Zagreb…
Sinoć su u Muzeju Mimara članovi Zbora HRT-a i publika zajedno pljeskali omiljenom maestru Vladimiru Kranjčeviću
– Kako je bilo? To mora publika reći. Ovaj ansambl poznajem dugo. Išao sam na njihove koncerte za one slavne ere Pozaića, Zlatića…, bio sam i njegov šef, puno smo radili, puno smo snimali i uvijek je užitak s tim ljudima raditi jer oni su profesionalci, potentnih krasnih glasova i kad se to uspije uskladiti i animirati onda dođe do jednog pravog glazbenog doživljaja.” – rekao je nakon koncerta maestro Vladimir Kranjčević.
Koncert je bio njegov oproštaj od ansambla s kojim je bio vezan cijelu karijeru i kojemu je bio šef dirigent od 1976. do 1982. godine.
– Da, to je oproštaj. Imam još pet koncerata do svibnja i onda zatvaram dućan. Ja ću se i dalje baviti glazbom, sve ću raditi osim proba i koncerata. To me je jako počelo zamarati, iako donose i osvježenje, ali je teško pripremati jedan veliki projekt, ja sam ipak navršio 80 godina – dodao je mastro.
Na programu koncerta našla su se vrlo rijetko izvođena djela – Madrigali dell’ estate Ive Paraća, Konavosko pirovanje Ivana Brkanovića i suita Faun Rudolfa Matza u kojoj smo kao soliste slušali sopranisticu Moniku Cerovčec i tenora Andra Bojanića.
– To je jedan birani program. Takoreći na prste jedne ruke možete nabrojati izvedbe tih djela, što je velika šteta. To se užasno rijetko izvodi, a svako je djelo za sebe bombon. Skladana su na divne tekstovi i bio je užitak to raditi. I Zboru se svidjelo pjevati ih. Inspiriralo ih je. S punim nepravom, da tako kažem, su stavljena u zapećak. Ja znam koji je razlog – ona su užasno teška za izvođenje, no profesionalnom ansamblu kakav je Zbor HRT-a to ne predstavlja problem. Nevjerojatno su ih brzo savladali – rekao je maestro Kranjčević.
– Ljudski je glas najljepši instrument. Moj profesor Šaban na Akademiji je uvijek govorio da pjevači imaju najljepši instrument koji je Bog stvorio. Zašto? Zato jer je taj instrument u čovjeku. Dakle tu nema tipke koju morate pritisnuti, ne ovisite o mehanici, o žici, o gudalu, o pisku, vi ste gospodar svog organa koji reagira na svaki vaš emotivni podražaj. I zato je pjevanje nešto posebno kad je lijepo – zaključio je naš omiljeni maestro Vladimir Kranjčević.
Foto: Press – Dinko Bažulić
