fbpx

Sve što niste znali o Remi: “Pisanje mi je potrebno kao neka vrsta ’emocionalne higijene!“

Remi_1Mirela Priselac Remi iz grupe Elemental žena je čvrstih stavova i ne boji se razotkriti u svojim pjesmama. U novoj pjesmi ‘Po mojoj mjeri’ Remi je progovorila i o ženi koju je budući poslodavac ucijenio. U razgovoru za Scenu pjevačica je ispričala kako je pjesma nastala te otkrila kako se i sama našla u sličnoj situaciji. Saznali smo zašto ne snima editorijale u kojima je oskudno odjevena. Kaže da provokativne spotove rado snima, ali ne zbog erotske provokativnosti ili ‘prodavanja mesa’ nego kako bi kroz provokaciju osvijestila o nekoj problematici. Naljuti je neprofesionalnost i kad ljudi ne drže riječ , a smetaju je ‘prodavači magle’. Kao mala djevojčica Remi je gledala meksičke sapunice, obožavala je bajke i crtiće! Pjevačica nam je otkrila i da je potpuno spremna za brak i majčinstvo.

Scena: Završavate šesti album, koliko će se on razlikovati od ostalih?

Što se tiče pomaka na tekstualnom planu, na šestom albumu istražujemo neke teme s kojima se još nismo susretali do sada, ali i neke koje smo možda prije samo dotaknuli ovdje smo odlučili eksploatirati iz nove perspektive. Instrumentalno smo pomaknuli neku nevidljivu granicu koju smo si postavili prethodnim albumom, kao što smo se trudili činiti svaki put kad stvaramo novi materijal. Vokalno smo i Shot i ja pokušali svoju interpretaciju dovesti na još višu razinu. Sa svakim novim albumom želimo sami sebe izazvati i utvrditi gdje su razine naših sposobnosti. Mislim da je to jedna od glavnih poanta stvaranja nove muzike.

Scena: U novoj pjesmi ‘Po mojoj mjeri’ pričate o čestoj pojavi da se ženu ucjenjuje na razne načine, zašto ste baš o toj temi progovorili?

Kroz sve dosadašnje albume, dodirnula bih se ‘ženskog pitanja’, na ovaj ili onaj način. To je tema koja mi je vrlo bliska i o kojoj često promišljam. A kako sam na faksu upoznala ‘žensko pismo’, nije mi teško “uštekati” se u taj način pisanja. Progovorila sam o temi jer sam osjetila potrebu za time. Mislim da su i na početku 21. stoljeća pitanja žene u društvu i ravnopravnosti spolova još uvijek jedna od gorućih tema, a malo tko se njima bavi. Želja mi je bila kod slušatelja osvijestiti postojanje te problematike, a način na koji to najbolje znam učiniti je upravo kroz pjesmu.

Scena: Jeste li se vi sama našla u nekoj takvoj situaciji?

Jesam. I upravo sam crpila inspiraciju iz tih situacija, koje sam onda namjerno “pojačala” imaginarnim okolnostima kako bi one ostavile još dublji utisak. Najbolje bi bilo reći da sam promatrala što se oko mene događa, što se dogodilo meni i mojim prijateljicama i poznanicama, sve to skupila na jedno mjesto i napisala omnibus od tri kratke strofe. Svaka od njih govori o novoj situaciji u kojoj su se našle tri zamišljene žene, a povezane su misli vodiljom na refrenu pjesme.  

Scena: U svakoj pjesmi ste društveno angažirana i progovarate o apsurdima  u društvu, pa o kojem apsurdu još niste pjevali?

Nisam baš uvijek društveno angažirana jer pišem i stihove koji mi posluže kao neke moje privatne ispovjedi. Imam pjesama koje su posve subjektivne i emotivne. Ne bojim se otvoriti, štoviše, pisanje mi je potrebno kao neka vrsta ’emocionalne higijene’. Ipak, kako je naše društvo u mnogim situacijama poprilično apsurdno (npr. Osuđenik za primanje mita kaznu će, umjesto u zatvoru, odraditi kroz društveno korisni rad, navodno okrenut prema društvu koje je svojim zlodjelom najviše i oštetio…) teško mi je ne uhvatiti se u mrežu apsurda. Ne pišem sustavno i s predumišljajem pa ne mogu odgovoriti na pitanje o kojem apsurdu nisam progovorila, a o kojem jesam. Jednostavno dopuštam životu i okolini da me inspiriraju. 

Scena: Kako ste krenuli na glazbenu scenu, vaši počeci?

Od malena sam imala potrebu izražavanjem kroz pisanje, bilo u stihu ili u prozi. Završila sam osnovnu glazbenu školu pa poznajem neke osnove glazbene naobrazbe, a tijekom djetinjstva stalno sam pjevala u zborovima i svirala. Negdje 1996. godine otkrila sam ‘rep’ i počela pisati ‘rep’ pjesme i otada se najbolje snalazim upravo u tom žanru. I dalje pišem prozu, ali većinom za svoju dušu, a u posljednje vrijeme pišem i dosta poezije. No do daljnjega sve će to ostati samo za moje oči. Još nemam ambicije podijeliti i taj segment sebe s javnosti. Čak i dok prevodim, gledam to kao vrstu kreativnog pisanja, ali s poštovanjem prema stilu autora kojeg prevodim.

Scena: Je li vas okolina podržavala? Tko je utjecao na vaš glazbeni smjer? I jeste li u početku naišli na smicalice i nemoralne ponude? Čega ili koga se mlade pjevačice i pjevači moraju paziti?

Remi_2Pisanje je oduvijek bilo moj privatni svijet. U početku nisam baš nailazila na neku preveliku potporu roditelja, ali sam imala sreću da sam se našla u društvu muzičara i repera koji su isto tako voljeli glazbu i pisanje pa mi je nekako bilo lakše. Barem u nekom formativnom periodu puberteta. Nažalost, i među takvim ljudima sa sličnim afinitetima bilo je smicalica i to me u početku jako smetalo, no s vremenom sam to prihvatila kao priliku da se dokažem i pokažem od čega sam sazdana. Ne znam što bih savjetovala mladim kreativcima osim toga da unatoč svemu ostanu svoji i slijede srce. Unutarnji kompas rijetko kad griješi. A i kada pogriješi, takve je pogreške lakše prihvatiti kad znaš da je i pogreška nešto na čemu su naučio.

Scena: Nikada niste snimali provokativne editorijale ili spotove, kako to?

Provokativne editorijale nisam snimala jer za to nisam osjetila potrebu. Želim progovarati kroz svoju muziku i izražavati se isključivo na takav način. Izbjegavam bilo kakvo zadiranje u privatnost jer smatram da se dovoljno otvaram kroz muziku. Što se tiče provokativnih spotova, to smo snimali, ali ne u smislu erotske provokativnosti ili ‘prodavanja mesa’ nego u smislu provokacije čija je zadaća osvijestiti o nekoj problematici.

Scena: Što mislite o takvom načinu promoviranja pjesama, albuma i sebe?

Tko se bavi glazbom ili je na neki drugi način eksponiran u javnom životu, odabire kojim će putem poći. Osobno smatram da, recimo, golotinja u spotu može poslužiti kao svojevrsna provokacija i poigravanje s nekim uštogljenim gledištima na svijet, ali opravdavam je samo ako na nekoj razini služi kao instrument podizanja svijesti. Za mene je sadržaj bitniji od forme, pa tako ne gledam na glazbenike kroz prizmu seksepila nego glazbene kvalitete. Nisam purist nego u svijetu zatrovanom estetikom savršenog radije odabirem estetiku onog nesavršenog koje u sebi nosi onaj neki ‘X faktor’ kojeg je teško definirati.

Scena: Prije par tjedana vrlo jasno i bez ‘dlake na jeziku’ ste rekli što mislite o stihovima koje godinama piše Vjekoslava Huljić, što vas je potaknulo na to?

Već dugo na svom Facebook profilu komentiram društvena, politička i ostala događanja, a tako je bilo i u slučaju Vjekoslave Huljić. Ne želim tome pridodavati veću pozornost nego što zaslužuje.

Scena: Što mislite o glazbenoj sceni u Hrvatskoj? Koji su nedostaci, a koje prednosti?

Mana je to što je scena mala i prezasićena pa je teško odvojiti žito od kukolja. No s druge strane, upravo to što je mala scena moglo bi se iskoristiti za probitak nekih kvalitetnih izvođača koji su nam pred nosom, kad bi barem bilo malo više interesa sa strane diskografa da ulože u autore i izvođače u koje vjeruju. Prednost naše scene je i velik broj talentiranih ljudi koji kad se zainate, mogu stvoriti čudesne stvari i zapravo djelovati na području cijele regije. Muzika bi nam mogla biti jedan od najboljih izvoznih proizvoda jer je potencijal ogroman.

Scena: Kakvi ste kad se naljutite i je li vas teško naljutiti? Što vas posebno nervira, a što vas rasplače?

Što sam starija, to mi je lakše nositi se s nekim stvarima koje bi me inače raspalile i racionalno razmišljati umjesto da reagiram nagonski ili brzopleto. Radim na sebi, svakodnevno, trudim se biti bolja osoba i bolji čovjek. Ono što me posebno nervira su inertnost i neprofesionalnost, situacije kad čovjek ne održi svoju riječ. Smetaju me prodavači magle jer nemam više vremena u životu za takve, a bogami ni strpljenja. Ne bojim se suza, one su kao i smijeh nužne da bismo bili emocionalno uravnoteženi.

Scena: Jeste li u partnerskom odnosu autoritet ili…?

Ako je odnos partnerski, onda tu nema mjesta za autoritet. Partnerstvo znači 50:50, šansu da oboje budemo u pravu ili u krivu. Odlučila sam ne bježati od činjenice da sam žena sa snažnim stavom, ali nisam nerazumna. Volim debatirati, raspravljati, dopustiti da me druga strana uvjeri da sam u krivu i promijeniti moju percepciju situacije. Ne idem glavom kroz zid, ali s druge strane, ne povijam se tako lako tuđem mišljenju ili mišljenju većine.

Scena: Što biste voljeli u karijeri još napraviti?

Remi_05Uh, popis je beskrajan. Ima puno stvari koje me zanimaju… Voljela bih jednog dana upisati postdiplomski studij, voljela bih se poigrati s radom u teatru u smislu pisanja kazališne glazbe, glazbe za film, mjuzikla, želim vidjeti kako je to raditi na radiju i uređivati ili voditi radijski program, željela bih se vratiti sviranju gitare i nadograditi se kao tekstopisac… Puno je mogućnosti, samo mi fali malo više vremena. No, istina je da za stvari koje zaista želiš, uvijek nađeš vremena.

Scena: Jeste li razmišljali o udaji i majčinstvu? Što je za vas ljubav?

Jesam, i spremna sam za sve izazove koje će život staviti pred mene. Mislim da će me sva ta iskustva naučiti nečem novom i dati mi priliku da u životu uživam na nekoj novoj razini. Ne bojim se toga. A ljubav? Ljubav je smisao života. Bila to ljubav prema muzici, muškarcu, djetetu, višoj sili, gitari ili samom sebi. Bez nje smo sjene.

Scena: Je li vam ide na živce kad vas često ispituju o tome?

Ne ide, znam da su i takva pitanja negdje u zraku i samo je pitanje momenta kad će ih netko potegnuti. Dok god to nije centralni fokus razgovora, nemam problema s time.

Scena: Koji vam je bio najteži period u životu?

Teške dane se trudim zaboravljati. Služim se selektivnom amnezijom prema samoj sebi. Naučim lekciju (ili ne) i idem dalje. Ne volim dvojiti nad onim što je bilo, radije gledam u budućnost.

Scena: A što vas posebno raduje u životu?

Nova pjesma, poljubac, stisak ruke, osmijeh, druženje s ‘frendovima’, vrijeme s obitelji, dobra vijest, uspjeh mojih najdražih ljudi i kad u pravom trenutku na radiju zasvira prava pjesma.

Scena: Volite li bajke, stripove ili možda crtiće? Ako da koje? Ili možda sapunice?

Sve od navedenog, osim sapunica. Već skoro godinu dana ne gledam televiziju. Meksičke sapunice sam pratila tijekom srednje škole kad sam iz njih učila španjolski (ili mi je to barem bilo dobro opravdanje da ih ipak gledam haha). Kao klinka sam gutala bajke, stripove i crtiće… Ivanu Brlić Mažuranić, braću Grimm, narodne bajke, Alan Forda, Dylan Doga, Martina Misteriju, Štrumfove, Snorkije, sve što se moglo uhvatiti na televiziji. Puno sam čitala, knjiga mi je uvijek bila negdje u blizini.Tijekom školovanja sam čitala ‘po zadatku’, a danas iz ‘gušta’. 

Scena: Bez čega ili koga ne možete zamisliti dan?

Bez muzike i ‘cerekanja’ s najdražim ljudima.

Scena: Koji su vaši planovi za ovu godinu u glazbi? Možda neka zanimljiva suradnja, inozemstvo ili…

Promoviranje novog albuma, svirke, gomila pregaženih kilometara u kombiju i bina po cijeloj regiji, a onda malo kupanja i kratkog odmora tijekom ljeta, pa na jesen obilježavanje 15 godina benda, koncerti, putovanja i eto nas na kraju godine…

Foto: Maja Bota