Zagreb…
– Vlado Štefančić je čovjek koji je zadužio mnoge generacije kazališnih umjetnika. Bio je početak mnogih karijera koje traju i danas. Začetnik je tzv. Zagrebačke škole mjuzikla koji je svojom energijom i znanjem zarazio mnoge, a svojim neumornim radom postavio je temelje Kazališta Komedija kakvo svi danas poznajemo – izjavio je Krešimir Batinić, ravnatelj Kazališta Komedija.
Nakon kratke bolesti, u nedjelju navečer u Zagrebu u 87. godini, napustio nas je Vlado Štefančić. Velikan hrvatske kazališne scene, redatelj i glumac, autor gotovo dvije stotine kazališnih predstava i više od tisuću radijskih i televizijskih emisija, te dobitnik brojnih nagrada i priznanja generacijama Komedijinih djelatnika ostat će u trajnom sjećanju.
Serijom koncerata Zabavljač koji će se održati u Kazalištu Komedija od 6. do 9. studenog 2017. godine, obilježit će se sedamdeset godina umjetničkog djelovanja gospodina Štefančića, te ujedno reći posljednje zbogom i hvala velikom umjetniku.
Vlado Štefančić je rođen u Vukovaru 1931. godine. Autor je gotovo dvije stotine kazališnih predstava i više od tisuću radijskih i televizijskih emisija. Režirao je više od stotinjak predstava u zemlji i inozemstvu: od velikih spektakala, kao što su postava Zajčeva Nikole Šubića Zrinjskog u pulskoj Areni, preko prvih domaćih rock-opera, glazbenih komedija i mjuzikala, do iniciranja i realizacije nove Komedijine scene početkom 2000.-ih na Jarunu. Kao redatelj, ali i dugogodišnji ravnatelj Kazališta Komedija, potiče i realizira prvi veliki i najpoznatiji hrvatski mjuzikl Jalta, Jalta, kao i mjuzikle Dundo Maroje, zatim prve rock-opere na ovim prostorima – Gubec-beg i Grička vještica. Usto, potpisuje režije mnogo ponajboljih stranih mjuzikala, kao što su Čovjek iz Manche, Jadnici (prije West Enda i Broadwayja!), Guslač na krovu, My Fair Lady, Kosa, rock opere Jesus Christ Superstar, opereta Zemlja smiješka, Šišmiš, Vesela udovica, Kod bijelog konja, Noć u Veneciji, Barun Trenk, Kneginja čardaša i Grofica Marica, opere Lucia di Lammermoor te komičnih opera Seviljski brijač i Gospoje i husari.
Otac hrvatskog mjuzikla režirao je domaće mjuzikle Car Franjo Josip u Zagrebu i Kralj je gol Milana Grgića i Alfija Kabilja, Lady Šram Nine Škrabea i Arsena Dedića, Dan od amora Luke Paljetka i Đele Jusića, O’kaj Borisa Senkera, Tahira Mujičića i Nine Škrabea, Tko pjeva zlo ne misli Alfija Kabilja i Drage Britvića i brojne druge.
Osim kao redatelj, Vlado Štefančić djelovao je i kao vrlo uspješan glumac, a stariji Zagrepčani ga pamte iz Komedijinih opereta Mala Floramye, Kod bijelog konja, Spli’ski akvarel, Grofica Marica i Šišmiš te komedija Matijaš grabancijaš dijak, Charlyjeva tetka, Utopljenici, Dvanaest stolica, Zlatni dečki i mjuzikala poput Obećanja, obećanja. Na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu također je ostvario brojne uloge poput one u predstavama Bosonogi u parku i Pobrinimo se za Ameliju, a ne smije se izostaviti niti njegova uloga u kultnoj predstavi Dubrovačkih ljetnih igara – Goldonijevoj Kafetariji u režiji i prilagodbi Tomislava Radića, koja se, nakon premijere 1978., na repertoaru Igara održala punih deset godina.
Vlado Štefančić dobitnik je nagrade “Marul” 1966., a Zagreb mu je odao priznanje dvjema nagradama grada Zagreba (1973. i 1994.). Godine 2006. nagrađen je nagradom „Vatroslav Lisinski“ Hrvatskog društva skladatelja za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu, a godine 2000. Udruženje dramskih umjetnika Hrvatske dodjeljuje mu Nagradu Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.
Njegovi mjuzikli nisu samo oplemenili zagrebačku kazališnu scenu već i stvorili nova glumačka imena koja su zablistala u njegovim režijama te su mnogi od njih postali bitni članovi ansambla Komedije.
Foto: Press
