Dnevnik Maje Paole Sestrić
Sjećate se kako sam pisala da nemam nekih trudničkih problema i kako kod nas sve ide nekako lagano? E to se promijenilo! I to odjednom! Srećom to se počelo događati dovoljno kasno pa je lakše izdržati. Dobila sam desetak kilograma što je za moju visinu 160 centimetara sasvim dovoljno. Tijelo mi se lakše umara, a teže odmara. Još uvijek ne spavam preko dana jer si ne dozvoljavam, ali priznajem da mi nekada dođe da se ne dižem iz kreveta. Stepenice, njih 58, još uvijek mogu proći bez pomoći, ali se i to pitam do kad. Znate probleme sa žgaravicom? E da, to mi je super novi osjećaj. Pojavi se i po danu i po noći. Zaista me gnjavi sve češće. Zato koliko toliko pazim što pijem i jedem. Puno mi pomaže Donat voda pa ako neka mama ne zna što bi, neka proba s njom. Je li se i vama događalo grčenje u rukama i nogama ? Srećom meni jako malo. No zato su mi ruke ujutro natečene, a prstima ne mogu normalno micati. Isto tako sve teže sjedim i stojim, a teško pronalazim i položaj za spavanje. Kako god se namjestim odgovara mi samo kratko vrijeme. Najviše mi odgovara dok ležim, ali i to više izgleda kao da se vrtim na ražnju nego kao ležanje. Naravno, nije se lako ni okrenuti s jedne na drugu stranu kad trbuščić dozvoljava samo onoliko koliko njemu odgovara. Sve u svemu osjećam se kao ‘nasukani kit’ i to škljocavi jer imam osjećaj da mi se cijelo tijelo razišlo i čujem šklockanje. Najviše u području zdjelice. Eto, takve su brige mene kao trudnice. No uskoro će to biti iza mene jer se bliži taj trenutak kad ću postati majka, kad ću konačno upoznati svoju bebicu. Jedva čekam. Do poroda imam još pet tjedana i sad je ovo zapravo razdoblje puno iščekivanja. A i nije baš lagano nositi bebu koja ima više od tri kilograma. Okej, sad je vrijeme da malo prošetam jer me bole križa od sjedenja. Pozdrav od nas dvoje!