Ribnjak…
Na programu Scene Ribnjak, u subotu 28. svibnja 2016. godine s početkom u 20,00 sati, predstaviti će se Dramski studio ‘ILI ne‘ s predstavom ‘Hamletov posljednji uzdah‘. Dramski studio ‘ILI ne’, u suradnji s Centrom mladih Ribnjak nudi inovativni i kreativni edukacijski program dramskih i izvedbenih umjetnosti. Uz pomoć široke palete znanja i vježbi njihovih iskusnih voditelja, ova amaterska skupina pripremila je predstavu ‘Hamletov posljednji uzdah’ koju će na Sceni Ribnjak izvesti ove subote, a uz je slobodan ulaz za sve posjetitelje.
– Kako prolaze godine našeg života, počinjemo shvaćati koliko je pamćenje dragocjeno. Sjećanja se gomilaju bez našeg znanja sve dok se jednog dana, iznenada, uzalud pokušavamo sjetiti imena nekog svog prijatelja. Zaboravili smo. Obuzima nas neka vrsta bijesa dok uzaludno tražimo riječ koju smo imali na vrh jezika, a koja se uporno odbija pojaviti.
Gdje sam ostavio upaljač prije pet minuta? Što sam htio reći kada sam započinjao ovu rečenicu? Kako se zove hotel u kojem sam odsjeo u Madridu? Pokušavam se sjetiti. Ne ide. U tim situacijama osjećam da mi se osobnost urušava, pretvara u prah. Naprežem se kako bih se sjetio i bijesan sam kada ne uspijem. Jesam li ja to počeo nestajati?
Mašta i sanjarenja također ugrožavaju pamćenje. Ponekad dođemo u iskušenje da svoja maštanja doživimo kao stvarnost, ili svoju laž proglasimo istinom. To ionako nije bitno- maštanja i laži su isto dio nas, mi smo ih stvarno doživjeli. (…)
Najbitnije mi je da još mogu maštati, mašta će me svojom nedodirljivom nedužnošću pratiti do posljednjeg dana. Razumijeti je užasno. Sreća je prihvatiti neočekivano – (L. Buñuel, 1982.
Luis Buñuel, svijetu poznat kao jedan od najznačajnijih filmskih predstavnika nadrealizma, započeo je svoju karijeru dramskim tekstom ‘Hamlet’ koji je uz pomoć prijatelja Pepina Bella metodom automatskog pisanja napisao te režirao 1927. godine u Parizu. Iako djelo nije bilo poznato književnim krugovima tog doba, ono je od velike važnosti za nadrealističko kazalište u Europi. Ovu „komičnu tragediju“ obilježava nadrealistički koncept koji, napisan kao serija heterogenih elemenata, odbacuje tradicionalni narativni kontinuitet, dok je sam sadržaj djela isprepleten apsurdnim i iracionalnim. S obzirom na izrazitu apstraktnost, ključ za otvaranje ovog djela potražili smo u onome što je prethodilo i uslijedilo Buñuelovom “Hamletu”. Jedan od ključeva je, dakako, Shakespeare, a drugi sam Buñuel odnosno njegova autobiografija s kojom se oprostio od svijeta prije svog posljednjeg uzdaha.
Tekst: ‘Hamlet’ (Luis Buñuel, 1927.), ‘Moj posljednji uzdah’ (Luis Buñuel, 1982.) i ‘Hamlet’ (William Shakespeare, 1603.).
Igraju:
Luis Buñuel – David Belas
Pepin Bello – Vedran Sudović
Agrifonte – Ivan Bertović
Don Lupo / Gejša – Sanja Karl
Hamleti – Danijel Benić, Pavle Kladarin i Tea Šimičić
Leticija- Ivona Dučić
Margarite – Arta Alii, Magdalena Ričko i Sindy Vuković
Mitridades – Ljiljana Blažinić
Luda – Lea Grčić
Madam B. – Vesna Stilinović
Režija, dramaturgija, scenografija, kostimografija i izbor glazbe: David Belas, Renata Kaurin i Vesna Stilinović
Glazba: David Bowie, Steve Reich, Beirut, Tiger Lillies, Pavle Kladarin, EZ3kiel, Marko Ritoša
Tehničar za glazbu: Stephanie Prekali
Tehničar za svijetlo: Marko
Plakat: Meri Kaurin
ULAZ SLOBODAN
Foto: Press