fbpx

M. Rogulj: Odjeća s Hrelića je ‘in, a markirane krpice su ‘out’!

Rogulj Milena

Na ovogodišnjem Dreft Fashion Weeku Zagreb svojim kreacijama veliku pažnju izazvala je dizajnerica Milena Rogulj. Ona je redizajnirala odjeću s buvljaka Hrelić. Time je pokazala da i u ovo doba krize i recesije  svatko može biti dobro  odjeven i bez skupih i ‘brendiranih’ komada. U razgovoru za Scenu Milena je naglasila da je svoju kolekciju na ovom modnom događaju posvetila tekstilnim tvornicama koje su se zatvorile, majkama koje su svojoj djeci šivale na ruke, bakama koje su im plele…

Scena: Kako ste se odlučili napraviti reviju s odjećom sa zagrebačkog Hrelića?

Oduvijek sam veliki ljubitelj Hrelića. Još u srednjoj školi često sam tamo odlazila s prijateljicama. Nama, kao mladim umjetnicama ta atmosfera bila je nevjerojatna! Naravno, kupile smo lude stvari i danima uživale u njima. I samo ponekad bismo ih prekrojile. Zadnjih godina odlazim iz ‘gušta’, trudim se kupiti zaista nešto posebno, kako ne bih nepotrebno pretrpala kuću (feng shui). Moram priznati, svaki put kad sam na Hreliću, pomišljam na jednu kolekciju izrađenu od tih zgodnih krpica i to mi je već jako dugo bila velika želja. Mene to mjesto jako nadahnjuje i to je jednostavno bilo neizbježno. Samo sam čekala pravi trenutak.

Rogulj Milena_1

Scena: Kako ste zadovoljni revijom?

Uvijek nakon revije, tog trenutka jako sam zadovoljna, a onda dolazi period samokritike – mogla sam ovo ovako ili onako. Sve u svemu, sad sam jako zadovoljna! Željela sam napraviti urbanu kolekciju, pokazati snagu Hrelića, kako u kulturološkom tako i u socijalnom smislu. Bez nepotrebnog podcjenjivanja tog mjesta. Hrelić je mjesto s dugom tradicijom, koji je već prerastao u instituciju i kao takav postaje jedan od bitnih obilježja Zagreba i njegove kulture. Moja kolekcija je šarena, živih boja, ništa nisam htjela minimalizirati jer Hrelić je živo mjesto i želja mi je bila da se to osjeti. Mnogi su to prepoznali i zbog toga sam jako sretna!

Scena: Dokazali ste da ste jedinstveni i da se s malim budžetom može   osmisliti zanimljiva kolekcija…

Radim iz srca. To mi je jedina nit vodilja i to je način na koji jedino mogu stvarati. Da, s vrlo malim budžetom. Cijene su se kretale od 2 kune do najviše 20 kuna.

Scena: Po kojem principu ste birali odjevne predmete?

Komade sam birala po kvaliteti tkanine, sastavu, izbjegavala sam umjetne materijale,  iako sam znala popustiti zbog lijepe boje. Boje su mi bile jako važne, što snažnije, življe… Htjela sam da sve bude jako šareno, kakav je i Hrelić! I kad sam naišla na ogromnu McDonald’s zastavu, nisam mogla odoljeti, znala sam da moram nešto od nje napraviti. To sam kupila od jednog trgovca za 5 kuna, koji je mislio da otvaram McDonald’s restoran… hahaha. Tamo se stvarno možete nasmijati!

Scena: Koliko ste vremena uložili u svoj rad?

Intenzivno sam radila dva mjeseca. Nekima se možda činilo da modeli nemaju međusobno  poveznicu i bila sam svjesna toga dok sam ih stvarala. Svaki model je priča za sebe jer toliko je različitih priča, ljudi i karaktera na našem Hreliću.

Scena: Planovi za budućnost?

Već dvije godine vodim Radionicu visoke mode, ‘Taller de alta costura’ na Kanarskim otocima, točnije na Gran Kanarji. Tamo uživam u podučavanju uz pomoć svog asistenta i prevoditelja Damira Žudića. Po završetku radionice, postavit ćemo izložbu radova te ćemo organizirati reviju. Tamo već imamo konkretne ponude za budućnost.