Duje Živković: Bolest me nije promijenila, samo sam smireniji!

Duje ŽivkovićVaterpolist Mladosti Duje Živković je veliki borac i izuzetno talentiran sportaš. Nakon što je pobijedo opaku bolest, Živković je opet skočio u bazen i zaigrao još bolje. U ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr Duje je ispričao kako se nosio s teškom dijagnozom. Kaže da je uvijek bio pozitivan. A svima koji se nađu u sličnoj situaciji savjetovao je da vjeruju da će sve biti dobro i da budu pozitivni. Duje nam je otkrio što napravi prije svake važne utakmice te kako se priprema za Len Euro kup.

Scena: Kako ste odlučili igrati vaterpolo?
Vrlo jednostavno. Otac je bio vaterpolist pa sam išao na sve njegove utakmice. Često me je vodio me na bazen i tako sam zavolio bazen i loptu. Počeo sam trenirati u Francuskoj jer smo tada živjeli tamo. Trenirao sam i plivanje i vaterpolo, ali sam brzo odustao od plivanja.

Scena: Ovaj vikend vas očekuje Len Euro kup. Kako se pripremate za ovako važne utakmice?
Pokušavamo što bolje analizirati protivnike i otkriti im slabosti. To su jako dobre ekipe i sve će utakmice biti teške, ali igramo doma i očekujemo plasman u četvrtfinale.

Scena: Imaju li sportaši tremu, imate li neki ritual prije utakmice?
Vjerojatno imaju svi tremu, netko veću, a netko manju. To ne utječe na igru, barem ne kod mene. Ona nestane čim skočim u bazen. Uvijek se prekrižim prije nego što skočim u bazen i to je neki moj mali ritual. Nemam neku posebnu pripremu prije utakmica, malo ponovim sam sa sobom sve što trebam uraditi na utakmici i kako zaustaviti protivnika.

Vaterpolo

Duje Živković, Ivan Pisk

Scena: Tko je vaš sportski uzor?
Nemam baš nekih velikih uzora, ali najdraži mi je onaj stari, pravi Ronaldo. Taj je nogometaš baš  pojava i veliki igrač naravno.

Scena: Preboljeli ste tešku bolest. Koliko vas je to promijenilo u životu?
Bolest me nije uopće promijenila. Isti sam kakav sam bio i prije, možda malo smireniji i opušteniji, ali to je to. Bilo je to malo teže razdoblje mog života, ali sam sve to odlično podnio. Uvijek sam bio pozitivan i znao sam da će sve biti u redu kao što i je i srećom završilo. Svima koji se nađu u sličnoj situaciji savjetovao bih da vjeruju da će sve biti dobro, da budu pozitivni i da ljudi u njihovom okruženju ne čitaju previše po internetu o tim stvarima.

Scena: Iako ste još mladi, razmišljate li o budućnosti nakon završetka sportske karijere?
Vaterpolo nije sport od kojeg se može živjeti nakon prestanka bavljenja njim. To je i jedan od razloga zašto sam upisao fakultet. Studiram ekonomiju i na trećoj godini. Jako me zanimaju poslovi vezani za marketing i menadžment, ali to je još daleko i imam dosta vremena za razmisliti što ću raditi nakon sportske karijere.

Scena: Imate djevojku, utječe li česta odvojenost na vezu? Odlazite li na romantične vikende?
Ona bi vam bolje odgovorila na to pitanje. Mislim da česta razdvojenost ne utječe na naš odnos. Kad odemo na neki turnir nema nas tri do četiri dana tako da to nije baš velika razdvojenost. Romantični vikend? Otići negdje za vikend uz more, hotel, večera, šetnja – to je sasvim pristojno. Ali kako nikad nemam cijeli vikend slobodan, dovoljna je i večera i neki film.

Scena: Kako provodite slobodne trenutke na putovanjima?
Nikada ne ostajemo predugo na turnirima tako da mi ništa ne nedostaje. Ponekad je i dobro otići negdje i malo promijeniti okolinu. Sve ovisi o tome gdje idemo i koliko nam je hotel udaljen od centra. Volim upoznati svaki novi grad i često odem u razgledavanje, a cijela ekipa uvijek ode negdje na piće i večeru.

Scena: Što biste preporučili mladima koji se sportom planiraju baviti profesionalno? Ima li odricanja?
Da, ima i previše odricanja. Ako nisu sposobni odreći se stvari koje vole, onda neka se ne upuštaju. Ali ako su spremni, može im biti jako lijepo u karijeri. Ako ništa drugo, dok traje karijera će moći lijepo živjeti i proputovati cijeli svijet. Tko se odluči za profesionalnu karijeru, samo neka vjeruje u sebe. Bit će dobrih i lošijih dana. Kad su bolji trenirajte još jače, a kad su lošiji trenirajte još jače da se popravite.

Scena:  Opišite se u nekoliko rečenica?
Živio sam 11 godina u Francuskoj. Vjerujte mi, jako sam dobar momak. Volim se družiti s prijateljima i s curom. Volim pobjeđivati, a mrzim gubiti. Sad ću napuniti 23 godine, a još igram Playstation što bi značilo da sam još dijete, no znam biti i ozbiljan kad treba. Ne volim se svađati. Nije mi mrsko ni pogledati dobar film.