Intervju…
Stevan Živković iz Niša u Srbiji nastupio je FFC 11 u Osijeku gdje je u trećoj rundi nokautom izgubio od Shkodrana Veselog. U tom meču Stevan je zadobio ozljede vilice i nosa i trenutno je na oporavku. U razgovoru za portal Scena.hr otkrio nam je kako je on vidio meč te koji su mu daljnji planovi.
Scena: Gdje trenirate i koliko dugo?
Treniram 11 godina i trenutno otvaram klub zajedno s mojim bratom Urošem Živkovicem, inače dvostrukim prvakom Balkana u kickboksu. Klub se zove KBK ‘Naissus’.
Scena: Višestruki prvak ste Srbije u više disciplina, koliko truda je bilo potrebno za takav uspjeh?
Nisam nikada bio neki talent za kickboks i morao sam puno trenirati da bih došao do uspjeha. Uvijek sam zadnji izlazio s treninga (mada sam i uvijek kasnio na trening) i tako je dan danas. Ne žalim ni za jednom minutom na treningu.
Scena: Imate mnoge prestižne vrhunske rezultate, i preko trideset profesionalnih borbi, koji vam je cilj?
Iako imam već zavidnu karijeru cilj mi je da se dokažem u svijetu kao najbolji kickbokser u svojoj kategoriji. Također mi je cilj posvetiti se profesionalnoj karijeri i ostaviti trag u njoj.
Scena: Nedavno ste nastupali na FFC Osijek gdje ste izgubili od Shkodrana Veselog, što se desilo?
U toj borbi je odlučio jedan udarac. Kada me je pogodio u drugoj rundi pukla mi je vilica i to sam odmah osjetio. Kako je ostalo još malo do kraja runde izdržao sam i to. U mom kutu su vidjeli ozljedu i on je odmah htio baciti bijeli ručnik i predati meč, ali ja to nisam dopustio. Možda je to glupo i neodgovorno, ali ja sam tu u ringu i ostavljam i srce za pobjedu. Vodim se riječima B. Harija: ‘Ne vjerujem u poraz. Ne vjerujem u povlačenje. Iz ringa me možete iznijeti samo na nosilima’. U trećoj rundi me pogodio koljenom i došlo je do prekida borbe. Nakon meča su mi utvrđene ozljede i prijelomi vilice i nosa. Vilicu su mi odmah operirali, a nos ostavili da sam zaraste. Još ne znam vrijeme potrebno za oporavak i koliko će biti potrebno da opet uđem u ring. Prognoze su šest mjeseci, ali ne vjerujem da ću izdržati toliko bez ringa. Svaka čast i čestitke Shkodranu Veselom na meču. Priznajem da sam ga podcijenio, ali neću u našem revanšu kojem se uskoro nadam.
Scena: Koju tehniku preferirate u borbama?
Od tehnika preferiram ručnu tehniku odnosno boks. Ja sam tip borca koji može sve. NIšta mi nije problem, ako treba distancu, klinč, otvoreni fight, raditi tempo, kontra gard….
Scena: S kojim biste se borcem voljeli boriti?
Osim revanša, nemam neku posebnu želju. Moje je da pobjeđujem i da protivnike nadmudrim u ringu.
Scena: Po vašem mišljenju koliko su borilački sportovi zastupljeni u Srbiji, a koliko u Hrvatskoj?
Borilački sportovi su sve više i više zastupljeni u našoj regiji. Puno puta mi se desilo i to ne samo u Nišu nego i u Srbiji i Hrvatskoj da me zaustavljaju ljudi i počnu mi čestitati na svemu, čak i traže autogram. Dobivam puno poruka preko društvenih mreža od obožavatelja, poruke podrške i da sam uzor mnogima i zbog toga mi srce puca od sreće jer nisam mislio da ću takvo što i ostvariti. A znam kako je to kad imaš uzora, jer sam i sam imao kao mali.
Scena: Planovi za budućnost?
Oporavak, otvaranje kluba, stati malo na noge i povratak u ring jači nego dosad.
Scena: U Hrvatskoj su borci uključeni u humanitarne akcije, kako je kod vas?
To je vrlo lijepa i humana gesta, i volio bih kad bi i kod nas bila organizirano nešto slično. Ja sam promotor akcija ‘No hate speach’ odnosno ‘Ne govoru mržnje na internetu’ kao i borbi protiv nasilja u školama. Tako je i došlo do projekta ‘Ne tuci se u školi, tuci se u ringu’.
Foto: FFC
