Neda Ukraden: Nikada nisam dopustila da me tuga i loše emocije vode kroz život
Piše: Gordana Malašić Lazić On 11 sij., 2018 At 07:08 PM | Categorized As Glazba, Intervju, Kultura | With 0 Comments

Intervju – 2. dio…

50 GODINA KARIJERE: Imam dovoljno iskustva, energije, ljubavi za svaki novi nastup i za novu pjesmu. Nikad se nisam osjećala bolje, ističe Neda za portal Scena.hr

Neda UkradenU ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr, jedna od najtiražnijih glazbenica u regiji, priča o nastupima i koncertima s početaka svoje karijere, otkrila nam je gdje je nabavljala odjeću za nastupe te tada omiljene dizajnere. Neda Ukraden prisjetila se i prekretnice u karijeri 90-ih godina te iskreno ispričala kako je biti uspješna žena u glazbenoj industriji. Pjevačica će 50 godina bogate i uspješne karijere proslaviti koncertom, 19. ožujka 2018. godine, u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski.

Scena: Kako su izgledali koncerti 70-ih i 80-ih godina te koliko se razlikuju od današnjih koncerata?
Tadašnji i današnji koncerti se jako razlikuju. Naime, tadašnji koncerti su bili nastupi popularnih pjevača ili grupa, koji su izvodili svoje najljepše, odnosno najpopularnije pjesme isključivo uživo. Jedino je bilo važno da se zna pjevati, da ta glazbena strana pojavljivanja bude dominantna. Sada smo, nažalost, svjedoci da se koncert može održati iako ne znate pjevati, iako niste snimili ni jednu pjesmu. Dakle, koncert može držati netko tko samo ima jedan hit ili je zanimljiv po nečemu što nije samo glazba, bilo da je na nekim društvenim mrežama odradio neki skandal, nekakvu gledanost, a koja nije rezultat glazbenog truda i talenta. Današnje zvijezde, kao što se zna, nastale su tako što se odlično služe elektronikom ili nekim vizualnim efektima. To je jedna od najvažnijih razlika današnjih i nekadašnjih koncerata.

Scena: Gdje ste tih godina kupovali kostime za nastupe. Imate li neku modnu zanimljivost iz tog vremena?
Garderobu, kostime, haljine i ostale odjevne predmete ranije sam nabavljala u Londonu. To je bio grad koji sam obožavala, tamo sam najčešće putovala. Londonske ulice za mene su bile omiljena mjesta za odijevanje, obožavala sam njihove dućane, modne kreatore, kao i sve te ‘krpice’, ‘šljokice’, ‘štikle’ koje sam kupovala. Posebno sam voljela i obožavala Mary Quant i njenu mini suknju. To su bile godine kad sam doslovno jednom ili dvaput na mjesec išla u London i Pariz. Istovremeno, znala sam često i sa zadovoljstvom, nositi lijepe odjevne kombinacije, tada poznatih domaćih modnih dizajnera, poput Rikarda Gumzeja i Aleksandra Joksimovića. Rikard Gumzej bio je poznat po božanstvenoj svili i čipki, radu koji je varijanta etno motiva uklopljen u moderne krojeve, a Aleksandar Joksimović s druge strane, sjajno je radio s kožom i njegove čuvene haljine s posebnim zadovoljstvom sam nosila.

Scena: Koje trenutke posebno pamtite iz svoje duge karijere?
Meni su uvijek bile drage turneje, kao što su recimo ‘Velika revija Jadrana’. Na brodu Jadran putovali smo od Kopra do Ulcinja. Na brodu su bili popularni pjevači poput Olivera Dragojevića, Kiće Slabinca, Novih fosila i drugi pjevači i voditelji, komičarka Nela Eržišnik, manekeni i manekenke. To je bila jedna ploveća skupina popularnih lica, koja je držala koncerte u svim većim priobalnim gradovima, u lukama na trgovima uz prisutnost po desetak i više tisuća ljudi. Napunili smo svaku rivu ili trg, tako da ću zauvijek pamtiti te prekrasne koncerte u Vodicama, Dubrovniku, Kotoru, Ulcinju ili Crikvenici. To su bili trenuci koje čovjek teško može zaboraviti, pjevanja i plovidbe po raznim neverama, kad je brod skoro bio potopljen, isplovljavanja onako preplašenih lica, koja su morala pružiti sve od sebe za sat, dva ili tri na nekoj rivi. To su bili zaista nezaboravni trenuci, i uvijek ću se sjećati pokojnog Luke Bratičevića i ‘Velike revije Jadrana’.

Scena: Prekretnica u karijeri…?
Neda UkradenTijekom devedesetih, pogotovo krajem, zaista sam mislila prestati se baviti pjevanjem i snimanjem jer sam se našla u jednom procijepu, sukobu onoga što ja jesam, što sam do tada snimala, pjevala, po čemu sam bila poznata i popularna, i s druge strane, jedne nove sredine, novih zvukova, novih tema, lica, novog uredništva koje je diktiralo jedne sasvim drugačije pjesme, način razmišljanja, pisanja, pjesama. Jednostavno sam se našla, kako bi to narod rekao u ‘nebranom grožđu’, negdje gdje sam trebala prestati biti svoja i biti netko drugi. Koliko god sam to željela i pokušavala, tražila pjesme, jednostavno se nisam našla i nisam se vidjela u tim pjesmama, koje su mi tada nudili. Da ostanem i opstanem pomogla mi je samo moja upornost, želja i nagovor moje kćeri. Kad sam se odlučila snimati s novom ekipom mladih talentiranih ljudi, Franjom Valentićem, Fayom, Branimirom Mihaljevićem i pjesmama kao što su ‘Nisam ti ja baš bilo tko’, ‘Život sam promijenila’, ‘Gdje god bio’, ‘Što te sine nisam rodila’ i mnoge druge lijepe pjesme koje si mi dali, ja sam se tu negdje pronašla i rekla, idem na sve ili ništa. To je bio jednostavno neki moj životni rulet koji sam zaigrala, na moju veliku sreću uspješno.

Scena: Tko vam je u karijeri bio najveća podrška?
Moji roditelji su bili moja velika podrška u svakom smislu, i u moralnom, ali i što su se brinuli o mojoj karijeri, pa kasnije kad sam postala majka, o mojoj kćeri s tolikom pažnjom i ljubavlju, da sam im beskrajno zahvalna. Tako sam mogla odlaziti na koncerte, na turneje, a da ne brinem što će biti s mojim djetetom. Smrću oca, prije dvadeset godina, izgubila sam veliki oslonac jer on je jako volio i podržavao moj glazbeni put, kao što je podržavao moje obrazovanje. Srećom, moja kći, a sada i zet, danas su mi velika podrška. Oni su moje ohrabrenje kad na neki način ‘potonem’, ali naravno tu je publika kojoj beskrajno dugujem.

Scena: Što vas je najviše razočaralo u glazbenom svijetu, a što vas uvijek iznova razveseli? Kako je biti žena u glazbenoj industriji?
Ono što svakog pravog pjevača i glazbenika razočara je činjenica da ovo nije vrijeme pjevača i glazbenika, ovo je vrijeme raznih DJ-eva, vrijeme elektronike i vizualnih efekata. Sve se manje glazbe nalazi u tom novom vremenu, a sve više raznih sporednih efekata. S druge pak strane, povremeno se pojavi neka dobra pjesma, dobar pjevač, što čovjeku vrati vjeru u glazbu.

Scena: Kako biste opisali život glazbenika?
Neda UkradenGlazba mi je pružila mnogo, proputovala sam svijet, doživjela izuzetno lijepe trenutke, kao što su slava, ovacije, obožavanje. Ali biti žena koja želi dom i obitelj, a baviti se poslom koji podrazumijeva izbivanje od kuće, značilo je da sam imala veliku grižnju savjesti, posebno kad sam postala majka, što nisam bila više kod kuće, što nisam bila u nekim trenucima kad sam kao majka bila potrebna. I to naravno, što muškarci koji su bili sa mnom, a nije ih bilo puno, nisu mogli razumjeti moju posvećenost i predanost poslu, ni to izbivanje iz kuće, kao što je bilo teško podnositi moju popularnost i slavu, napise u medijima, ali najviše problema je zadavala činjenica da jednostavno stalno pjevam izvan svoga grada i doma. Otuda je proizašao i razvod, usamljenost, nerazumijevanje, koje je gotovo nešto što me stalno prati. Srećom tu su moji unuci i obitelj, koja je izvor moje radosti i snage, ali naravno i publika koja mi pruža svu onu potrebnu energiju i motiv, da radim ovaj posao i dalje s istom snagom sve ove godine.

Scena: Najdraži stih…?
Mene ima jako puno u mojim pjesmama. Svi ti autori koji su skladali za mene, pogotovo dobri suradnici poput Marine Tucaković, Faye ili Dušana Bačića, uspjeli su mene jako često opisati u pjesmama po kojima sam poznata i koje su moji hitovi. Od toga, da sam u pjesmi ‘Da se nađemo na pola puta’ negdje na svoj način opisana kao netko tko miri dvije suprotnosti, do skladbi ‘Samo je nebo iznad nas’ ili ‘Zora je svanula’ u kojoj sam ja “sanjam te, sanjam te, sve me podsjeća na tebe”, opisala i sebe, ali i sredinu iz koje sam odlazila. Ima jedan stih koji mi se jako svidio kad sam ga čula, a to je ‘…Nikada nesretna, e to je moj moto’! Dakle, u toj simpatičnoj pjesmi, ja sam negdje prepoznala svoj životni motiv, a to je stvarno trenutak da čovjek ne smije pasti. To sam stvarno ja, ja se zadnja predajem, kao što kaže Fayo. Veliki sam borac, uporna i iznimno emotivna, ali nikada nisam dopustila da me tuga, ogorčenje i loše emocije vode kroz život. Jednostavno sam uvijek dizala glavu gore, ustajala i nastavljala dalje, to je moj moto.

Scena: Pedeset godina karijere je iza vas, kako se osjećate?
Nikad bolje. Imam dovoljno iskustva, sigurnosti, energije, volje, ljubavi, i motiva naravno, za svaki novi nastup, putovanje, i naravno za novu pjesmu. Sve ovo radim s velikom posvećenošću, ljubavlju, iščekivanjem i odgovornošću, kao i uzbuđenjem kojim očekujem svaku svoju novu pjesmu, spot i novi koncert.

Na linku možete pročitati 1. dio intervjua: Neda Ukraden: Pjesma ‘Zora je’ obilježila je moj život, za nju sam se borila

Foto: Press – Andreja Damnjanović

comment closed