeđuje sve i to je plemenita poruka naše predstave. Možda jesmo prevaranti, ali u svijetu u kakvom živimo, malom čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da se osloni na svoju snalažljivost kako bi živio i preživio ovo siromašno doba duha. Smijeh je sve što nam preostaje, a dok se možemo smijati znači da smo dobro, da možemo dalje – zaključila je glumica. A kako je reagirala njezina obitelj na njezinu ulogu muškarca…
– Kad sam svojim dečkima pokazala fotografiju svoje transformacije u muškarca, nisu me prepoznali. Stariji sin Val pitao je: “Jel’ to tatin prijatelj?”, petogodišnji Adrian je samo buljio u fotku i nije mu ništa bilo jasno, a još je više bio zbunjen kad sam mu rekla da sam to ja, na što je rekao: “Nisi ti” – priča glumice te nastavlja kroz smijeh:
– A suprug Mario je rekao da će me na sceni gledati kao muškarca, ali izbliza ne dolazi u obzir.
Foto: Maja Kljajić
