Kolumna…
Piše: Goran Grgić
Prije nekoliko dana imao sam čast, ali i svojevrsnu obvezu, potpisati se na zadnji ispit studenata pete godine Umjetničke akademije u Osijeku. Pet godina su studirali lutkarstvo i glumu. Zapravo, glumu s izuzetnom dodatnom vještinom. Mnogi dušobrižnici se pitaju ima li to smisla. Treba li nam toliko glumaca? Ne znam odgovor na to pitanje, zato pokušavam nešto napisati o tome.
Nakon nekoliko proba na osječkoj Akademiji, skupili smo se u Zagrebu snimiti radio dramu koja je pripremljena baš za njih. Nisam im dogovorio snimanje filma s nekim od eminentnih hrvatskih redatelja, snimali su na Hrvatskoj radio televiziji, radio dramu i beskrajno su bili zahvalni za iskustvo koje su doživjeli. Bio im je to, kako su mi nekoliko puta iskreno rekli, izuzetno uzbuđujući događaj, ujedno i ispit iz kolegija Umijeće javnog nastupa.
Lovorka se pojavila s dva velika kofera, jer se upravo seli u Karlovac, gdje je potpisala ugovor s kazalištem Zorin dom, Katarina se seli u Zagreb, u potragu za novim iskustvima, a vidjet ćemo je uskoro kao zločestu sestru u Pepeljugi; Mirnin dečko i kolega s akademije, već je angažiran u Zagrebačkom kazalištu lutaka, pa će i ona biti tu blizu njega i većeg broja teatara; Lino igra manje uloge u HNK Osijek; Josipa i Antonija također igraju u Pepeljugi kazališta Joza Ivakić; Gabrijelu su objavili tri 
pjesme u časopisu Književna revija, a bio je i ugodno glasovno i glumačko iznenađenje na našem snimanju; Marijan igra u Crvenkapici i asistent je režije u Splitskom kazalištu lutaka… Uglavnom, na samom su početku, ali nisu nigdje. Puni optimizma kreću u glumačke vode.
Dočekala ih je Lada Martinac Kralj, urednica dramskog programa na radiju. Dočekala ih je s nekoliko čokoladica i s njihovim prvim profesionalnim ugovorima s HRT-om. Ona je i pronašla tekst koji je adaptirala za tih pet budućih glumica i tri buduća glumca. Iako surađujemo već četvrtu godinu za redom, imam osjećaj da je bila isto toliko kreativno uzbuđena kao i tih osam mladih ljudi. Ali i ja. Ostala je Lada do večernjih sati s nama na snimanju, što je nakon cjelodnevnog uredničkog posla, u najmanju ruku, neuobičajeno. Tu radio igru izrežirala nam je Vedrana Vrhovnik koja predaje radiofoniju na zagrebačkoj akademiji. Uskočila je u ovu režiju, jer se naš stalni redatelj na toj suradnji dramskog programa i Umjetničke akademije u Osijeku, Darko Tralić razbolio. S veseljem je to odradila. Za 
tonskim pultom je bila Marija Pečnik Kvesić koja ja prije nekoliko dana kao ton majstor primila BBC-jevu nagradu za najbolju europsku audio dramu. Partnerica im je bila, ni manje ni više, nego Alma Prica. Uz nju, izgovorili smo Katica Šubarić i ja kao njihovi profesori, po nekoliko rečenica, samo da budemo tonski upisani u taj naš mali događaj. I to je osmislila i upisala Lada Martinac Kralj. Nakon snimanja dojurili su studenti u HNK vidjeti svoju novu glumačku partnericu Almu, Grgića, Vlastu Ramljak koja im je također bila profesorica i sve ostale, u predstavi Ciganin, ali najljepši. Direktna provjera. Imali su volje, snage i želje da nakon putovanja i snimanja odgledaju i trosatnu predstavu.
Prije nekoliko godina četiri bivše studentice iz Osijeka, skrenule su pozornost na sebe predstavom Glumice i to i svi su im priznali da su glumice, i to izvrsne. Dramu Osječkog HNK danas nose mladi koji su došli s te akademije. Dječje kazalište Branko Mihaljević također. Vinkovački Joza Ivakić, postao je poligon za njihova prva iskustva. Karlovački Zorin Dom zapošljava svake godine po još jednog glumca s te iste Akademije. U Vukovaru na sceni Martin redovito nastupaju. U Virovitici i Zadarskom lutkarskom kazalištu stvaraju predstave koje redovito osvajaju nagrade diljem svijeta. Gledamo bivše osječke studente u serijama i filmovima, ali i riječke, splitske, s privatnih akademija. Sigurno je da neće svatko od njih ostvariti svoje snove, ali zašto im ne bismo pomogli da dobiju šansu.
Ti mladi ljudi dolaze do diplome Akademije koju su svim srcem željeli upisati. Pet godina su gotovo izolirani od svijeta, slušali, upijali, igrali i stvarali uloge i sebe u malim sobama akademije. Izmaštali su razne karaktere i zamišljali sebe u profesionalnim vodama. Njihove obitelji i prijatelji dolazili su ih gledati na raznim ispitima. Bodrili ih i ohrabrivali da ustraju, bez obzira na to što su svjesni nesigurne budućnosti i skliskog terena koji ih očekuje.
I ovo naše snimanje radio drame je zamišljeno kao jedna od odškrinutih vrata u profesiju. Pobrinemo li se da im još negdje pružimo šansu, a ne da unaprijed brinemo o velikom broju novih glumaca, više ćemo napraviti i za njih i za sve nas koji smo pomalo zaboravili da je nekada netko i nama pružio ruku i povukao nas na pozornicu. Poslušajte 16. ožujka u 18.05 sati na HR1 – Antoniu Mrkonjić, Josipu Oršolić, Mirnu Ostrošić, Katarinu Šestić, Lovorku Trdin, Marijana Josipovića, Lina Brozića i Gabrijela Perića u radio drami Priča o Kalistiu i Malibeji, prepričanu prema prvom izdanju (1499.) komedije o Kalistu i Malibeji nepoznatog autora i Fernanda de Rojasa. Nakon premijernog emitiranja, emisija će biti dostupna na mrežnim stranicama Hrvatskog radija, a novopečeni glumci će biti dostupni za nove angažmane. Zaželimo im, od srca, kolegijalno, da pronađu svoje mjesto pod reflektorima.
Piše: Goran Grgić
Foto: Goran Grgić priv. album, Scena.hr
