Umjesto uredničkog uvoda našeg portala Scena.hr, donosimo vam ovu snažnu, dirljivu i životnu priču hrabre djevojčice Hermine koja nadahnjuje.
Hermina je gimnazijalka, odlična je učenica, obožava dobru glazbu i uvijek je SUPER! U trećoj godini života dijagnosticiran joj je tumor u prsnom košu i dosad je imala 18 operacija. Kad su je svi otpisali, ona je preživjela. Kad su rekli da više neće hodati, ona je prohodala. Jer Hermina je pravo čudo!
– Plan mi je upisati medicinski fakultet i raditi na onkologiji pedijatrije ili upisati Filozofski fakultet jer bih željela postati psiholog. Pomagala bih drugoj djeci koja prolaze slično kao i ja. Obožavam crtati i pjevati. Ne prođe dan da nemam slušalice na ušima jer bih po cijele dane mogla slušati muziku. Ne mogu zamisliti dan bez moje velike ljubavi, a to je moj pas Malena – rekla nam je Hermina. A jedina želja njezine majke Ane Marije Stefanović Kin je:
– Da se moja Hermina riješi svih muka i krene normalnim životom. Da dragi Bog nam da zdravlja i da nagradi sve dobre ljude koji su uz nas.
Hermina je većinu djetinjstva provela u bolnici vezana za aparate, a za svaki korak i dan zdravlja Hermina se zajedno sa svojom obitelji nadljudski borila. No njezin optimizam je zarazan i tko je god upoznao tu krhku djevojčicu nikada nije zaboravio njezinu hrabrost i volju da ustraje. Kad su liječnički nalazi rekli da nema pomoći, Hermina im je prkosila i preživjela. Iako bitka još traje, Hermina i njezina obitelj bore se bez predaje. A Hermina je prozvana Pravim čudom!
– Hermina se razboljela s tri i pol godine. Dosad je imala 18 operacija. Prva operacija bila je na Rebru na neurokirurgiji kod profesora Miklića, zatim je primila dvije kemoterapije na koje nije reagirala. U prsnom košu je imala zloćudni tumor veličine 12 centimetara. Operirao ju je profesor Batinica, zatim su uslijedile 18 kemoterapija, 32 zračenja, ali nažalost tumor se opet vratio. I tri operacije u nizu radio je opet profesor Batinica. Hermina je otpuštena s rečenicom – da je nažalost sve napravljeno i da nema više pomoći. Naša borba nije stala! Došli smo do profesora Kovača u KB Dubrava koji ju je preuzeo. Tada je imala pet godina i uz tešku i riskantnu operaciju liječnik je izvadio srž tumora iz kanala kralježnice, a posljedica je teška skolioza i kifoskolioza te su joj postavljene špike. Tri godine je morala nositi 24 sata aparat. Do 2011. godine profesor Kovač operirao ju je 11 puta. U prvom razredu završila je na halotrakciji sa šarafima u glavici. U trećem razredu ostala je nepokretna, vjerovali su da neće vise prohodati jer joj je živac bio šest tjedana ukliješten, ali svojom upornošću Hermina se vratila na noge. Zbog dekubitusa, koji su se počeli otvarati na leđima, šipka je morala biti izvađena. Došlo je do pogoršanja, nažalost profesor Kovač nije mogao izvršiti operaciju, počela je nastupati paraplegija, a pred Herminom bili su dva bolna mjeseca u bolnici pod utezima sve dok nije bila prebačena u rujnu 2011. godine u Ženevu na operaciju gdje ju je operirao profesor Kaelin koji joj je spasio noge – započela je svoju tešku i gorku priču Herminina majka Ana Marija. Opet je, kaže, uslijedila velika borba dok je Hermina ponovno prohodala.
– Do dan danas borimo se s otvaranjem fiksatora odnosno šipke koja je postavljena u Ženevi, a otvara se zbog manjka tkiva od tolikih operaciji. Od tada smo imali još tri operacije u KB Dubrava na plastičnoj kirurgiji kod divnog docenta Budija, koji daje sve od sebe da ne dođe do toga da šipku moramo izvaditi jer je veliki rizik da opet noge otkažu. Zadnja teška operacija bila je u veljači ove godine. Hermina je mjesec dana bila u bolnici. A tri puta tjedno idemo na previjanje u Dubravu. Kontrolu za tumore radimo gdje se i liječila u KB Sestre Milosrdnice kod divne doktorice Mataije. Hermini je u Ženevi zaustavljen rast na 133 centimetara i u pravilu svakih šest mjeseci je na operaciji – nastavlja Herminina majka. Osim što se Hreminina obitelj godinama bori s teškom bolešću, operacije u Ženevi obitelj su financijski jako iscrpili.
– I financijski nam je teško. Samo suprug radi, a ja sam sa Herminom kod kuće. Uz to imamo i kredit za Ženevu jer meni nije bio odobren boravak s njom. Iako je ona skromna djevojka, svaka njena hospitalizacija nam povećava trošak. Još uvijek je slabije pokretna i ne posjedujemo auto pa tri puta tjedno taksijem moramo ići na previjanje u Dubravu. A i psihički imamo uspona i padova. Kad padnem ja, suprug mene diže, kad padne on, ja njega dižem, a najviše nas diže Herminin osmijeh koji je uvijek prisutan pa čak i kad je prisutna bol – nježno govori majka Ana Marija. Unatoč teškoj bolesti Hermina je odlična učenica.
– Hermina puno izostaje iz škole, 8. razred je imala nastavu u kući jer je bila nepokretna. Ima asistenta u nastavi. Sve razrede je završila s odličnim uspjehom. Sad ide u 8. gimnaziju ‘Titusa Brezovačkog’ i jako puno izostaje, ali uz dogovore s profesorima uspijeva sve nadoknaditi. Istina, Hermina je uvijek nasmijana, optimistična, društvena , a snagu joj daje dragi Bog, vjera i njena narav – ističe majka Ana Marija kojoj najteže ‘pada’ patnja i bol njihove kćeri, ali i…
– Neimaština, da joj čovjek ne može priuštiti nešto više kako bi je razveselili, iako je Hermina jako skromna djevojka – sjetno ističe Herminina majka.
Ana Marija, kaže, da se više ničega ne boji, a ako i osjeti koji put strah, pogleda svoje dijete i on nestane. Pitali smo Hermininu majku gdje crpi snagu.
– Snagu nam daje dragi Bog i naša Hermina, koja uvijek odgovara da je SUPER!!! Svi ju zovu pravim čudom. Sve ove godine imali smo malo ljudi oko sebe, sve do njezine škole gdje smo upoznali nekoliko prekrasnih ljudi kao i našeg patera Marina koji nam je velika pomoć u svemu. Prije dvije godine upoznali smo prekrasne ljude u Ženevi kao i našu obitelj Balte koji su nam bili velika pomoć u svemu kao i dan danas. Preko Facebooka smo upoznali i jednu divnu gospođu koja nam je velika pomoć i puno prekrasnih ljudi koje mole za Herminu iz njezine grupe na Facebooku – govori Ana Marija. Liječnici još ne znaju kako će ići Herminin oporavak.
– To zna samo dragi Bog. Čekamo da se primi mišić koji je presađivan. Liječnici se nadaju najboljem, ali nisu pretjerano optimistični – objasnila je Herminina majka koja je kroz sve ove godine borbe s kćerinom teškom bolešću naučila kako se nositi sa svim problemima i neizvjesnošću. A kako se sa svime nosi Hermina:
– Navikla sam se. Ponekad me zna uhvatiti tuga, ali na kraju sve gledam pozitivno. Prihvaćam sve kako je – kazala nam je hrabra Hermina.
Tekući račun zagrebačke banke
3237613022
Uplata iz inozemstva:
IBAN HR 8923600003238637872
SWIFT ZABA HR 2X
Ana Marija Stefanović, Pavla Radića 40, 10000 Zagreb
