fbpx

Lana Pavić – Putopis s krstarenja!

Ekskluzivno…

“Tamo di bi tija i tamo di ne bi smija more je izabralo put…”

Lana PavićKad ljudi žele ukratko slikovito opisati što je život onda obično kažu da je život putovanje. Sve donedavno, moj život jest i doslovno bio stalno putovanje jer sam godinama živjela na nekoliko adresa u nekoliko gradova i država pa je sastavni dio moje rutine bilo stalni odlazak i povratak od jednog do drugog doma. Nisam rođeni nomad, ali me istovremeno, kako bi rekla Jasna Zlokić, očito ne drži mjesto. U mom zadnjem bijegu od obveza svakodnevice, za Lana Pavićuskršnje praznike koji su za nama, odlučila sam se otisnuti na more. Krstarenja su mi najdraži oblik putovanja, možda zato što sam odrasla uz more, što me njegova blizina odmara i liječi, ali i zato što mi krstarenje pruža sjajnu mogućnost da sam svaki dan u nekoj novoj luci. Ovaj put, odlučila sam se za rutu koja je uključivala zemlje zapadnog Mediterana.
Sve sam ih, osim jedne, već više puta posjetila, ali su destinacije na ovom putu toliko lijepe i bogate kulturnim, povijesnim, gastronomskim i ostalim bogatstvima, da ih vrijedi stalno iznova posjećivati. Na put sam krenula s dečkom Markom, naoružana smiješkom, dobrom voljom i željom za istraživanjem.

Naša prva luka bila je Genova, koja nas je dočekala sunčana i, čini mi se, svake godine sve zanimljivija. Za taj me grad vežu lijepe uspomene jer sam ga posjećivala dok sam prije desetak godina radila za jednu nautičku kompaniju. Naime, upravo se u Genovi svake godine održava najveći sajam brodova u Europi.
Lana PavićKako smo Marko i ja već iskusni u putovanjima brzo smo se smjestili na brodu MSC Orchestra i pričekali početak plovidbe. Neki naši sugrađani, iz Zagreba i Splita, odlučili su se za istu rutu pa sam često šetajući brodom čula upravo hrvatski jezik. Krstarenja poput ovoga relativno su pristupačna, a mogućnosti za aktivan odmor koje pružaju više nego poticajne pa se brojni hrvatski građani često za njih odlučuju.
MalagaNakon Genove, pred nama je bio cijeli dan plovidbe koji sam iskoristila za dugi san tj. nadoknadu odmora koji mi zbog užurbanog ritma doktorata i posla u Zagrebu kronično fali. Taj dan na moru, bez pristajanja na kopno, bio je sjajna uvertira u izlete koji su nas čekali.

U Malagi, koja je bila naša druga destinacija, obišli smo tvrđave Alcazaba i Gibralfaro, muzej i rodnu kuću Pabla Picassa te smo uživali u španjolskoj Malagatradiciji jedenja tapasa i ispijanja odličnog crnog vina. U Portugalu smo, sutradan, obišli dobar dio obale oko Lisabona, brdo Arrabida te najstariju profesionalnu vinariju u zemlji Jose Maria da Fonseca. Njeni podrumi skrivaju neprocjenjivo vinsko blago, a najviše se ponose muškatom. Nismo mogli odoljeti ekskluzivi koju nude (doduše, po iznimno visokoj cijeni) pa smo u Hrvatsku donijeli nekoliko posebnih bočica ove sorte, pod nazivom Trilogia. Riječ je o gotovo nestvarnoj kombinaciji tri različita godišta desertnog vina iz 1900., 1930. i 1965. godine u jednoj boci. Nakon dobre kapljice, spustili smo se do Lisabona koji se pripremao za veliko slavlje. Dvadesetpetog travnja Portugal je proslavio četrdesetu obljetnicu oslobođenja od diktature i početak puta u suvremenu europsku demokraciju. Kao politologinju, takve me Lana Pavićstvari izuzetno zanimaju i uvijek im rado posvetim vrijeme i pažnju. Inače, iznimno volim Portugal koji, čini mi se, mnogi nepravedno ostavljaju po strani na svojim putovanjima. Ja ga, naprotiv, uvijek rado posjećujem jer su Lisabon, Porto, portugalska obala, unutrašnjost, vino, fado i portugalski jezik za mene sinonim užitka i ljepote posebne vrste, a i nešto me u toj zemlji i njenoj prirodi iznimno podsjeća na Hrvatsku.

Kad smo kod posebnosti, ona je svakako najbolji opis destinacije koja je slijedila – Maroka. Ovo je jedina zemlja na krstarenju koju nisam prije posjetila pa je i moje iznenađenje bilo tim veće. Svakako nisam očekivala europski grad poput Beča, ali ono što sam vidjela bilo je iznimno iznenađujuće i za iskusnog putnika poput mene. I dok je Casablanca bila u skladu s mojim očekivanjima, Marrakech ih je sve daleko premašio. Najbolji opis onoga što sam vidjela stane u sintagmu – kulturološki Markošok. Pa ipak, iz Marrakecha nosim divne uspomene i korisno znanje. Kako sam veliki pobornik i promotor prirodnog izgleda i prirodne njege lica i tijela, jedva sam dočekala odlazak u jednu od najstarijih ljekarni u Maroku gdje sam pozorno slušala predavanje o tome kako nastaju prirodni lijekovi, začini, ulja i kreme. Usput, igra sudbine je htjela da netom prije odlaska na put Markova i moja tvrtka ‘Mala produkcija’ snimi promotivne spotove za Ljekarne Zagrebačke županije i sjajnu prirodnu kozmetiku dr. Stribor. U tim se kremama nalaze najbolji prirodni sastojci za njegu i zacjeljivanje kože lica i tijela pa tako i čuveno arganovo ulje koje se dobiva od biljke vrlo slične maslini, a koja najbolje uspijeva u južnom Maroku. Stoga sam na pravom mjestu doznala sve o tome koja je razlika između izvornog, čistog arganovog ulja i raznih mješavina i kopija, a kako sam u torbici imala kremu dr. Stribor, Ruža-Argan, pokazala sam je marokanskom ljekarniku koji ju je s oduševljenjem pohvalio. Nakon predavanja i nakon što sam kupila silne količine ulja i začina, prepustila sam se tradicionalnoj arapskoj kuhinji, koju sada mogu pripremati i kući jer sam najvažnije sastojke – originalne začine – ponijela sa sobom u Hrvatsku.

U Hrvatsku sam ponijela i divne uspomene iz Barcelone, zadnje stanice na našem putu, u koju se uvijek rado vraćam. Očito nigdje ne mogu pobjeći od svoje struke jer sam iz ovog prelijepog grada ponijela i neke nove politološke spoznaje.  Naime, ono što me ovaj put iznenadilo u Barceloni, a to nikada za Barcelonaprijašnjih posjeta nisam toliko očito primjećivala, jest nezadrživa i sveprisutna želja Katalonaca za potpunom samostalnošću. Premda i sada uživaju visoki stupanj autonomije, ideja samostalne Katalonije u ovim je trenucima toliko jaka da na svakoj zgradi barem nekoliko balkona i prozora ima izvješenu katalonsku zastavu, a naš vodič za cijelog izleta gotovo da i nije spomenuo Španjolsku. Obećala sam si stoga da ću se pri povratku u Hrvatsku detaljnije pozabaviti ovom temom.
A obećala sam si i još nešto… Od sada ću na krstarenja što češće. Zadovoljstvo koje čovjek dobije putujući nemjerljivo je s ičim materijalnim i potpuno se slažem s onom sjajnom tvrdnjom da je putovanje jedini trošak u životu koji čovjeka čini bogatijim.

Piše: Lana Pavić
Foto: Privatni album